Borna Sor: Biti političar na drugačiji način (Intervju)

Borna Sor

Krajem petog mjeseca Omer Hodžić je u sklopu svoje emisije posvećene komediji, satiri i stand up sceni ‘Komedija sa stavom’ na AbrašRadiju ugostio dobro znanog hrvatskog satiričara Bornu Sora poznatog iz nekolicine satiričnih televizijskih emisija poput ‘Montiranog procesa’, ‘News Bara’, ‘Prime Timea’ i sl. Borna je podijelio svoje viđenje prvog roasta političara u Hrvatskoj, političkih pritisaka na satiričare, o tome kako vidi satirični materijal u Bosni i Hercegovini, pomamu komičara u svjetskoj politici, Damira Nikšića, te još mnogo toga.

PozdravBorna!Zasampočetak,recinamvišeoprvomhrvatskomroastupolitičara.(Ustandupkomediji’roast’jeformahumoraukojojjepojedinaciligostpredmetomšala.Roast-eng.peći,pržiti;uprenesenomznačenjuismijati,rugatise.op.a.)Dakle,radiseopolitičarimakojisukandidatizaulazakuEuropskiparlament.Kakojedošlotoga?Kakvevezetiimašsorganizacijom?Kolikojeteškobilopronaćipolitičarekojiseželeeksponiratinatakavnačin?

Borna: Ja ne mogu sa sto posto sigurnosti reći da je prvi roast. Meni je rečeno da je prvi, pošto ja nastupam. Nisam dio organizacije, ali sam pratio način na koji organizacija funkcionira, upravo zato jer smo htjeli da vidimo koliko će se stranaka pojaviti. Ukoliko bi se pojavila, jedna ili dvije stranke to bi mogao biti problem, jer nismo mi Amerikanci, a onda bi izgledalo kao da si nekome dao malo više prostora. Na kraju se javilo više stranaka. Javilo se, ja mislim, sedam različitih lista za europski parlament koji će poslati svoje kandidate. Mislim da je to super. Većinom su to stranke s ‘centra prema lijevo’, više nego one s ‘centra prema desno’, ali nema veze, prva je godina. Na nama je sada do toga da ovo obavimo dobro. U Hrvatskoj je HDZ glavna i dominantna stranka. Neće nam nažalost doći nitko iz HDZ-a. Definitivno oni koji su na vlasti daju više safta, više materijala. Svaki dan moraju nešto objašnjavati i odgovarati na pitanje novinara. Oni su ti koji su direktno na proračunu i budžetu. Tako da stvaraju sigurno puno više štofa i materijala iz dana u dan. A i najbolje je roastati onoga koji je moćniji. Što je netko moćniji, to je jači roast. HDZ kod nas ima i predsjednicu i premijera, gradonačelnika i župane, tako da će oni faliti.

Dobro,imalinetkoizBosneiHercegovine,sanašegpolitičkogpodnebljadateposebnozanimakadajeroastupitanju?

Borna: Moram biti iskren, ne pratim to jako puno u detalje. Možda zato što povijest i tradicija Hrvatske u uplitanje u BiH nikad ne završi na dobro, tako da ja pokušavam ne ponoviti tu grešku. Ali, predsjednici, definitivno. Predsjednici u predsjedništvu su uvijek najbolji za roastati. Pogotovo zato što kod vas imaju trojica, pa to zvuči kao vic. Svaki klasičan, dobar vic ima sličnu strukturu npr. ‘rabin, imam i katolički svećenik uđu u bar’. Tako da je BiH već dobar set up za joke i samo treba smišljati dobre punch lineove. Naravno, volio bih roastati visokog predstavnika za BiH, jer to mora da je zbilja odlična pozicija. U biti za sve što u zemlji ne valja i on snosi veliku odgovornost, a on kao da to ne zna. Ponaša se kao kineski princ u Tibetu. Kao mladi dalaj lama koji ima pet, šest godina, odgovoran je za sve, a još ništa ne razumije. (Kao u Scorseseovom filmu ‘Kundun’.)

Prijenegoštoje‘NewsBar’ugledaosvjetlodananaNovojTV,imalisteemisiju‘Montiraniproces’naHRT-u.Taemisijajevrlobrzoukinuta.Menezanimakolikosubilisnažnipolitičkipritiscinavas?Smatrašlidavamjetoukidanjepomoglo?Jestelitadaosjetilidapolitičarislušajuštogovorite?

