Trogodišnji projekt Kooperative, mreže za razvoj horizontalnog povezivanja, solidarnosti, osnaživanja članica i položaja nezavisne kulture u cijelosti. Kroz izuzetno velik broj radnih paketa, njih devet, RegLab je tri pune godine, iako opterećen početkom u pandemiji, realizirao sve svoje raznolike, ali povezane ciljeve. Bez obzira što je morao, gotovo u hodu, doslovce naći novi oblik komuniciranja koji nije bio naznačen u projektu, RegLab je uspješno zaživio sam od sebe, kao znak potrebe partnera u datom trenutku. Radni paketi bili su posvećeni, osim redovnim zagovaračkim sastancima, spajanju pojedinačnih umjetnika-ca i njihovoj edukaciji u suradnji s mentorima-cama, spajanju organizacija, međusobnoj razmjeni programa koji se trenutno nude u prostorima, seminarima tehničke edukacije, ljetnoj školi za nezavisnu kulturu, a održana su i tri skupštinska sastanka Kooperative, uvijek uz prateći kreativni program otvoren za širu publiku.
Tragovi o radu ostali su i na mjesečnoj bazi kroz novinarski rad i analize napravljenog. U tu svrhu posebno izdvajamo tri knjige – sourcebooka koje su nastale kroz trogodišnji projekat i koji za teme imaju priče o samim mrežama i načinima umrežavanja, kulturnim centrima, kao i razmjenama projekata i njihovoj financijskoj održivosti. Kroz ove programa prošao je, što posebno vrijedi naglasiti, veliki broj mladih ljudi koji su ili bili publika ili korisnici ili učesnici u aktivnostima projekata. Neki od njih su se po prvi put suočili sa određenim tipovima umjetnosti, što je jedan pionirski uspjeh. Ovi slobodni udžbenici, nastali kroz projekat, kao i iskustva skupljena na školama i tečajevima, ostat će trajni podsjetnik o čemu treba voditi računa kroz rad, kao i početni priručnik za organiziranje ili možda neko novo umrežavanje. Konačno postoji solidna zaliha i arhiva znanja koja je zajedno sa ostalim suradničkim pisanjima, sada vrlo jednostavno dostupna.
Autorice prvog sourcebooka, knjige pod nazivom Kako graditi mreže i zašto? – od otpornosti do održivosti su Ana Letunić i Jovana Karaulić. Kratka knjiga ispunjena je sadržajem i nabijena značenjima pa se može koristiti i kao odlično početno mjesto za razvoj vlastitih inicijativa i iskustva, ali i kao dobar podsjetnik na osnove svima onima koji se u nekom trenutku izgube. Kroz svojih sedam poglavlja, knjiga se kreće prema trajnoj sposobnosti održivosti. Priča počinje kroz prisjećanje početka razvoja umrežavanja postjugoslavenske regije kao i na vrijednosti koje su bile i koje jesu nužne u suradničkom djelovanju. Tu saznajemo da se narav same kulture i njenog organiziranja znatno i konkretno promijenila u odnosu na alternativu kulturu 80tih godina. Ta je kultura bila autonomnija, skrivenija i samim time zatvorenija. Njena namjera nije bila toliko mijenjati svijet koliko stvoriti prostor za drukčije, nestandardne, ili baš posebne kulturne prakse. Poslije burnih slomova početkom 90tih proširilo se i stvorilo novo kulturno polje. Sa stvaranjem novih političkih institucija, kao i planova, alternativna kultura postaje nezavisna kultura, dio civilnog sektora, tj. borbe za zajednička prava. Ona se sve više mijenja, izlazi na površinu, učestvujući u stvaranju novog zajedništva. U tom polju, kulturni svijet sve se više bavi i nadzorom javne sfere, javnog sektora, gdje se tek pojavljuju novi problemi nadzora nad zajedničkim dobrima. Saznajemo kako kultura postaje društveno odgovornija, djeluje više na zajednicu i potiče je u stalnom razvoju. Nezavisni sektor je taj koji čuva ideje, razvija realizaciju novih te naravno stoji iza prava ljudi da se udružuju s nekim ciljem. S obzirom da nezavisna kultura ne postoji u izoliranom umjetničkom svijetu, uskoro se javila logična potreba za nekom strukturom povezivanja među različitim interesnim i značenjskim skupinama. Mreže se stvaraju oko provedbe određenih programa, protok informacija forma je njihovog organiziranja. Zatim sourcebook nudi solidnu kolekciju stručnih glasova koji nude svoje definicije ili pokušaje definiranja nezavisne kulture kao i mreža koje su se u početku organizirale, pa zatim otkriva i kako sama forma umrežavanja proširuje tematski okvir same kulture. Novo polje sastavljeno je od umjetničkih, tehnoloških i društvenih sadržaja.
