Witold Gombrowicz (1904. – 1969.) jedan je od najvećih poljskih pisaca, čija se djela uopće smatraju najuspješnijim književnim ostvarenjima 20. stoljeća. Zbirku pripovjedaka Uspomene uz puberteta objavljuje 1933. godine koju slijedi cijenjeni roman Ferdydurke iz 1937. godine. 1939. godine napušta Europu i Drugi svjetski rat provodu u Argentini na odmoru / u egzilu. U Buenos Airesu nastaju njegova najbolja djela, drame Opereta i Vjenčanje, romani Trans-Atlantik, Pornografija i Kozmos, zbirka pripovjedaka Bakakaj kao i njegovi čuveni Dnevnici. Tek 60-ih godina vraća se u Europi, ali ne u rodnu, tada komunističku Poljsku. Umro je 24. jula 1969. godine u Francuskoj.
„Trans – Atlantik“ je jedna od najneobičnijih knjiga ispisanih o iskustvu azila. Pripovjedač otplovljava na drugi kontinent u praskozorje svjetskog rata, pa udaljenost od „rodne grude“ doživljava kao olakšanje, izbavljenje od svega onoga čime ta gruda guši i zatrpava. No, na drugom kraju svijeta pronalazi svoju domovinu u koncentrisanoj dozi kakva postoji samo u dijaspori. Sudara se sa kičem lažnog patriotizma, domoljubnih afektacija, nacionalističkih zatupljenosti… U tom sudaru počinje maštati o „Sinovini“ suprotnoj „Otadžbini“, o novom, mladom svijetu ljudi slobodnih od okova zagušljive tradicije i napuhanog patriotizma.
Roman Trans-Atlantik promoviran je ove godine u Sarajevu i Mostaru. Za prevod knjige zaslužna je prevoditeljica i promotorica djela ovog utjecajnog, iako pomalo zanemarenog pisca kod nas, Tanja Miletić-Oručević.
Tanja Miletić Oručević rekreira u svom prijevodu izvanredno bogati i kreativni jezik Gombrowicza, jezik koji i nakon ravno sedamdeset godina zvuči moderno, svježe i inspirativno. Njegove teme bliske su nam, jer nas je višak tradicije i lažnog patriotizma koštao mnogo u nedavnoj prošlosti.
Poslušajte priču o Gombrowiczevom jeziku, procesu njegovog prevođenja te o vrijednosti i važnosti Trans-Atlantika danas.
