E.U.E.R.P.I. je eksperimentalni ambijentalni projekt Miriana Koleva iz Tryavne u Bugarskoj. Intimističke naravi, gotovo svi izvori njegovih zvukova mogu se pratiti na njegovoj gitari, a većina slojeva je improvizirana uživo, što omogućava različite stilske i konceptualne pristupe prilikom izvođenja ili snimanja u različitim kontekstima. Mirian je pokrenuo E.U.E.R.P.I. s namjerom da muziku predstavi kao ekspresiju emocije u najčišćem obliku bez okvira.
Njegovi nastupi zabilježeni su na RADAR—Festival Beyond Music, Art Simposium LOMEA, Yaga Gathering open-air festival, Waha Festival, Process Space Art Festival, Tripoteca Psychedelic Film and Art Festival, God Goes Deep—National Cathedral of Denmark, Global Chill—Out Festival, IN THE PALACE—International Short Film Festival, Midnight Sun Festival, JAZZ READINGS National Book Fair, Workshop DRAW THE MUSIC—National School of Fine Arts Tryavna, DA Fest, Night of Museums and Galleries (Plovdiv), Sofia Underground Performance Art Festival, The Old School Art Residency.
Nastupao je u više od 15 zemalja i odsvirao preko stotinu koncerata. A 15. septembra odsvirao je svoj prvi koncert u Mostaru. Dvadesetak prisutnih meditiralo je uz zvučne teksture koje je Mirian Kolev priredio domaćoj publici. Nakon koncerta, razgovor s Mirianom zabilježio Ronald Panza.
Ronald: Miriane, možeš li nam se ukratko predstaviti?
Mirian: Zovem se Mirian Kolev. Nastupio sam sa svojim solo projektom Euerpi. To je gitarski ambijentalni projekt kojeg sam pokrenuo prije sedam godina. Prije toga nastupao sam u bandovima i svirao različitu muziku, ali u jednom trenutku sam odlučio početi raditi solo projekt i od tada sam mnogo putovao s njim.
Ronald: Reci nam više o svojoj ambijentalnoj muzici i o tome što smo slušali, i o tome kako stvaraš?
Mirian: Muziku volim doživljavati kao slikanje zvukom. Kad nastupam uživo uvijek sviram jedan komad koji sadrži više malih stavaka. Donekle je improviziran ali naravno, ne u potpunosti. Više je kao puzzle, postoje teme i određena struktura. Dijelove premještam na različita mjesta i tako ga stvaram. Napravim jednostavan okvir i onda ga ispunjavam zvukovima.
Dolaziš iz Bugarske iz jednog manjeg mjesta, kakva je generalno muzička scena, a pogotovo alternativna u Sofiji i ostalim gradovima?
Mirian: Nažalost sve se dešava u Sofiji. U drugim mjestima nema toliko događaja, ali scena u Sofiji raste. Nema baš previše publike za ovu muziku, ali raste. Skoro svaki dan nešto se zanimljivo događa. Bilo bi dobro da se ne dešava sve u glavnom gradu. Živim u blizini manjeg grada koji se zove Veliko Trnovo i u tom malom gradu ima skupina ljudi koja pokušava popraviti situaciju. Mislim da će se stvari početi polako popravljati u skorije vrijeme
Prije koncerta smo razgovarali na temu razlike eksperimentalne scene na zapadu i na istoku. Šta misliš koja je sadašnja situacija u tom pogledu?
Mirian: Mislim da je danas mnogo zanimljivije u Istočnoj Europi, jer na zapadu su se stvari već dogodile prije mnogo godina i ljude je teško iznenaditi. Ima previše stvari koje se dešavaju i ljudima je malo dosadno. Ali na istoku stvari se sada dešavaju i ljudi su zainteresirani za različite oblike alternativne kulture. Jedan od problema su možda i mediji koji ne obraćaju previše pažnje na ono što se dešava pa to ne može doći do šireg kruga ljudi. Ali stvar raste, sad je već bolje.
S obzirom da gajiš velike impresije gradovima u kojima si bio,kako te se dojmio Mostar i kako je turneja protekla?
Mirian: Ovo je moja prva turneja po ovom dijelu Balkana. Bio sam u Srbiji i Rumuniji puno puta, ali sam sad prvi put u Bosni. Prije toga sam bio u Crnoj gori, isto tako prvi put. Mostar je zbilja poseban grad, imao sam vremena proći gradom prije nastupa i osjetiti ga. Vrlo je lijep, ali nažalost nisam imao previše vremena da se upoznam sa kulturnim događanjima u gradu, ali Abrašević, mjesto gdje sam nastupao je vrlo dobro i ljudi koji su tamo, bili su vrlo koncentrirani na nastup, što je jako dobra stvar.