Iako je priča o femicidu i zlostavljanju žena vrlo aktualna, ona na našem podneblju još uvijek ostaje tabu tema, a predstavom “Perzeide” želimo se riješiti bilo kakve stigme, osnažiti žene i dati im glas da s punim pravom mogu tražiti pomoć, kazala je u razgovoru za Fenu redateljica Karmen Obrdalj.
Autorica teksta predstave “Perzeide”, koja je premijerno izvedena sinoć u Narodnom pozorištu Mostar, je Emina Kovačević.
Prvu verziju teksta Kovačević je napisala na nagovor i ideju redateljice Obrdalj da pokušaju napraviti hercegovačku “Thelmu i Louise”.
“Odlučile smo se za teme ženskog prijateljstva, bračnog nasilja i nasilja nad ženama kao tri glavne tematske okosnice naše predstave, u samom početku opredjeljujući se za naše podneblje kao kontekst koji otvara prostor komunikacije s kolektivnom historijom žena s ovih prostora, kroz priču fiktivnih junakinja. To nam je također otvorilo mogućnost da se dotaknemo i drugih provokativnih tema poput lica i naličja društva obilježenog ratom i poslijeratnom korupcijom institucija i sistema. Tekst je pisan na bosanskom i hrvatskom jeziku s obzirom da se radi o junakinjama bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Na taj način podcrtala sam apsurd poentiranih različitosti, postavljenih nauštrb onih karakteristika koje nas zbližavaju i ujedinjuju. Struktura teksta je fragmentirana, a radnja rasparčana između sjećanja i sadašnjosti, što je uvjetovano formom koja odražava duševno stanje jedne od glavnih junakinja” kazala je Kovačević.
Obrdalj dodaje kako je tekst suvremen i slojevit.
“Tekst ima više slojeva i linija priče, a pored ženskog prijateljstva htjele smo se dotaći bračnog nasilja, što je i centar sukoba ove drame. Dotičemo se tema toksičnog patrijarhata, manipulacije, izolacije, postratnih trauma i besmislenih podjela. Kad sam vidjela prvu i drugu ruku teksta, odmah me zaintrigirao svojom fragmentiranom formom – realnost isprekidana sjećanjima, a zatim me oduševio nježnošću kojom je ispričana ova kompleksna tema. Izuzetno talentirana Emina Kovačević uspjela je napisati bolnu priču kroz mnogo smijeha, inače u drugom stilu ovakva priča bila bi preteška za gledanje”, kazala je Obrdalj.
Iako je priča o femicidu i zlostavljanju žena vrlo aktualna, ona na našem podneblju još uvijek ostaje tabu tema, ustvrdila je redateljica.
“Uvid u to mi se pojačao povratkom sa studija u Hercegovinu. Uočila sam kako kod nas još uvijek vlada stid ako netko trpi zlostavljanje, a ovom predstavom želimo se riješiti bilo kakve stigme. Kovačević je uz mnogo istraživanja pametno napisala kako zlostavljački krugovi funkcioniraju, a ja sam se redateljskim postupcima potrudila vjerodostojno predstaviti takve obrasce ponašanja. Bitno mi je da ovom predstavom osvješćujemo da su ponašanja zlostavljača vrlo zbunjujuća i često ih je teško prepoznati. Nekada žrtva ne može prepoznati da je u toksičnom odnosu, samo osjeća da nešto nije u redu. Nije nam strogo bio cilj da se bavimo angažiranim teatrom, već smo imale želju da na topao i prizemljen način progovorimo o problemima i da stvorimo siguran prostor bez osuđivanja. Želimo da predstava Perzeide osnaži žene i da im glas da s punim pravom mogu tražiti pomoć”, kaže Obrdalj.
Bračno nasilje i nasilje nad ženama sveprisutno je u bh. društvu, ističe Kovačević, i stoga je iznimno važno o tim temama govoriti u javnosti.
“To mislim pogotovo jer se u proteklim godinama otvorila mogućnost da se o tim temama slobodno govori u prostorima gdje će doći do ušiju koje to trebaju i moraju čuti. Bračno nasilje i nasilje nad ženama buja tamo gdje se o tome ne govori, iza zatvorenih vrata, u prostorima gdje je nasilje nad ženom često tema viceva, komedija i sitcoma. Isto tako, važan je način na koji se teme poput ove tretiraju. Potrebno je iščašiti je iz stvarnosti, postaviti na sveti prostor scene, izolirati od kakofonije masovnih medija i propagande, secirati je i sagledati na humani način, pozivajući i na razum, ali i na empatiju, koja je u suvremenom društvu često zagušena senzacionalističkim pristupom, clickbait naslovima, i sad-reactovima na društvenim mrežama”, navodi Kovačević.
