Bosna i Hercegovina nalazi se na evropskim kartama kritičnih mineralnih sirovina, a interes za njena rudna bogatstva posljednjih godina prati širenje geoloških istraživanja i novih rudarskih projekata. Dok Evropska unija nastoji osigurati sirovine za energetsku tranziciju, digitalnu industriju i odbrambeni sektor, u našoj zemlji se otvaraju pitanja vlasništva nad resursima, dodjele koncesija, zaštite okoliša i učešća lokalnih zajednica u odlučivanju. Nova evropska geološka mapiranja iz 2025. i 2026. godine pružaju detaljniji uvid u rasprostranjenost ovih sirovina, ali ne daju odgovor na pitanje koliko je njihova eksploatacija ekonomski opravdana i okolišno prihvatljiva.
Šta su kritične mineralne sirovine?
Evropska unija je Uredbom o kritičnim sirovinama (Critical Raw Materials Act), koja je stupila na snagu u maju 2024. godine, utvrdila listu od 34 kritične sirovine. Njihova kritičnost određuje se prvenstveno na osnovu ekonomskog značaja i rizika od poremećaja u snabdijevanju. Od ukupno 34 sirovine, njih 17 dodatno je klasificirano kao strateško, zbog očekivanog rasta potražnje i važnosti za razvoj energetskih, digitalnih, svemirskih i odbrambenih tehnologija. Među njima su litij, bakar, kobalt, nikl, mangan, bor, aluminij i magnezij, koji se koriste u proizvodnji baterija, električnih vozila, energetskih mreža, industrijske opreme i drugih tehnologija. Prema evropskoj uredbi, do 2030. godine Evropska unija nastoji iz vlastitih izvora osigurati najmanje 10 posto godišnje potrošnje strateških sirovina, razviti kapacitete prerade za najmanje 40 posto potrošnje i recikliranja za najmanje 25 posto. Istovremeno nastoji smanjiti zavisnost od pojedinačnih dobavljača iz trećih zemalja. Ovakva politika povećava interes za mineralna nalazišta u evropskom susjedstvu, uključujući Zapadni Balkan. Prema istraživanju Novi rudnici, stari konflikti, koje su 2025. objavili Majda Ibraković i Vladimir Topić uz podršku Fondacije Heinrich Böll, u Bosni i Hercegovini identificirano je deset sirovina s evropske liste kritičnih sirovina: aluminij odnosno boksit, antimon, litij, barit, bakar, bor, magnezij, mangan, kobalt i nikl. U zemlji su poznata i nalazišta olova, cinka, zlata, srebra i drugih metala, kao i pojedine pojave elemenata rijetkih zemalja, ali raspoloživi podaci o njihovom stvarnom potencijalu nisu jednako detaljni.
Evropsko mapiranje: Osam sirovina na karti Bosne i Hercegovine
Evropska fondacija za obuku (ETF) objavila je u julu 2025. godine izvještaj Skills for Critical Raw Materials, čiji je sastavni dio posebna karta kritičnih mineralnih nalazišta Bosne i Hercegovine. Karta je izrađena na osnovu geoloških podataka koje su prikupili i obradili francuski geološki institut BRGM, EuroGeoSurveys i istraživači projekta Geological Service for Europe (GSEU). Na karti naše zemlje predstavljeno je osam mineralnih sirovina: aluminij, antimon, barit, kobalt, bakar, feldspat, mangan i nikl. Nalazišta su prikazana oznakama prema vrsti mineralne sirovine i klasama veličine, od srednjih do veoma velikih ležišta. Karta tako omogućava pregled prostorne rasprostranjenosti evidentiranih rudnih područja, ali ne prikazuje sve moguće pojave mineralnih sirovina u zemlji. Zato se osam sirovina prikazanih na karti ne smije poistovjetiti s ukupnim brojem sirovina identificiranih u drugim domaćim i međunarodnim istraživanjima. Naprimjer, litij i bor obuhvaćeni su novijim istražnim projektima, ali nisu prikazani kao zasebne kategorije na ovoj karti BiH. Karta je