Gehlov rad najprije se pojavio pod nazivom ideje života između zgrada – ispitivanja javnih prostora. Socijalni uvjeti ovakvog života su podložni promjenama u društvenom tkivu, ali opće vrijednosti po kojima se ostvaruje kvaliteta stanovanja i života trebaju biti definirane i ne tako lako promjenjive.
Piše: Ronald Panza
Jan Gehl, danski arhitekt i urbanist, jedan je od pokretača novih tendencija u suvremenom urbanizmu. Prije svega je modernist koji se pobunio protiv autokratskih modela promatranja svijeta iz ptičje perspektive u samom modernizmu, a unaprijedio ga je dajući mu sadržajnije lice koje je više nego ljudsko.
Suvremena arhitektura, posebno korporativna i investicijska, grad najčešće promatra samo kao formu. Pogled na prostor često prakticira iz aviona, raspoređujući zgrade samo prema oblicima koji su predimenzionirani, glomazni i nepotrebni i s posve promašenim bojama. Gehl i njemu slični pripadnici urbanističkog vala 1960-ih smatraju da uz formu u planiranju jednakopravno treba voditi računa i o ljudskim potrebama i vrijednostima. Grad je nastao kao začudna tvorevina koja prati ljudski korak. Ulice, žile grada, izvedene su prema potrebama čovjekovih stopala, sva okolina javnih prostora planirana je prema brzini hodanja od 5 km na sat, a sama estetika grada razvila se upravo zbog čovjeka koji gleda. Ako nemate ravne i prostrane ulice, ako je sve oko vas kilometarski bulevar kojeg ne možete prijeći od silnog prometa, ako morate zaobilaziti ogromne blokove, jer ne postoje prolazi, i ako vaše zgrade pate od viška ćoškova i fantomskih boja – za koga je taj grad? Kakva je njegova življenost?
Osim pionirstva u spajanju forme i ljudskog života, Gehl je priznao da je nakon studija arhitekture morao krenuti ispočetka. Njegovo samostalno proučavanje traje više od četrdeset godina, a krenulo je od proučavanja javnog života, s posebnim fokusom na potrebe čovjeka. Tako je uspio otvoriti dijalog arhitekture i urbanizma sa običnim čovjekom te je arhitekturu povezao sa psihologijom, sociologijom, brojnim kulturnim teorijama i drugim holističkim principima, i to u cjelinu koja je nazvana – humanističkim planiranjem. Jan Gehl u svemu tome nije bio usamljen. I sam je priznao kako mu je veliko nadahnuće i inspiracija bila Jane Jacobs, legendarna američka teoretičarka, književnica i urbanistička aktivistica (njen rad donosimo u narednom izdanju Urbs bloga). Gehlov rad najprije se pojavio pod nazivom ideje života između zgrada – ispitivanja javnih prostora. Socijalni uvjeti ovakvog života su podložni promjenama u društvenom tkivu, ali opće vrijednosti po kojima se ostvaruje kvaliteta stanovanja i života trebaju biti definirane i ne tako lako promjenjive.
Postoje tri tipa aktivnosti koje se održavaju napolju i svaka od vanjskog prostora nešto traži. To su Nužne aktivnosti, Moguće aktivnosti i Društvene aktivnosti. Nužne aktivnosti su one uobičajene – odlazak na posao, u školu, trgovinu, čekanje javnog prijevoza, dijeljenje pošte. Oni koji ih izvode na određen način nemaju izbora. Aktivnosti se odvijaju mehanički, prema rasporedu i po svakakvom vremenu. Moguće aktivnosti su one koje se dešavaju prema izboru – šetnja, sjedenje na klupi, ispijanje pića u lokalu i slično. Jako ovise o prostoru i vremenu, jer teško da će privući ljude ako ne postoji kvalitetna infrastruktura ili lijepo vrijeme. Dakle, neka mjesta nisu prvo popularna, pa potom puna ljudi, već svojom kvalitetom šalju jako dobru pozivnicu, pa su zato privlačna ljudima u većem broju. Ako su ulice neudobne, prljave, neravne i nemaju dobar miris, ljudi će ih koristiti samo za transfer do svojih radnih mjesta ili boravišta i neće se na njima zadržavati. Socijalne aktivnosti su zapravo aktivnosti koje zahtjevaju prisustvo drugih ljudi. To su razgovori, susreti, dječje igre ili oglašene komunalne aktivnosti. Važno je znati da socijalne aktivnosti mogu i iznenaditi, desiti se spontano te tako mogu nastati i novi oblici tih aktivnosti, a može se desiti da se tako stvore i novi javni prostori. Međutim, socijalne aktivnosti provode se samo tamo gdje su zadovoljeni svi infrastrukturni uvjeti da se ljudi susreću. Ako ih nema ili su loši, ljudi se neće družiti u javnom prostoru i neće širiti mjesta svog socijalnog kontakta. Gradovi nas oblikuju i zato je važno da shvatimo kamo se kreće naš život u njima.
