Ozonska rupa nad Antarktikom dostigla je 18. septembra 2026. površinu od 27,1 milion kvadratnih kilometara, što je najveća dnevna površina zabilježena u posljednjoj deceniji. NASA i američka Nacionalna uprava za okeane i atmosferu (NOAA) objavile su da je ovogodišnja ozonska rupa bila sedma najveća prema prosječnoj sezonskoj površini tokom 48 godina praćenja.
Naučnici istovremeno naglašavaju da oporavak ozonskog omotača dugoročno napreduje. Tokom vrhunca sezone, od 7. septembra do 13. oktobra, prosječna površina područja sa izrazito smanjenom koncentracijom ozona iznosila je približno 25 miliona kvadratnih kilometara. Iako je površina bila velika, koncentracija ozona nije pala toliko nisko kao u pojedinim ranijim rekordnim sezonama.
Zašto je rupa ove godine bila velika?
Prema NASA-i i NOAA-i, naročito snažan antarktički polarni vrtlog zadržavao je hladan zrak u stratosferi i stvorio uslove koji pogoduju hemijskim reakcijama razgradnje ozona. Slabije atmosfersko talasanje tokom augusta i septembra omogućilo je da vrtlog ostane snažan i prostorno velik.
Ozonska rupa nije doslovna praznina u atmosferi. Tim se nazivom označava područje u kojem je koncentracija ozona niža od 220 Dobsonovih jedinica. Stratosferski ozon apsorbira dio štetnog ultraljubičastog zračenja, dok je ozon pri tlu zagađivač zraka s drugačijim utjecajem na zdravlje.
Oporavak se nastavlja
Velika rupa u jednoj godini ne znači da je međunarodna zaštita ozonskog omotača propala. Montrealski protokol omogućio je postepeno ukidanje brojnih hemikalija koje razaraju ozon, među njima hlorofluorougljika (CFC). Njihova koncentracija u atmosferi se postepeno smanjuje, a meteorološki uslovi i dalje mogu dovesti do velikih razlika između pojedinih godina.
NASA procjenjuje da bi se antarktički ozonski sloj mogao vratiti na nivo iz 1980. tokom 2070-ih. Zato je važno odvojiti godišnje oscilacije od višedecenijskog trenda oporavka.
(AbrašRadio via NASA / NOAA)


