Shvatio sam tokom snimanja ankete s pitanjem “koliko često odlazite u biblioteke”, da niko ne odlazi “često” u biblioteku, pa da je rijetkost čak “uloviti” nekoga ko ikako odlazi u biblioteku. Moje pitanje je bilo komplikovano i nerealno, a imalo je i “filozofski”, misaoni dodatak: “Koliko biblioteke ispunjavaju svoju društvenu funkciju?”. Naime, nije moguće pronaći osobu na ulicama Mostara koja bi ponudila pristojan odgovor o bilo kakvoj funkciji biblioteke, a kamoli o ispunjavanju ili pak neispunjavanju njene društvene funkcije. Anketno pitanje se “skratilo” prema primarnom upitu: “Da li čitate?”, da bi, ako sagovornik odgovori pozitivno, u nastavku razgovor nadogradili sa odlaskom u čitalački hram – biblioteku! Poput Đure iz TLN-a sam pitao prolaznike da li čitaju. Uposlenica Narodne biblioteke se pravdala kako nije ovlaštena za razgovor, sličan odgovor je bio i u gradskoj knjižnici, gdje me knjižničar uputio kod ravnateljice koju, pak, nisam zatekao na radnom mjestu. Sa druge strane čitalačkih stvarnosti, trgovac popularne literature na Lenjinovom šetalištu je kategorično odbio da govori o knjigama i čitanju, jer, kako se dalo zaključiti, on knjige tretira isključivo robom.