nastala u okviru šireg evropskog istraživanja čiji su rezultati objavljeni 17. novembra 2025. u naučnom radu Mapping Critical Raw Materials (CRM) hard rock deposits in Europe, autora Capucine Albert, Guillaumea Bertranda i njihovih saradnika, u časopisu Advances in Geosciences. Istraživanje obuhvata više od 800 srednjih i velikih nalazišta u 33 evropske zemlje, uključujući Bosnu i Hercegovinu. Obrađeno je 30 kategorija sirovina, koje odgovaraju većini materijala s evropske liste. Autori pritom upozoravaju na značajne razlike u kvalitetu i potpunosti geoloških podataka među državama. Neka nalazišta raspolažu savremenim procjenama mineralnih rezervi, dok se za druga koriste historijski podaci ili preliminarne procjene. Nastavak evropskog mapiranja predstavljen je 27. januara 2026. godine, kada je Geological Service for Europe objavio zbirku European Critical Raw Materials: Pan-European Maps, Commodities Maps, and Country-Specific Insights. Publikacija objedinjuje evropske karte nalazišta, prikaze pojedinačnih sirovina i geološke informacije po državama. Ovi dokumenti predstavljaju važnu osnovu za razumijevanje evropskog mineralnog potencijala. U Federaciji BiH dodatni izvor podataka predstavlja Federalni zavod za geologiju, koji kroz svoj geoinformacijski sistem razvija digitalne podatke o prisutnosti i rasprostranjenosti kritičnih mineralnih sirovina. Tokom 2025. godine Rudarski institut Tuzla izradio je i stručni dokument o perspektivnosti kritičnih mineralnih sirovina u BiH, uz podršku Svjetske banke. Njegova struktura obuhvata geološku i metalogenu historiju zemlje, trenutno stanje raspoloživih mineralnih sirovina te tehničke izazove za buduća ulaganja. Osim poznatih rudnih nalazišta, istraživanje razmatra potencijal pojedinih sekundarnih sirovina, uključujući mineralne komponente postojećeg rudarskog i industrijskog otpada.
Majevica i Lopare: Od evropskog lanca litija do raspada investitorskog partnerstva
Jedno od najpoznatijih istražnih područja u BiH nalazi se na Majevici, u okolini Lopara, gdje su istraživanja pokazala prisustvo litija, bora i drugih mineralnih komponenti. Švicarska kompanija ARCORE, odnosno njena povezana kompanija u BiH, predstavila je ovo nalazište kao potencijalni izvor sirovina za evropsku industriju baterija. U februaru 2025. kanadska kompanija Rock Tech Lithium i ARCORE najavile su osnivanje zajedničkog preduzeća koje je trebalo povezati rudarski projekt u Loparama s planiranim postrojenjem za preradu litija u Gubenu, u Njemačkoj. Prema tadašnjem planu, Rock Tech bi imao 75 posto udjela, a ARCORE 25 posto u zajedničkoj kompaniji. Projekt je predstavljan kao dio razvoja evropskog lanca snabdijevanja litijem. Međutim, u oktobru 2025. Rock Tech je službeno objavio da prekida planirano zajedničko ulaganje i da namjerava obustaviti aktivnosti u BiH, kako bi kapital i upravljačke kapacitete usmjerio na njemački projekt. Istraživanje portala Gerila, objavljeno 23. septembra 2026, dodatno je utvrdilo da je nad švicarskom matičnom kompanijom ARCORE AG otvoren stečajni postupak, dok je zahtjev za rudarsku koncesiju u Republici Srpskoj ostao u proceduri. Time su otvorena pitanja budućeg finansiranja projekta, investitorske strukture i mogućnosti da se ranije predstavljeni planovi realiziraju. Istovremeno, stanovnici Majevice i lokalne ekološke inicijative nastavljaju se protiviti mogućem otvaranju rudnika zbog zabrinutosti za izvorišta, poljoprivredno zemljište i dugoročni utjecaj rudarenja na lokalne zajednice.
