Homoseksualci u Ivan Ivanji: SFRJ – Rušenje tabua u socijalističkom konzervativizmu (Ivan Ivanji)

Jovan Ćirilov / Foto: M. Milenković

Dosta davno mi je jednom prilikom Jovan Ćirilov rekao da je on protiv gej-parada, jer seksualna orijentacija treba da bude privatna stvar, ali sam uveren da bi u ovakvoj situaciji u subotu pošao u šetnju i bio u prvim redovima, jer se uvek borio za slobodu

U Kraljevini Jugoslaviji su sve do 1929. zakoni bili različiti u raznim krajevima, već prema tome kojoj su državi pripadali pre ujedinjenja. Kada je zakon konačno centralizovan, u krivičnom zakoniku je kao kažnjiv naveden “razvrat protiv prirodnog poretka“, što se odnosilo na “analni čin između dva muškarca“. Veoma konzervativna po mnogim pitanjima, pa i u pogledu braka, Socijalistička Jugoslavija nije menjala taj zakon sve do 1977.

Zanimljivo je da seksualni odnosi među ženama nikad nisu kriminalizovani, problem lezbejske ljubavi nije postojao. Nju su ignorisali i u Hitlerovoj Nemačkoj. Šta žene međusobno rade, mačo-muškarce nije zanimalo. Za ostale odnose unutar, kako se to danas zove, LGBTIQ zajednice zakonodavci nisu znali ili nisu hteli da zanju. Veoma dugo se pojam homoseksualnosti odnosio samo na ljubav između muškaraca koju su u antičkoj Grčkoj smatrali isključivom ljubavlju, sa ženama su se pravila deca.

Čike koje vole čike

Verovatno sva naša uverenja i predrasude koje nosimo u sebi korene vuku iz prvih iskustava i saznanja u roditeljskom domu. Moj otac je smatrao da sve treba da znam od najranijeg detnjstva, ali nije držao poučne pridike, već me je podučavao onako usput. Kao ginekolog mi je tako u svojim lekarskim knjigama pokazivao fetus u utrobi. Jednom mi je isto tako, bajagi slučajno, rekao: “Onaj čika koji je bio kod nas je iz Beograda, znaš, on je pesnik, ali i homoseksualac…“ Onda mi je objasnio šta znači biti “homoseksualac“. Mogao bih da kažem o kom se pesniku radi, ali on je odavno umro i nije me ovlastio da obelodanim njegovo seksualno opredeljenje.

Za jednog drugog mi je otac rekao: “Živi u Budimpešti i veliki je pozorišni glumac… i homoseksualac“. Za njega ću reći o kome se radi: o glumcu sa pseudonimom Szöke Szakál, po rođenju se zvao Jenö Gerö, kao Jevrejin i homoseksualac je na vreme pobegao u Ameriku i napravio karijeru, igrao je Karla u Kazablanki.

Možda zbog mojih tako ranih saznanja o homoseksualnosti mislim da je dobro da deca u okviru biologije uče i o homoseksualnosti i LGBTIQ ljudima, da ne bila zbunjena kada se sretnu sa njima. Evo, ja i pored toga što sam od najranijeg detinjstva znao da neke čike vole čike, a ne tete, nisam postao homoseksualc, čega se, valjda, pribojava patrijarh Porfirije kada zahteva da se povuče školski udžbenik iz biologije u kome o tome piše nekoliko redaka.

Rušenje tabua Jovana Ćirilova

Moj pokojni prijatelj Jovan Ćirilov prvi je u socijalističkoj Jugoslaviji otvoreno govorio o svojoj homoseksualnosti. Bio je već veoma poznat, dugo je smatrao da je seksualnost, hetero ili homo, svejedno, privatna stvar, ali je progovorio kao delegat na 13. kongresu Saveza Komunista Jugoslavije 1986. zalažući se za skidanje tabua sa te teme. Prijatelji su davno pre toga znali da su on i arheolog, akademik Dragoslav Srejović partneri. Poslednjih nekoliko godina pre smrti živeo je sa znatno mlađim romskim teatrologom Zoranom Jovanovićem, kome je testamentom ostavio sve.

Ćirilov je insistirao na privatnosti, ali nije ostajao po strani kada je trebalo da se ruše predrasude. Govorio je da je prvo seksualno iskustvo sa svojim polom imao još kao dete.

Ali kada mu se pevačica Jelena Karleuša mnogo kasnije u jednoj televizijskog emisiji bezazleno obratila kao homoseksualcu on se naljutio: “Otkud ti znaš šta sam ja, kad ni ja sam to ne znam.“ Tu misao je izrekao i u časopicu “Plejboj“ 2004. godine.

Umetničke duše

Možda najveći baletski igrač sa jugoslovenskih prostora Duško Trninić, otvoreno homoseksualac, bio je veoma lep čovek, žene su ga obožavale, a on se nije branio, jer je to bilo korisno za njegovu umetničku slavu. U intimnijem društvu je, međutim, u razgovoru za sebe koristio ženski oblik glagola. Kad nas je jednom pozvao u svoju novu garsonjeru rekao je: “Samo da znate kakvu sam čorbu skuvala!“

A sjajni glumac Mirko Milosavljević mi je rekao pred odlazak u penziju: “Ničeg mi nije žao, samo što, eto, dete nisam mogla da imam…“

Na osnovu ovih mojih citata moglo bi se zaključi da među umetnicima ima više homoseksualaca nego među drugim profesijama. To bi bilo netačno. Osobe tih profila samo lakše izlaze u javnost sa svojom privatnošću.

Dosta davno mi je jednom prilikom Ćirilov rekao da je on protiv gej-parada, jer svaka seksualna orijentacija treba da bude privatna stvar, ali sam uveren da bi u ovakvoj situaciji u subotu pošao u šetnju i bio u prvim redovima, jer se uvek borio za slobodu.

Šta koje slovo u pojmu LGBTIQ znači, neću ni pokušati da protumačim, zaista sam prestar za to. Ali svim srcem podržavam pravo tih ljudi da mogu slobodno da žive i slobodno se vole u svojoj zemlji.


(Ivan Ivanji, Vreme)