Borna:To ti je uvijek teško znati sa stopostotnom sigurnošću. Ja nisam jedan od onih koji kaže da nam je to pomoglo. Da smo kakvim slučajem ostali do kraja i da smo dobili još samo jednu sezonu na HRT-u, mislim da bi to bila stvar dolaska do maksimalnog broja ljudi. Nacionalna televizija je kod nas još uvijek gledana. Nisam siguran da nam je to sada pomoglo. Mislim, pomoglo je definitivno tome da ljudi u Hrvatskoj razumiju da kod nas nedostaje satire. Možda ljudi o tome ne razmišljaju, ali kod nas zaista fali satira. To je jako dobar lakmus papir, pokazatelj da kod nas nešto u društvu ne valja. Dakle, ako kod nas propadaju satirični proizvodi bilo da je to ‘Feral Tribune’ ili ‘Montirani proces’, kao jedna vrsta emisije. To znači da stvari nisu dobre. Poruka je bila jasna. Mislim, mi smo snimali za RTL prije toga, pa za HRT, sada smo na N1. Što se nas tiče, nama to nije problem, jer mi imamo svoj dio publike. Mi imamo i dio ljudi u samoj industriji koja voli i cijeni to što radimo i ne bojimo se toliko za sebe, ali da bi došli do jedne šire slike potrebna je nacionalna televizija koja je po zakonu dužna proizvoditi takve stvari. Da li bi neki plus bio to što smo se mi malo vrtili po medijima tih dana, pa su ljudi čuli za nas? U odnosu na to da HRT nije odradio svoj posao, da je HRT nešto cenzurirao, da je HRT poslao ostatku društva poruku da se u ovoj zemlji trebaju cenzurirati takve stvari i na kraju dana da se ništa tog tipa dalje ne proizvodi . Ne znam, ne mogu reći da smo izašli kao veliki pobjednici iz toga. Mislim da se i dalje radi o jednom žalosnom trenutku, pogotovo zato što je naša dužnost napadati i kritizirati loše političke i društvene procese u društvu. To je naša građanska dužnost, a specifično za nekoga ko se u životu želi baviti političkom satirom. Onda kada te netko makne, a ti se ne možeš zakonski zaštiti od toga jer znaš da se radi o cenzuri… To nije baš dobra poruka. A da li je reklama? Mislim, bila je mala reklama, ali i dalje kažem, bila bi puno veća reklama da smo ostali do kraja sezone, jer bi napravili još epizoda koje bi ih ljutile. Tako bi svaka njihova ljutnja bila još jedna ekstra reklama. To se u Americi, u Europi, na Zapadu uopće tako dogodi. Kod nas se dogodi, kad jednom naljutiš nekoga, da ti on pošalje urednika koji te makne.

Dotaknimoseaktualneemisije,točnijeemisije‘PrimeTime’kojaseemitujenatelevizijiN1.Zanimametehničkastranavašegkreativnog,stvaralačkogprocesa.Kakoizgledasedmicaukojojpripremateemisiju?Kakoizgledasamopisanje,snimanje?

Borna: Mi surađujemo sa N1. N1 je news kanal i mi smo jako zadovoljni s njima. Osim što nam omogućavaju korištenje njihovih video materijala, sami konstantno proizvode vijesti. Cijeli jedan segment koji na zapadu postoji, a to je onaj gdje bi ljudi tražili vijesti, promatrali vijesti i sakupljali informacije što bi taj tjedan trebalo ili ne bi trebalo raditi – mi to radimo sami. E sad, kako izgleda jedna epizoda. Recimo kad ja radim epizodu taj tjedan, gledam vijesti svaki dan, zapisujem neke zanimljive stvari, ideje i što god mi padne na pamet. Onda u četvrtak, pošto snimamo u petak, a emitiramo u nedjelju, imam sav video materijal koji mogu dobiti od N1 za taj tjedan. Usto čekamo da izađe i Dnevnik N1 kako bismo maksimalno zgrabili što veću količinu tjedna. To znači da se u četvrtak na večer krene pisati scenarij. Scenarij sam pišem za svoju emisiju, a Domagoj za svoju. I onda pišemo scenarij, pišemo cijelu noć, pa i u petak ako treba, sve dok ne bude gotov. Kad bude gotov, onda ga idemo snimati. Jan nam snima i montira. Sve se pokušava stići snimiti u petak ili u subotu ujutro, kako bi se moglo na vrijeme smontirati i dovršiti, tako da se u nedjelju popodne pošalje na N1. Nažalost nemamo produkcijske mogućnosti koje bi omogućavale onaj standard koji postoji na Zapadu. Mislim, mi smo presretni s ovim što imamo i nadam se da će se to razvijati, pošto smo jedini koji to radimo kod nas. Samom tom činjenicom mi smo jako sretni.

