AbrašRadio

Novi medij za bolje društvo

Protopjesma: Pjesme u prozi Denisa Ćosića

Udubljenost u simbole, rasparivanje tišine od zvuka, jaka vizualna podražajnost koja aktivno, ali zagonetno sugerira povratak nadrealizmu kod Ćosića nimalo slučajno podsjeća na umjetničke izvedbe jedne od najvećih slikarica 20. stoljeća španjolske nadrealistice Remedios Varo i njezinih poznatih „kozmičkih“ stvorenja.

Piše: Anita Pajević (Poeziju na štrikove)

Denis Ćosić / Poeziju na štrikove

Od 2017. godine pa na ovamo imamo priliku pratiti strelovit pjesnički napredak mladog požeškog pjesnika Denisa Ćosića. Obje Ćosićeve zbirke, „Neonski bog mržnje“ i „Crveno prije sutona“ pojavljuju se u vremenskom razmaku od svega par mjeseci; obje obilježene snažnom potrebom za potvrdom onoga što piše, što je na kraju prepoznato i nagrađeno dvjema najdugovječnijim hrvatskim pjesničkim nagradama za debitantske knjige, nagradom Pjesničkih susreta u Drenovcima i „Goranom“ za mlade pjesnike.

Bez sumnje je riječ o organskim rukopisima koji vrlo dobro prate autorove privatne preokupacije od simboličkih, oniričkih, homoerotičnih, androginih, mitoloških, mističnih do psiholoških, bioloških i kulturološko-antropoloških širokih interesa.

Posebnost Ćosićevih rukopisa je u samom eksperimentalnom momentu grafičkog i formalnog ustrojstva pjesme, izvedenog iz prirodnog naslanjanja na prozu i prozne oblike. Naročito je to izraženo kroz kompaktnu zbirku „Crveno prije sutona“ koja je u cjelosti sastavljena od pjesama u prozi, a koje se lingvistički i maniristički okreću prema metafori kao posrednici između autorovih unutrašnjih čuvstava i vanjskih slikovnih događajanosti mahom prenijetih ili izmaštanih prirodnih tvarnih sekvenci.

Udubljenost u simbole, rasparivanje tišine od zvuka, jaka vizualna podražajnost koja aktivno, ali zagonetno sugerira povratak nadrealizmu kod Ćosića nimalo slučajno podsjeća na umjetničke izvedbe jedne od najvećih slikarica 20. stoljeća španjolske nadrealistice Remedios Varo i njezinih poznatih „kozmičkih“ stvorenja.

Razgovor s Denisom Ćosićem:

Izbor iz poezije:

DELTA

Svaka pjesma tebi je posljednja. One su komadi mora koje izvlačim tražeći te u njihovim rubovima. Želim tvoje slano nebo, skinutu kožu skakavaca, dok ljubiš puževa ticala. More su oči paunovog repa, tvoje oko Orinoco delta.

GUŠTERNA

Kada se prsti prekrste i pod nogama popuca mahovina, majke zaplaču nevrijeme.

Ispod kamena, leži ranjen gušter, s istočenim žutilom pod nogama. Netko mu je oduzeo sunčane kolutove. Svijet se zaustavio od sakupljenog bola, izlio stajaćice i odlučio započeti iznova. Nebo je postalo površina oka.

Kada se majke primire, sagnu crna koljena i postanu jaje.

ZNAČENJSKA VEZA

Kada jedem dagnje, jedem svoje ožiljke. Kada ih dotakneš, dagnje se otvore.

VODENA KOZICA

Na mojoj koži raste obilje malih otoka. Na svakom se vrućina taloži kristalima ljubičastog neba. Povremeno se spajaju novim otocima preko kojih bijele brade brste moju slanoću. Kada ih pokušam pomaknuti, prsti ih rasprsnu, razliju se kožom kliskim potocima.

Otoci, krastavi, bez igdje ikoga, trunu kao kobilja utroba.

OBRIS BJELANJKA

Gdje se primiš, ništa ne raste. Tvoje veliko stopalo prošlo mi je kroz pluća i ostavilo udubljenje.

Iznad tvoje glave neobičan kolut. Na njemu mravi hodaju po pjegavim limunima. Nakon ljeta, rotirat ćemo ga oko naših strukova.

Otkako je sve naopako, zamišljam te u obrisu bjelanjka. U šipražju si razvučen prugama tek oprašenih veprova.

PROBIOZA

Često poredam sitno voće počevši od vrata. Oko pupka načinim šumsku kružnicu. Kažem: ovaj prostor čuvam za tebe, kako sam bio spojen s majkom, želim biti i s tobom. A onda sve zdrobim dlanovima i sazrijem na suncu.

Plava je boja posteljice, u njoj spava mladunče svemira umotano u kokosovu kosu. Dijete se penje prema rubovima mjehura hvatajući se za pupkov tračak. Kada bi dijete bilo datulja, bilo bi svjetlina s perja sjenice. Kada bi bilo šipak, prebivalo bi na osušenom tijelu kukca. Ako bi se nastanilo u mojoj butini, bilo bi naznaka o postojanju grozda.

Krv putuje prema stomaku jačinom vodopada. Kada naplavi abdomen, isturi pupak iz unutrašnjosti i dijete proklija u kružnicu.

Rasti, moje dijete, rasti, uzvikneš i pljuneš na izdanak. Od tvoje upaljene sluzi, izboči se čudno dijete – prozovemo ga pupavka.

Add a Comment

Your email address will not be published.

OKC Abrašević 2022 | Newsphere by AF themes.