Možda postoje neki skriveni oceani koji vrebaju oko Urana. Novi dokazi upućuju na to da bi jedan ili dva od 27 poznatih mjeseca plinovitog diva mogli kriti tekuće oceane ispod svoje kore od kamena i leda.
Podaci koji su došli iz misije Voyager 2 koja je proletjela kraj planeta na svom putu u svemir prije gotovo 40 godina – jedina svemirska letjelica koja je to ikada učinila – izvrstan su pokazatelj da je vrijeme za slanje još jedne sonde na Uran.
“Već nekoliko godina tvrdimo da su mjerenja energetskih čestica i elektromagnetskog polja važna ne samo za razumijevanje svemirskog okoliša, već i za doprinos većem istraživanju planetarne znanosti”, kaže astronom Ian Cohen iz Johns Hopkins Applied Physics Laboratorija.
Kad je Voyager 2 preletio Uran 1986. godine, njegov instrument za nabijene čestice niske energije uhvatio je nešto neobično: nabijene čestice za koje se činilo da su zarobljene u određenim područjima uranske magnetosfere. Trebali su se raširiti, ali su ostali ograničeni na ekvator, blizu orbita Mirande i Ariela, prenosi Svijet kulture.
U to su vrijeme znanstvenici vjerovali da neobičan profil ukazuje na ubrizgavanje energetskih elektrona iz izvora poput suboluje u magnetskom polju Urana. Ali kada su bolje pogledali, Cohen i njegovi kolege otkrili su da elektroni ne pokazuju karakteristike koje se očekuju od suboluje.
Što se tiče onoga što bi moglo generirati te ione… pa, u 37 godina otkako je Voyager 2 posjetio Uran, znanstvenici su napravili određeni napredak u tom pogledu. Voyager 2 napravio je sličnu detekciju u prostoru oko Saturna, otkrivenog mnogo godina kasnije u Cassinijevim podacima koje su generirali ledeni gejziri na onome za što sada znamo da je oceanski mjesec, Enceladus. Još jedno slično otkriće dovelo nas je do Jupiterovog oceanskog mjeseca Europe. Što se tiče mjeseca koji je u pitanju – Miranda, najmanji od pet velikih Uranovih mjeseca, ili Ariel, najsjajniji – to je otprilike 50-50 u ovom trenutku. Moglo bi biti bilo koje. Ili oboje. Oba mjeseca pokazuju znakove relativno nedavnog geološkog ponovnog izlaska na površinu, što bi moglo biti u skladu s tekućim materijalom koji izbija iznutra.