Malo je, moram reći, iscrpljujuće raditi na ovaj način. Iscrpljujuće je zato jer jedna osoba kada to radi, ona to mora raditi. To je stres i pritisak. Nije lagano svakih dva tjedna napraviti trideset minuta scenarija. Dobro, sa video materijalima tu je preko dvadeset minuta samog scenarija. Plus je to što su individualnost, naši osobni karakteri došli maksimalno do izražaja. Plus je to što nema ljenčarenja i nema prepuštanja odgovornosti na nekoga drugoga. Ako ja ne napravim emisiju neće je nitko napraviti. Tako je i Domagoju. To su plusevi. Mislim da smo se uvježbali, da smo bolji i kreativniji. No, s druge strane neću lagati, to je i izniman pritisak, stres i mislim da nas je psihički počelo gaziti po pitanju toga da ti moraš promišljati i politiku. Sad si općenito cijelo vrijeme u tom poslu sam. Nakon dvije, tri godine ovog rada, ti nalaziš uzorke koje drugi ljudi zaboravljaju. Tako neko kaže: ‘Vidiš ovaj neki zanimljivi političar je nešto dobro rekao.’ Ali ti se sjetiš: ‘Da, ali prije dvije i pol godine dao je glas nekom ministru koji je zatim ukrao milijune.’ Počinje se toliko ulaziti u neke teme, toliko se istražuje da kad napišem scenarij moram odbaciti dobar dio. To mi se ne sviđa. Stres je i to što moraš odabrati neke teme, a nemaš vremena. Neke teme moraš maknuti, pa se brineš koja je bitna, a koja nije. Nekada makneš zanimljive i zabavne teme zato jer su ih već obradili taj tjedan.

Primjerice, nešto se dogodi u ponedjeljak. Do nedjelje, kada emisija izađe van, puno drugih komičara, satiričara, općenito online humorista iskoristi tu temu. Neka tema koja je iznimno lagana, zabavna, sama po sebi humoristična. Npr. Kolinda ispred Bijele kuće i ovi ju sada žele pustiti unutra. Do nedjelje će to biti skroz iskorišteno. Često puta mi se dogodi da najbolju temu taj tjedan, u smislu humora, uopće ne iskoristim, zato jer je ona politički najslabija. Onda ima neka druga tema koja se bavi korupcijom, koje je ljudima već na vrh glave, ali i dalje nisu ni čuli za ovu specifičnu temu. Znaju svi, recimo, da se u gradu krade novac, ali evo još jedan novi WC koji dođe milijune i milijune. Ili ponovo neko odlaganje smeća koje opet nije prijavljeno, a grad ga namjerno ignorira zato jer netko treći nečiji rođak ili neko drugi zarađuje novce na tome. Nekada namjerno moramo otići u teme koje su dosadne, jer znamo da smo tu da ih učinimo zabavnima, da bi ih ljudi pratili. Na kraju ima zadnji dio koji je meni najstresniji, a to je kada znaš da nešto ne znaš. Znaš da nešto ne znaš dovoljno dobro. Ne možeš samo odjednom u to uskočiti. Primjerice, brodogradilišta su bila tema ili Agrokor prošle godine. Ne mogu samo uzeti Agrokor, pa se kao sprdati, pa reći bogati su bogati, siromašni su siromašni, svi kradu…To nije fer pristup samoj političkoj satiri. Moram zaista malo proučavati. Moram čitati članke, moram nazvati neke prijatelje koji su ekonomisti ili se bave nečim sličnim. Razgovarati s njima i tek nakon dva, tri tjedna mogu po prvi put za tu temu reći: ‘E, ajmo pričati o Agrokoru. Dakle, moja dužnost je ne samo da sam smiješan i zabavan, to bi svakako trebao biti. Trebam pričati o politici na način koji nije uobičajen. To bi ljudima trebalo olakšati razumijevanje teme. S druge strane, ne smijem pričati neke totalno krive stvari, jer onda činim protuuslugu.

NeznamkolikosipratioekspedicijuDamiraNikšićaupolitičkevode.Akojesi,zanimametvojkometar.Dakle,štamislišokomičarimaitakvimfiguramakojeseodlučeućiupolitiku?Bilititoučiniodaimašpriliku?Mislišlidajenajboljinačinzapromjenudaseinfiltriramoizneprijateljskihlinija?