Druga navala na gradove nakon ekspanzije stanovništa je razvoj saobraćaja. Brojni su gradovi prekriveni ovim pokretnim mravinjacima koji doista ugrožavaju kretanja ljudima, kao i klimu ljudskog okoliša. Oni dodatno otežavaju epidemiju sjedenja i inertnosti u današnjim poslovima i osjećajima. Grad se mora boriti s ovom industrijskom navalom. Nije dovoljno ljude okupljati i pozivati prema grupama, ukusima i očekivanjima, grad sam mora nuditi tako kvalitetnu infrastrukturu da se ljudima posjet gradu treba učiniti i kao obveza (npr. izgradnjom samostalnih ili dijeljenih biciklističkih staza cijelim prostorom grada). Gehlov rodni Kopenhagen prvi je grad u svijetu koji je „napao“ agresivni automobilski saobraćaj. On je u užem centru grada onemogućen na takav način da se sam centar povećao. Povećanje je stvorilo nove prostore koji su privukli nove ljude, a koji u njima toliko masovno borave da se čini da ti prostori nikada ne ostaju pusti. Najprije su neke ulice zatvorene za saobraćaj te je prostor dat pješacima, koji su kasnije uz šetnice napravili svoja mjesta okupljanja. Na kraju su uz njih počeli rasti novi tematski parkovi s novim aktivnostima.
Grad mora zaigrati tako da ga bude nemoguće izbjeći, da dio dnevne kvalitete života bude raspoređen svuda po njemu. Postoji 12 ključnih riječi koje se nalaze u 3 velike grupe pojmova vezanih za javni prostor. To je ujedno i 12 ključnih kriterija za kvalitetu ljudskog okoliša.
U grupi pod nazivom ZAŠTITA – nalaze se:
1. Zaštita od prometa i nesreća,
2. Zaštita od kriminala i nasilja (osjećaj sigurnosti),
3. Zaštita od neugodnih čulnih iskustava.
U grupi UDOBNOST:
4. Mogućnosti HODANJA,
5. Mogućnosti STAJANJA / BORAVKA,
6. Mogućnosti SJEDENJA,
7. Mogućnosti GLEDANJA,
8. Mogućnosti GOVORA / SLUŠANJA,
9. Mogućnosti IGRE / ŠIRENJA / AKTIVNOSTI.
Popis završava sa tri kriterija u grupi UŽIVANJE:
10. SKALA (sve u okviru ljudskih kvaliteta i kvantiteta),
11. Mogućnosti za uživanja pozitivnih klimatskih aspekata i
12. Estetska kvaliteta / Pozitivna čulna iskustva.
Nije dovoljna samo vidljivost zgrada i drugih predmeta, potrebna je i vidljiva ljudska aktivnost, koja može stvoriti nova mjesta za susret, nove trgove, novi javni transport. Sve se ove stvari treba adresirati iz ljudskog iskustva, kako se čovjek ne bi osjećao sputanim. Identitet nije taj koji posljednji određuje kakav će biti neki grad, njega može odlučiti samo grad ljudskih potreba – takav grad je „življiv“, održiv i zdrav.