Kao pjesnikinja i dramska spisateljica svoju ulogu u društvu smatra izuzetno odgovornom.
“Trudim se da svoj rad i talent usmjerim u bilježenje i literarnu interpretaciju sadašnjosti, pronalazeći veze s prošlošću, u nastojanjima da ono što radim u budućnosti stoji kao kvalitetna referentna vrijednost. Ne govoriti o aktualnim društvenim problemima, ignorirati i ne tretirati te teme kroz umjetnost znači podržavati i odobravati ih. Kao što kaže latinska izreka ‘Cum tacet, consentit’. Šutnja je uvijek indikativna, kao i hiperprodukcija sadržaja koji govore o svemu i svačemu, osim o onome što objektivno tišti društvo. Vrijeme u kojem su se pjesnikinje i pjesnici aktivno ušutkivali i cenzurirali po strogim direktivama je iza nas. Danas su društvene mreže osigurale prostor za svaki glas, što je dovelo do apsurdne kakofonije koja zapušuje bitne glasove i poruke. Do umjetnika je da, u odnosu na te suvremene okolnosti, ipak pronađu način da progovore tako da ih se čuje”, poručuje Kovačević.
Po njezinim riječima, ako barem jedna osoba koja pogled predstavu prepozna istinu, smatrat će da je njezina misija ispunjena.
“I Obrdalj i ja dijelimo idealističan pristup umjetnosti, bez trunke cinizma, vjerujući da je moguće u nekom kapacitetu promijeniti svijet. Složile smo se da bi osjećale da smo ispunile svoju misiju i viziju kada bi barem jedna osoba u publici prepoznala istinu i potražila pomoć. Vjerujem u ovu predstavu i vjerujem da će ključne ideje empatije i ljubavi prijeći rampu. Isto tako očekujem da će publika prihvatiti i prigrliti novi redateljski glas na bh. sceni i radujem se predstojećim predstavama Karmen Obrdalj, kojima će ova produkcija otvoriti vrata” kazala je Kovačević.
Karmen Obrdalj do sada je uglavnom radila na filmu, a predstava “Perzeide” prvi je njezin angažman u kazalištu.
“Rad na predstavi i rad na filmu zahtijevaju duboku analizu i temeljitost, ali na drugačije načine. Kazalištu treba vremena i više je organsko od filma. U filmu hvatate trenutak i on zauvijek ostaje zabilježen, dok je u kazalištu sve fluidnije i mijenja se kroz svako igranje. Ono što mi je najviše značilo u kazališnom procesu je mogućnost temeljnog i dugog bavljenja glumcima, odnosima, likovima i njihovim razvojnim linijama. Za takve stvari na filmu, nažalost, često ima manje vremena. Još jednom sam potvrdila da je umjetnost timski rad i zahvalna sam glumačkom ansamblu i cijelom autorskom timu ljudi koji je vrijedno radio na predstavi” opisala je Obrdalj svoje iskustvo rada u teatru.
Po njezinim riječima, angažman u kazalištu itekako će joj poslužiti u njezinom budućem umjetničkom djelovanju.
“Zahvalna sam Narodnom pozorištu Mostar na ukazanom povjerenju, a ako mi se ponovno ukaže ovakva prilika, da režiram sjajan tekst gdje mogu biti slobodna, naravno da bih prihvatila. Kazalište mi trenutno služi kao velika inspiracija za film, osjećam da mnogo učim i jedva čekam sve to primijeniti na filmu” dodala je Obrdalj.
Predstava “Perzeide” premijerno je izvedena sinoć na maloj sceni “Studio 64” Narodnog pozorišta Mostar, prva repriza predstave najavljena je za večeras.
U predstavi igraju Gordana Boba, Amela Kreso, Fatima Kazazić Obad i Saša Oručević. Scenografiju i kostimografiju potpisuje Armin Ćosić, a glazbeni aranžman Josip Paradžik.