Borna:Pratio sam Damira zato što ga znam. Zajedno smo nastupali na N1, na nekoliko okruglih stolova i u Pressingu. U zadnje vrijeme ne pratim. Otkad se politički aktivirao. Ja to podržavam u smislu da podržavam svaku osobu koja se politički aktivira. Mislim da je to stvarno veliki rizik svim ljudima na ovim prostorima. Jednom kada uđeš u politiku, teško se možeš vratiti nazad, a da te ljudi ne doživljavaju kao političara. Tako da je to hrabar čin za bilo koju osobu, pogotovo za ljude koji tvrde da to rade iz dobrih motiva. Čestitam ljudima koji se aktiviraju u politici. Mislim da je jedna od metoda kako nas se drži potlačenima, ta neka sramota da budeš političar i da se baviš politikom. Podupirem ljude koji su dovoljno hrabri da kažu kako ih neće biti sram, da će ipak pokušati nešto promijeniti. Nisam detaljno pratio njegovu politiku po tom pitanju. Koliko ja razumijem to je SDP. Vidio sam neke njegove stvari koje je napravio, a koje su završile na internetu, od pjevanja himne itd. Očigledno ima neki efekt to što on inače radi. Ako su njegovi glasači zadovoljni i općenito ako su ljudi malo više zainteresirani za ono što se događa, ja mislim da je to jedan veliki plus.

Moram reći da imaju dvije stvari na koje se mora jako paziti kada se priča o takvim stvarima u javnosti. Prvo, ja sam političar, samo mene ne plaća država. Mene ne biraju građani niti me onda plaćaju građani. Ali ja jesam političar. Ne mogu reći da nisam. Ja sam u javnosti i iznosim politički stav. Može sada neko reći: ‘Pa dobro, nisi u stranci.’ Nisam u stranci i nisam nikada išao na izbore. Nisam u politici aktivan na taj način. Ali za sebe mislim da već jesam političar samom činjenicom da u javnosti iznosim svoja mišljenja, kritiziram druge stranke, kritiziram tuđe politike. Vrlo jasno zauzimam neke stavove. U mojoj emisiji nećete čuti da ismijavam druge rase. To je moj politički stav – da ne vidim da ima išta pozitivno u ismijavanju drugih rasa. Nećete me čuti da ismijavam pokret za prava žena. To je isto moj politički stav. Ja bih lagao kad bi rekao da ja nisam politički aktivan. No, razlika je u tome što ja nikome ne nudim program, ne tražim glas, ne uzimam novce i i to još uvijek smatram svojim političkim stavom. Ako uspješno radim to što radim, što znači da imam publiku, a ona me prati, i ako sam ja u stanju svojim govorima i nastupom uvjeriti nekoga u neke vrijednosti, onda bi bilo bezobrazno lagati i reći da ja s politikom veze nemam.

S druge strane, sada ima puno komičara koji su se pojavili diljem svijeta koji zaista dokazuju da su se ljudi razočarali u demokracije. Sada od predsjednika Ukrajine, preko Pepe Grilla u Italiji do Damira u Bosni. Ako se ne varam premjer Slovenije je isto komičar, imitator. To su stvari koje su se očigledno počele pojavljivati. Tu ne bismo smjeli generalizirati. Odnosno, biti komičar je isto kao biti slikar. Neko može biti desni komičar, konzervativni komičar, dok neko može biti liberalni komičar, lijevi komičar. Neko može misliti da su za rat krivi ovi, neko može misliti da su za rat krivi oni. To što se neko bavi komedijom nikako ne definira njegova uvjerenja, koliko definira njegovu formu u odnosu na današnje političare. Premda podržavam da se kolege komičari uključuju aktivno u politiku diljem svijeta, ne bi razbili apatiju mladih birača. S druge strane ne bih ni za koga automatski rekao: ‘On je komičar – to je super.’ Ne znam šta taj čovjek točno misli. Moram prvo doznati što taj čovjek misli da bih mogao vidjeti da li to valja ili ne valja. To mi je malo kao onaj argument kako nam trebaju mlađi ljudi. Mislim, ok, mlađi ljudi u politici su dobra stvar. Samo, ako su svi mlađi debili, onda mi je to stvarno nebitno.

Poslušaj:

Emisija ‘Komedija sa stavom’ autora Omera Hodžića dio je programa Radio Geometrija AbrašRadija koji emitira Radio Otvorena mreža svake srijede od 22 do 23 h.