Ozren: Nikl, kobalt i sporovi oko istražnih dozvola
Područje Ozrena, posebno lokaliteti oko Sočkovca i Petrova, predmet je interesa zbog mogućih nalazišta nikla i kobalta. Istraživanja su povezana s kompanijom Yugo Metals i njenim lokalnim preduzećima, ranije poznatim kroz grupaciju Lykos Metals. Geološka istraživanja i planirane aktivnosti izazvali su protivljenje stanovništva, koje upozorava na mogući utjecaj rudarenja na vodne resurse, poljoprivredu, šume i prirodna područja Ozrena. Tokom prethodnih godina lokalne zajednice, ekološke organizacije i stručnjaci organizirali su proteste, javne skupove i terenska istraživanja biološke raznolikosti. Prema podacima koje je Yugo Metals objavio u oktobru 2026. godine, kompanija je osigurala pristup zemljištu za planirana istražna bušenja na projektu Petrovo. Istovremeno su predstavnici lokalne zajednice Sočkovac ponovno organizirali sastanke i izrazili protivljenje nastavku geoloških aktivnosti.
Kupres: Odustajanje od pogona na lokaciji Osmanlije
Na Kupreškoj visoravni posljednjih godina razvijao se projekt proizvodnje magnezija, povezan s eksploatacijom dolomita na lokalitetu Grguljača i planiranom izgradnjom industrijskog pogona u Osmanlijama. Investitor, kompanija BH Magnezij & Minerali, povezana s njemačkim projektom Magnesium for Europe, planirao je uspostavljanje industrijskih kapaciteta za proizvodnju magnezija. Projekt je izazvao snažno protivljenje stanovnika, uključujući građansku inicijativu Mladi za Kupres. U središtu spora nalazili su se zaštita izvorišta, prostorno planiranje, utjecaj industrijskog pogona na okoliš i mogućnost razvoja turizma i poljoprivrede. Općinsko vijeće Kupres u martu 2026. usvojilo je odluke o zaštiti izvorišta i novim zonama sanitarne zaštite. Nakon toga, 21. jula 2026. godine kompanija BH Magnezij & Minerali objavila je da povlači zahtjev za odobrenje studije utjecaja na okoliš i odustaje od izgradnje pogona na lokaciji Osmanlije. Federalno ministarstvo okoliša i turizma 28. jula obustavilo je odgovarajući upravni postupak. Kompanija je, međutim, naglasila da se time ne odriče projekta proizvodnje magnezija u cjelini, već da razmatra druge moguće lokacije. Zbog toga ostaju otvorena pitanja buduće eksploatacije dolomita, eventualnog premještanja postrojenja i odnosa industrijskog razvoja prema prostornim i vodnim ograničenjima Kupreške visoravni.
Fojnica: Povučena saglasnost za rudnik antimona
Antimon, metal koji se koristi u industriji, elektronici, pojedinim hemijskim proizvodima i namjenskoj proizvodnji, također se nalazi na listi kritičnih sirovina EU. Jedno od poznatih nalazišta u BiH nalazi se na području Čemernice kod Fojnice, gdje se tokom prethodnih godina razmatralo ponovno pokretanje rudarskih aktivnosti. Planovi su izazvali protivljenje stanovnika zbog mogućih posljedica po izvorišta, zdravlje ljudi i turistički razvoj Fojnice. Koncesiona prava za projekt predmet su dugogodišnjih upravnih i političkih sporova. Općinsko vijeće Fojnice 28. novembra 2025. godine jednoglasno je stavilo van snage raniju saglasnost iz 2013. godine za istraživanje i eksploataciju antimona na lokalitetu Čemernica. U obrazloženju odluke navedeni su, između ostalog, proceduralni nedostaci povezani s prijenosom koncesionih prava i neispunjavanjem ranijih obaveza. Povlačenje općinske saglasnosti predstavlja važnu promjenu u institucionalnom odnosu prema projektu, ali njegov konačni pravni status zavisi i od postupanja nadležnih kantonalnih i drugih organa.