Kada su u pitanju vrijednosti kojih se mreže pridržavaju, pojmovi solidarnosti i dalje su od velike važnosti, posebno su potrebni i pravednost i transparentnost u jednakoj distribuciji resursa. Potrebna su pravila kojih se treba pridržavati, a koje traži sama priroda mreža, nije dovoljna samo radna volja ili nečiji karakter za provedbu uspješne umreženosti i suradnje. Treba znati smisleno postupati u samim mrežama, a to postupanje je pokazatelj ukupne smisaonosti umrežavanja.
Nakon uvodnih stranica ostatak knjige je napravljen od materijala koji je dobijen sociološkom metodologijom anketnih pitanja upućenih različitim članovima i članicama sektora, kao i putem dubinskih intervjua. Kako autorice same ističu:
„ Istraživanje je bilo vođeno nizom istraživačkih pitanja: Koji su razlozi umrežavanja i koje su zajedničke vrijednosti članica mreža? Na kakve izazove i prilike mreže nailaze u vremenima raznih kriza? Kako definiraju svoj utjecaj na razvoj organizacija članica i na šire kontekste s kojima rade? pa zatim zaključuju„Ti su uvidi potom korišteni kako bi se publikacija strukturirala u različitim slojevima usmjerenima prema široj skupini čitatelja/ica u skladu s njihovim različitim razinama iskustva u kulturnom umrežavanju. Glavni dio priručnika sadrži analize podataka, teorijske rasprave i prijedloge budućih putanja, a njime se želi pomoći trenutnim članicama mreže da kontekstualiziraju i promisle svoje trenutne i buduće prakse. Također, nadamo se da bi novi akteri u ovom području mogli imati koristi od istaknutih pojašnjenja ključnih pojmova iz područja kulturnog menadžmenta, kao i od pitanja na kraju većine poglavlja, namijenjenih preispitivanju vlastitog položaja korištenjem alata strateškog planiranja. Dijelovi s primjerima najboljih praksi i rezultatima dugoročnih aktivnosti mreža za cilj imaju inspirirati postojeće i buduće mreže, kao i moguće potencijalne partnere mreža, tvorce/kinje politika i publike.“
Na samom početku, pa i kroz sama iskustva pojavljuje se ključni pojam – participacije. Ovaj pojam nije dvosmislen, već postoji sa svim svojim impulsima, trzajima, pokušajima i razlikama. Sudionički model ovdje je jako važan, prije svega jer je neposredan u kreiranju izbora i u donošenju odluka. Izgradnja kapaciteta je drugi važan pojam koji je svima goruće pitanje, budući se radi o stalno promjenjivom i nesigurnom sektoru. Baš zbog tih vječno mobilnih uvjeta potrebno je stalno ulagati u obrazovanje i edukaciju kadrova koji to zapravo i nisu, već kreativci koji moraju naučiti kako funkcionirati u formalizmu koji se od njih stručno i redovno zahtijeva. Tu je i sa svim prožimajući i povezan problem financiranja čija trajna nesigurnost onemogućava miran život organizacija i njihovu potpunu profesionalnost.
Bez obzira na navedene zahtjeve i prepreke, razvoj mreža doprinosi i razvoju kulturnog polja, ali i same demokracije. Posljednjih godina razvio se i model civilno-javnih partnerstava pokretanih odozdo, koje vodi sudioničko, horizontalno upravljanje. Ovakav model doprinosi većoj transparentnosti prilikom upravljanja. Upravo u ovom smjeru treba tragati za budućim organiziranjem i mehanizmima za zajedničko zadovoljstvo. Ono će se sigurno dostići kroz dijaloge, planiranja i provdebe dugoročnih modela organiziranja koji će dovesti do pomicanja sa pozicija preživljavanja na pozicije održivosti.
Na kraju, treba istaknuti i odličan rad dizajnerice Petre Milički, čiji dizajn dominira kako sourcebookovima, tako i ostalim dizajnom RegLab projekta. Suvremene geometrijske linije prigušene su jarkim bojama, te sam udžbenik postiže vlastitu svrhovitost kroz neprestano potrebu njegovog isčitavanja. Izdavajanje odlomaka na način da se nešto što poslije dolazi stavlja ranije, ostvaruje duboki osjećaj cjeline i pripadnost ideji svijeta umjetničkih mreža.