Gost najnovijeg izdanja emisije Komedija sa stavom bio je komičar Dušan Jokić. Banjalučanin je na sceni već dugi niz godina, a još prije nego što se stand up kao forma pojavio na našim prostorima, djelovao je u satiričnoj skupini ‘Akt Alije Sirotanovića’.
Kako nastaju njegove šale, šta mu je u komediji najvažnije, kako se s ćelavcima posvađao na nastupu u Palama, te još ponešto, saznajemo iz razgovora koji je vodio Omer Hodžić.
Naš gost je čovjek koji se već dugi niz godina bavi stand up komedijom. Još prije nego što je stand up komedija došla u Bosnu i Hercegovinu, on je bio jako aktivan i u komediji i satiri kroz Akt Alije Sirotanovića. Riječ je o sjajnom stand up komičaru iz Banja Luke, Dušanu Jokiću. Pozdrav Dušane!
Dušan Jokić: Pozdrav objema stranama Mostara, Hercegovine, Republike Srpske, Federacije, tj. cijele Bosne i Hercegovine!
Vidi Dule, meni je jasno šta se može desiti u Sarajevu pa da ti prekinu nastup i izbace te s gaže. Isto tako mi je jasno što se ljudi možda ljute ako skupljaš potpise za Šešelja u Zagrebu, ali kako to da si se na Palama za vrijeme nastupa posvađao s ćelavim ljudima?
Dušan Jokić: E pa ne znam… Znaš kako? Jebiga, ne vole ti oni gore crvene. A ćelavi ne vole crvene jer oni uglavnom nose crno, znaš. Nismo se baš našli na istoj talasnoj dužini, a i ne vole tako neke stihove o Radovanu Karadžiću, pa smo imali umjetnička razmimoilaženja koja datiraju još od 1941. godine. To je to.
Te razlike u kreativnom razmišljanju su došle na površinu…
Dušan Jokić: Da, da… To ti kažem, njihova kreativnost ide u drugom pravcu u odnosu na moju 1941. i to je to.
Dule, ti si po meni jedan od najprirodnije talentiranih ljudi za stand up komediju i to se vidi po načinu na koji pišeš. Meni je to jasno kao nekome iz struke. Nego, bi li ti mogao da provedeš ljude koji ne razumiju stand up komediju baš najbolje kroz svoj kreativni proces? Kako pišeš šale, priče, bitove? Koliko ti treba vremena da budeš zadovoljan sa jednom šalom? Koliko je puta trebaš izvesti na bini da bi bio sretan, da kažeš da je to – to?
Dušan Jokić: Što se tiče smišljanja – imaš razne načine. Jedan od njih je taj da moje kolege utiču na mene. To moram da priznam, evo konkretno, i saradnja s tobom i tvojom ekipom. Dosta stvari utiče na mene, samo ja šalu pravim na drugačiji način – sa svog mentaliteta. Generalno možemo reći da mi svi isto razmišljamo. Današnjicu lako usporedim sa nekim historijskim događajima i onda današnji događaj napravim historijskim, i tako ga onda prenosim publici. Na primjer, sad se nije moglo ići u Grčku na more pa sam se sjetio povlačenja preko Albanije. Ono kao Srbi idu, povlače se preko Albanije, preko Prokletija da bi se išli kupati na more… Znaš da su se 1915. povlačili preko Albanije da bi otišli na Krit, sastati se sa Saveznicima? Sad se povlače da bi išli na more. Znači, uzmeš te neke historijske paradigme, uzmeš mentalitete, pa ove naše majstore kako se postave – i onda tog majstora zamisliš kakav bi bio umjetnik, kakav bi bio doktor… Jednostavno se postavim kroz prizmu svog mentaliteta i određenu pojavu koja mene zainteresuje prevodim na to. Stvarne životne priče pretvaram u stand up.
Naravno da ćeš pričati onako kako naš čovjek razmišlja i misli. Tebe će doći gledati doktori, majstori, frizeri i vozači. Kad pričaš prirodnim jezikom, onda su smiješne i stvari u kojima spominješ Shakespearea. Zamisli sad Shakespeare kaže: ”A jebem ti sunce, dobre drame!”. To će našem čovjeku biti simpatično, a ovaj koji zna Shakespearea, njemu će to biti smiješno jer ga je čitao i zna.