Vareš: Aktivni rudnik i novi sporovi oko hroma
Za razliku od brojnih istražnih projekata, u Varešu već postoji razvijena rudarska i prerađivačka infrastruktura. Rudnik Rupice i pripadajuće postrojenje za preradu rude prvobitno su razvijani kroz projekt Adriatic Metals, a u septembru 2025. operacije je preuzela kompanija DPM Metals. Prema saopćenju kompanije, projekt Vareš dostigao je komercijalnu proizvodnju 10. augusta 2026. godine. Postrojenje proizvodi koncentrate olova i srebra te cinka. Rudna ležišta tog područja sadrže i druge mineralne komponente, uključujući barit. Investitor ističe nova radna mjesta, izvozni potencijal i dugoročnu proizvodnju, dok ekološke organizacije i dio stanovništva upozoravaju na opasnosti povezane s rudarskim otpadom, šumskim zemljištem, vodnim resursima i mogućim zdravstvenim posljedicama. Posebno su izražene zabrinutosti zbog utjecaja rudarskih aktivnosti na izvorište Bukovica i druga vodna područja od značaja za lokalne zajednice Vareša i susjednog Kaknja. U javnosti se tokom 2026. otvorilo i pitanje povišenih koncentracija olova u krvi dijela stanovništva. Zbog ozbiljnosti takvih nalaza, neophodno je razlikovati rezultate laboratorijskih analiza od utvrđivanja njihovog izvora i uzročno-posljedične veze s pojedinim industrijskim aktivnostima. Istovremeno se u području Duboštice i Tribije razvija zaseban projekt istraživanja hroma, povezan s kompanijom Vareški Minerali. Hrom nije na aktuelnoj evropskoj listi 34 kritične sirovine, ali je ekonomski značajan metal koji se koristi u industrijskoj proizvodnji, posebno u metalurgiji. Tokom oktobra 2026. predstavnici ekoloških udruženja izrazili su zabrinutost zbog postupaka ispitivanja okoliša i stanovništva te statusa koncesija. Općina Vareš je, s druge strane, saopćila da se provodi plan utvrđivanja početnog stanja okoliša i zdravlja stanovništva te odbacila dio optužbi o netransparentnosti postupka.
Dolina Plive, Tuzlanski kanton i druga nalazišta
U području Jezera, Šipova i Mrkonjić Grada geološka istraživanja vezana su za projekt Sinjakovo-Jezero, koji obuhvata bakar, željezo i prateće metale. Projekt je izazvao protivljenje lokalnih inicijativa zbog zabrinutosti za vodotokove Jošavke i Plive i moguće posljedice istražnih radova po okoliš. U decembru 2025. Okružni sud u Banjoj Luci poništio je rješenje o produženju roka za detaljna geološka istraživanja na lokalitetu Jezero, nakon čega je kompanija početkom 2026. povukla opremu s terena. Ovaj slučaj dodatno pokazuje važnost pravne kontrole istražnih odobrenja i razdvajanja geoloških istraživanja od eventualne buduće eksploatacije. U Tuzlanskom kantonu, prema analizi objavljenoj u publikaciji Novi rudnici, stari konflikti, prostornoplanska dokumentacija za period 2025–2045. otvorila je mogućnost istraživanja litija, bora i magnezija na području Srebrenika i Čelića, dok se nikl i kobalt spominju u vezi s područjima Živinica i Lukavca. Pored projekata koji posljednjih godina privlače javnu pažnju, BiH raspolaže i dugom historijom eksploatacije drugih mineralnih sirovina. Boksit se decenijama eksploatira na području Hercegovine i zapadne Bosne, uključujući rudarska područja oko Posušja i Širokog Brijega. Njegov značaj danas treba posmatrati i u kontekstu evropske liste kritičnih sirovina, na kojoj su boksit, glinica i aluminij obuhvaćeni zajedničkom kategorijom. Mangan je historijski eksploatiran na području Čevljanovića kod Ilijaša, dok su nalazišta i pojave manganske rude evidentirani i na drugim lokacijama. Prostornoplanska dokumentacija Velike Kladuše, primjerice, navodi ranija istraživanja mangana na području Vrnograča i Nepeke, ali bez utvrđenih bilansnih rezervi.
