Mostar ponovo čeka da se partijski odnosi poslože kako bi njegova izabrana institucija mogla raditi. Gradsko vijeće nije zasjedalo tri mjeseca. Kolegij je usaglasio tačke dnevnog reda, ali datum sjednice nije bio određen. Politički sporovi ponovo se prenose na rad institucija, a njihovo rješavanje postaje uvjet za odlučivanje o potrebama građana. Grad čeka, dok odgovornost kruži između onih koji bojkotuju, onih koji sazivaju sjednice i onih koji pripremaju odluke.
Mostar još uvijek plaća cijenu ranijeg čekanja. Između lokalnih izbora 2008. i 2020. prošlo je dvanaest godina. Nakon isteka mandata prethodnog saziva 2012. godine, grad je ostao bez funkcionalnog Vijeća i time osnovnog demokratskog nadzora. Bio je to jedinstven primjer dokidanja lokalne demokratije u Evropi.
U predmetu Irma Baralija protiv Bosne i Hercegovine 2018. godine Evropski sud za ljudska prava utvrdio je diskriminaciju zbog nemogućnosti glasanja i kandidovanja. Izbori su omogućeni tek nakon izmjena zakona 2020. godine, i to dogovorom poglavica dvije najdominantnije partije, čije združeno neslaganje je i dovelo do toga da mostarski parlament prestane s radom i da Mostar ostane bez lokalnih izbora.
Povratak izbora 2020. godine (održanih u terminu izdvojenom od ostatka države), međutim, nikad nije donio uređenje grada. Mostar i dalje radi prema Statutu koji je 2004. nametnuo visoki predstavnik, bez usvajanja novog u Gradskom vijeću.
Ustavni sud BiH 2010. proglasio je neustavnima pojedine izborne odredbe Statuta i Izbornog zakona, a ostatak Statuta ostao je na snazi prema potrebama stranačkih interesa. Sporazum SDA i HDZ-a BiH iz juna 2020. otvorio je put izborima i predvidio statutarne promjene, ali taj dio obaveza nije nikada proveden.
Tako se ponavlja isti stari obrazac u kojem se sporazum predstavlja kao izlaz iz jedne krize, a njegove neispunjene obaveze ostaju za sljedeću. Politički akteri, decenijama jedni te isti, pozivaju se na ravnopravnost, zakonitost i funkcionalnost, ali preuzimanje odgovornosti za ono što sami nisu uradili uvijek izostaje.
Mostar je predugo živio bez lokalne demokratije da bi nove pauze prihvatio kao uobičajen način upravljanja. Izabrani predstavnici duguju građanima rad i odgovore. Svaki dan čekanja ima posljedice, čak i kada ih niko od odgovornih ne želi potpisati.
(AbrašRadio)