Dušan Jokić / OKC Abrašević
Dule je inače historičar i zato zna sve ove povijesne podatke! Dosta tih stvari koje si sad pričao, Srbi, Albanci, povlačenje… Ja to ne znam, pošto sam ja idiot, a ti historičar. Ali opet mi je impresivno kako uspiješ kroz te historijske podatke da učiniš da to bude smiješno i običnom narodu…
Dušan Jokić: Po meni to imaš i ti! To da jezikom naroda preneseš bilo koju temu. Ja razumijem da stand up uticaj vuče iz SAD-a. Stand up vuče korijene još iz Francuske revolucije kad su se igrali kabarei, ali pravi stand up jeste Amerika. Međutim, ovdje je ipak drugi mentalitet u odnosu na Ameriku i anglo-saksonski svijet. Naravno da ćeš pričati onako kako naš čovjek razmišlja i misli. Tebe će doći gledati doktori, majstori, frizeri i vozači. Kad pričaš prirodnim jezikom, onda su smiješne i stvari u kojima spominješ Shakespearea. Zamisli sad Shakespeare kaže: ”A jebem ti sunce, dobre drame!’‘. To će našem čovjeku biti simpatično, a ovaj koji zna Shakespearea, njemu će to biti smiješno jer ga je čitao i zna. Ima i drugih utjecaja. Vidio sam jednu tvoju šalu o mirnim šetnjama. Bili su neki protesti i meni je to tako simpatično bilo. Hajd zamisli da protestuju ležeći umjesto šetajući i mažu se kremom za sunčanje. Dakle, ima i tog nadovezivanja na kolege. To je po meni jedna vrlo moćna i tehnički dobra stvar. Naravno, ko zna. Ja isto volim kad se nadovežu na neke moje šale.
Svakako, to je sve jako korisno. Kao nekakvo međukomičarsko tagiranje. U Aktu Alije Sirotanovića si radio i skeč komediju i stand up komediju. Zanima me da nam povučeš nekakvu paralelu. Kakva je razlika između skeč komedije i stand upa? Kakva je priprema i izvedba? Šta ti je lakše raditi?
Dušan Jokić: Konkretno mislim da je teže raditi stand up komediju zato što si u stand upu sam na sceni. Lakše je u tehničkom smislu kada sav honorar ide tebi, ne moraš se misliti. Kad si sam lakše je kad samo o sebi misliš – treba mi to, to i to! Međutim, skečeve je lakše izvoditi zato što imaš još nekoga na sceni, pa ti taj može pomoći. Ako zapneš, taj neko će ti ubaciti nešto, nešto će izvesti. Ako je dobra ekipa, ubacit će neki gag, smislit će nešto, nešto će se desiti. Kad si sam, ako se zajebeš, sam si. Kad si sam pred 150 ljudi, ako krene loše… Nema nikog da ti šapne ili da ti pomogne. Stand up je u tom smislu teže raditi i zahtjevniji je. Što se tiče skeča, on je meni lično zanimljiviji. Raznovrsniji je i mislim da ga je lakše pisati. Kad pišeš za više ljudi, skeč je lakše napisati za tu igranu formu. Stand up je puno teže pisati. Moraš napisati tekst za sebe, i to teksta da ga bude iha-haj. Teže je nešto opisati kroz stand up, zato je teži, ali mi je drag. Skeč mi je draži zbog nekih emotivnih razloga, ali ne puno.
‘Ja kao komunista jako poštujem radničku klasu i narod koji, jebiga, zaradi te pare i plati da bi mene slušao.’
Sada bih ti postavio tri kratka pitanja koja postavljam svim svojim gostima stand up komičarima, a u cilju izvlačenja zaključka o ovim temama i pitanjima. Prvo od tih pitanja je – je li stand up komedija za tebe zabavljačka ili umjetnička disciplina?