Rudarski otpad kao mogući izvor sirovina
Novo zanimanje za kritične sirovine ne odnosi se samo na otvaranje novih rudnika. U istraživanjima koja su predstavljena tokom 2025. godine razmatra se i mogućnost izdvajanja određenih korisnih mineralnih komponenti iz postojećeg rudarskog i industrijskog otpada. Među takvim materijalima nalazi se crveni mulj, ostatak procesa proizvodnje glinice, koji može sadržavati različite metalne elemente. U domaćim stručnim analizama spominje se potencijal pojedinih sekundarnih sirovina, uključujući hafnij i titan. Međutim, tehnička mogućnost izdvajanja određenog metala ne znači automatski da takav postupak ima ekonomsku ili okolišnu opravdanost.
Šta znači evropski strateški status?
Evropska komisija tokom 2025. i 2026. godine nastavila je odabirati strateške projekte u okviru Uredbe o kritičnim sirovinama. U martu 2025. odabrano je 47 projekata unutar EU, dok je u junu iste godine odobreno 13 projekata u državama izvan Unije i prekomorskim područjima. Među njima nije bilo projekta smještenog u Bosni i Hercegovini. U oktobru 2026. Evropska komisija odobrila je dodatnih 46 strateških projekata na teritoriji EU. Prisustvo na karti ne donosi automatski pristup evropskim sredstvima, ne predstavlja odobrenje za rudarenje i ne oslobađa investitora obaveze pribavljanja potrebnih dozvola. Također, projekt prerade sirovine u nekoj članici EU ne znači da je rudnik iz kojeg bi sirovina eventualno dolazila samostalno dobio isti status. Primjer takve razlike predstavlja ranije planirano povezivanje nalazišta Lopare s postrojenjem Rock Techa u njemačkom Gubenu.
Ko odlučuje o mineralnim resursima u BiH?
Upravljanje mineralnim resursima u Bosni i Hercegovini odvija se kroz složen i decentraliziran institucionalni sistem. Nadležnosti su podijeljene između entiteta, kantona, lokalnih vlasti i drugih tijela, zavisno od vrste mineralne sirovine, lokacije projekta i propisa koji se primjenjuju. Prema analizi Fondacije Heinrich Böll iz 2025. godine, kritične mineralne sirovine nisu bile posebno definirane kao jedinstvena zakonska kategorija u domaćem pravnom okviru. Istovremeno, geološka istraživanja, dodjele koncesija, okolišne procjene, prostorno planiranje i nadzor često se vode kroz različite institucije i postupke. Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT objavila je u septembru 2026. Analizu pravnog okvira za rudarenje u Bosni i Hercegovini, u kojoj se razmatra odnos postojećeg zakonodavstva, nadležnosti institucija i sve većeg interesa za eksploataciju mineralnih resursa. Jedan od ključnih problema za javnost ostaje dostupnost potpune i ažurne dokumentacije: od geoloških podataka i procjena rezervi do koncesionih ugovora, vlasničkih struktura, studija utjecaja na okoliš, vodnih dozvola i inspekcijskih nalaza. Bez takvih informacija teško je procijeniti ekonomske koristi, javne troškove i dugoročne rizike pojedinačnih projekata.
Zelena tranzicija i pitanje okolišne pravde
Rastuća evropska potražnja za mineralnim sirovinama obrazlaže se potrebama energetske tranzicije, tehnološkog razvoja i smanjivanja zavisnosti od pojedinačnih dobavljača. Međutim, otvaranje novih rudnika samo po sebi ne garantira održiv razvoj lokalnih zajednica. U publikaciji Novi rudnici, stari konflikti iz 2025. godine dokumentirano je osam slučajeva društveno-ekoloških sukoba povezanih s rudarskim projektima u BiH. Autori ukazuju na ponavljajuće probleme: nedovoljno učešće stanovnika u odlučivanju, zabrinutost za izvorišta i poljoprivredno zemljište, potencijalne posljedice po zdravlje ljudi te sporove oko zakonitosti i transparentnosti institucija. Slična pitanja razmatra i analiza Friedrich-Ebert-Stiftunga The EU’s Critical Raw Materials Dilemma in Serbia and Bosnia-Herzegovina, objavljena 2025. godine. U njoj se upozorava na potrebu da evropska politika kritičnih sirovina ne zanemari demokratske procedure, vladavinu prava i interese zajednica u državama iz kojih se planira snabdijevanje industrije. Za BiH je važno i naslijeđe ranijeg rudarenja. Brojna industrijska područja već se suočavaju s problemima sanacije rudarskog otpada, degradiranog zemljišta i zagađenih vodotokova. Zbog toga rasprava o novim rudarskim projektima ne može biti ograničena na procjene vrijednosti mineralnih resursa, broj najavljenih radnih mjesta ili očekivani izvoz. Jednako su važni način dodjele koncesija, kontrola investitora, nezavisnost okolišnih procjena, kapacitet institucija za nadzor, obaveze sanacije i raspodjela ekonomskih koristi. Evropsko mapiranje potvrđuje da Bosna i Hercegovina raspolaže raznovrsnim nalazištima mineralnih sirovina koje sve više dobijaju međunarodni značaj. Ipak, veliki dio tog potencijala zahtijeva dodatna istraživanja, a najavljeni projekti nalaze se u vrlo različitim fazama razvoja. Dok se u pojedinim područjima već odvija eksploatacija, u drugima su istraživanja zaustavljena, dozvole osporene, investitori promijenjeni ili planovi odgođeni. Ključno pitanje zato nije samo koje kritične minerale Bosna i Hercegovina posjeduje, nego pod kojim uslovima se njima može upravljati, ko donosi odluke, ko ostvaruje ekonomsku korist i ko snosi dugoročne posljedice njihove eksploatacije.
Izvori i dokumenti
- Evropska komisija – Critical Raw Materials Act
- European Training Foundation – Skills for Critical Raw Materials, 2025. (karta BiH, str. 30)
- Albert i saradnici – Mapping Critical Raw Materials hard rock deposits in Europe, 2025.
- Geological Service for Europe – European Critical Raw Materials Maps, 2026.
- Federalni zavod za geologiju – Kritične mineralne sirovine FBiH
- Rudarski institut Tuzla – Mapa puta za kritične mineralne sirovine, 2025.
- Evropska komisija – Odabrani strateški projekti
- Majda Ibraković i Vladimir Topić – Novi rudnici, stari konflikti, 2025.
- Friedrich-Ebert-Stiftung – The EU’s Critical Raw Materials Dilemma in Serbia and Bosnia-Herzegovina
- ACT – Analiza pravnog okvira za rudarenje u BiH, 2026.
- Gerila – Istraživanje o projektu Lopare, septembar 2026.
- Rock Tech – Obavještenje o prekidu saradnje s ARCORE-om
- Gerila – Bitka za Kupres, august 2026.
- Općina Fojnica – Službene novine, broj 5/2025.
- DPM Metals – Rudarske operacije u Varešu
- Nezavisne novine – Sudska odluka i istraživanja u Jezeru, januar 2026.
- N1 – Spor oko projekta Duboštica–Tribija, oktobar 2026.