Dušan Jokić: Za mene je ona, što je i njena prednost u odnosu na druge umjetnosti – i jedno i drugo. Umjetnička je jer je možeš napraviti moćnom. Umjetnost je kritikovati društvo i slično. Ali ona je i zabavljačka. To je upravo prednost stand upa u odnosu na neke druge umjetnosti, barem za mene. Tu nema glumatanja, tu – zabavljaš. S druge strane, umjetnost je napisati sat i pol vremena materijala, to je jako teško. Kombinacija je kvalitetne umjetnosti i kvalitetne zabave. Tako ja gledam na stand up. Ne gledam posebno da li je samo zabavljačka ili je samo umjetnička, vidim je kao kombinaciju i jednog i drugog. Lako je kad nastupaš sa stand upom u nekom pozorištu ili u pubu gdje dolaze ljudi isključivo zbog toga. Ja sam stand up imao na Danima polja gdje mi je kombajn bio scena. To je umjetnost, zabaviti te ljude kad im pričaš o Cezaru i caru Dušanu. Ipak su se smijali jer sam se morao i kreveljiti da bih ih zabavio.
Šta ti je važnije u tvojim nastupima – ritam ili stav? Da li ti je važnija frekvencija smijeha, da bude što češći ili ti je važnije ono što želiš reći?
Dušan Jokić: Zavisi. Ako se plaća ulaznica, onda mi je bitna zabava jer su ljudi platili kartu da bi se meni smijali. Ja kao komunista jako poštujem radničku klasu i narod koji, jebiga, zaradi te pare i plati da bi mene slušao. S druge strane, bitan mi je stav. Ipak malo više naginjem tome da mi je bitniji stav. Međutim, kako sam dobio dijete i pošto postajem stariji, nekako mi je ovo drugo jako bitno. U umjetnosti mi je najbitniji stav. Smatram da je umjetnost koja je ideološki obojena jako kvalitetna umjetnost. Ako u nešto čvrsto vjeruješ, iz toga mora izaći nešto kvalitetno. Kad uzmeš umjetnost u komunizmu, na primjer soc-realizam, pa to je stvarno ono… Jer su ljudi vjerovali! Pa čak je i, bože me oprosti, u tom nesretnom nacizmu bilo kvalitetnih filmova. Znači ideologija jako pokreće stav. Stav je jako bitan. Bilo kakav. Jasno, da tim stavom ne vrijeđaš i ne unižavaš nekoga. To ne smatram stavom nego nekom vrstom demencije. Bitan mi je stav jer može izaći kvalitetna komedija. Ako je kvalitetna komedija onda može i kvalitetna zabava. Ako idete samo na zabavu, ne može. Onda to radiš preko neke stvari.
Treće pitanje glasi: Jerry Seinfeld kaže da na profesionalnom nivou, profesionalnog komičara karakteriše to da mora imati smijeh svakih deset do trinaest sekundi. Da li se ti slažeš s tim?
Dušan Jokić: Ne slažem se. Ne mora uopšte. Mislim da ne mora, može i minuta proći. Ti imaš komedije koje imaju priču, priču – pa punch. Treba se nasmijati na punch, a ne na cijelu priču. To gledanje je, po meni, malo ograničeno. To je jedna vrsta komedije. Naravno da treba da ti se smiju, ali to nije presudno. Seinfeld opet govori iz jedne perspektive, u zemlji gdje stand up postoji profesionalno i gdje ljudi od tog žive. Kod nas se na komičare još uvijek gleda kao na nekakve klovnove, a ne nekoga ko zabavlja ljude i stvara umjetnost. Krivo je okruženje.
Za kraj ovog razgovora ću te zamoliti da nam kažeš gdje te ljudi mogu naći online. Gdje promoviraš svoj online socijalni prostor, kad već nema nastupa zbog korone?
Dušan Jokić: Apsolutno mogu na Facebook profilu Dušan Jokić – stand up. A ima i Facebook profil Sirotanovići. Mogu naći i snimke na YouTubeu. Što se tiče nastupa, ne znam kakva je situacija, hoće li se 29. moći nastupiti…
Dušaj Jokić FB: https://www.facebook.com/dusanstandup
Sirotanovići FB: https://www.facebook.com/sirotanovici