EPP Radio Cafe: Serijal Pandeconomics 101 – Ekonomske ideje i prospekti za doba pandemije
Piše: Vladimir Ćorić
Nove ekonomske ideje za pandemični svijet: Model šuplje krafne
Svijet se već duže vrijeme okreće unutar dva narativa o kapitalizmu i globalnoj ekonomiji. Oni koji podržavaju takozvani globalni kapitalizam ističu da on ima svojih mana, ali da je u zadnjih 30 godina milijune ljudi izvukao iz siromaštva i postavio dobre temelje za razvoj i rast brojnih nerazvijenih zemalja.
Drugi tabor koristi mantru o čikaškoj školi, demontiranju socijalne države i koncepta „zajedničkog“ od strane Reagana i Thatcherice na valu ideologa Miltona Friedmana. Glavni argument je da ovakav rast šteti čovječanstvu, planeti zemlji, društvima, kreira ogromnu dohodovnu nejednakost, te da ga što prije treba zamijeniti nekim drugim sistemom.
Brojni su autori, ekonomisti, filozofi i aktivisti pokušavali teorijski obuhvatiti i promovirati lijevu, progresivističku i aktivističku globalnu inicijativu i strast za mijenjanjem sistema koji (ne) funkcionira.
Ono što je zanimljivo u ovom trendu, odnosi se na veliki broj žena koji se upuštaju u ovu tešku misiju. Pored već popularnih i glasnih Naomi Klein i Mariane Mazzucato, na tržište novih ekonomskih ideja probila se i Kate Raworth, sa svojom knjigom Ekonomija šuplje krafne: 7 načina razmišljanja za ekonomiste 21. stoljeća
Sama autorica ovog koncepta postavlja pitanje možemo li razmišljati o ekonomiji i ekonomskim aktivnostima na osnovu dugoročnih ciljeva čovječanstva, a ne na osnovu već unaprijed utvrđenih ekonomskih teorija koje su isključivo temeljene na kontinuiranom i beskonačnom rastu.
Ovakvom logikom stvari Kate Raworth se postavlja unutar skupine teoretičara, ne nužno i isključivo ekonomskih, koji zagovaraju demontiranje dosadašnjeg načina funkcioniranja globalnog kapitalizma, te na tragu onog što Klaus Schwab zagovara već od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, promovira tzv. „Stakeholders Capitalism“ kao ekonomski fundament za novo stoljeće.
Šta je zapravo ta šuplja krafna?
U ovom slučaju, ne govorimo o onom našem klasičnom pekarskom proizvodu sa džemom ili eurokremom, nego o onoj šupljoj krafni kakvu grickaju policajci u američkim filmovima.
Unutarnji krug predstavlja naše društvene temelje, naše osnovne potrebe poput vode, hrane i smještaja. Vanjski krug predstavlja naš tzv. ekološki plafon, ograničenja poput klimatskih promjena, zagađenja zraka, iskorištavanja zemljišta, znači granicu do koje je prihvatljivo rastezati i konzumirati naše resurse.
Ona smatra da ako ostanemo unutar prihvatljivih ograničenja ova dva kruga, onda osiguravamo sigurnost i balans za čovječanstvo, ne iskorištavajući resurse do te mjere da ugrožavamo naše živote i stanje planete zemlje. Zadnjih par desetljeća je prisutan narativ o prekomjernom i neravnopravnom korištenju resursa, zbog čega zagađujemo zemlju i zrak, utičući na klimatske promjene. Ukratko, probili smo unutarnji i vanjski krug krafne i ne piše nam se dobro. Kako bi ovo promijenili, te se vratili unutar dopuštenih granica krafne, Kate Raworth predlaže sedam načina na koji moramo razmišljati o ekonomiji.
Prvo moramo promijeniti cilj ekonomskih temelja i akcija, te ne razmišljati isključivo o rastu i profitu. Nakon toga moramo ažurirati klasičan način razmišljanja o ekonomiji. Ovdje autorica konkretno misli na kategoriju zakona ponude i potražnje, te na tendenciju da se ekonomija mora malo odmaknuti od klasičnih znanstvenih disciplina poput matematike i fizike, te se približiti humanizmu i filozofiji.
Treći temelj se odnosi na odbacivanje klasičnog homo economicus koncepta, koji čovjeka vidi kao biće isključivo vođeno osobnim interesima, te na kreiranje i promoviranje novog holistički usmjerenog pojedinca. Na četvrtoj razini, autorica priželjkuje da ekonomisti i filozofi razmišljaju o ekonomskim sistemima i modelima kao o živom organizmu koji se konstantno mijenja i prilagođava novim okolnostima, nasuprot dogmatskog držanja utvrđenih ekonomskih teorija i praksi.
Peta stavka ove teorije kritički se osvrće na tzv. Kuznetsovu krivulju, koja pokazuje da kad se ekonomija razvija, nejednakost prvo raste, a nakon toga slijedi nivelacija, smanjivanje razlika između bogatih i siromašnih. Autorica tvrdi da ova pojava nije pravilo, nego više pogreška u dizajnu ekonomskog sistema. Dosta joj je draži pristup redistribucije ne samo prihoda, nego i stečenog bogatstva. Tu prije svega misli na bogatstvo stečeno od posjedovanja zemlje, kompanija, tehnologija ili financijskih usluga i investiranja. Šesti način se nadovezuje na brojne zelene inicijative i politike, gdje zagovara fokus na očuvanju okoliša i obnovljivih izvora energije. Svojih sedam pristupa zaključuje prijedlogom da o ekonomskom rastu trebamo razmišljati kao agnostici, što ostaje pomalo nejasno, jer u svojoj knjizi jasno zagovara sve popularniji koncept od-rasta. To znači da ne trebamo robovati konstantnom rastu proizvodnje i ekonomije, nego da trebamo razviti modele koji će donijeti prosperitet i bez rasta i razvoja. Ovaj zadnji kriterij nije dovoljno pojašnjen, što je rezultiralo i brojnim kritikama ekonomije šuplje krafne.
Uskoro prvi eksperiment: Amsterdam spreman da proba krafnu
Pandemija Covid-19 definitivno je ubrzalo prihvaćanje novih ideja, pogotovo na lokalnoj razini, kao odgovor na društvene, ekonomske i ekološke izazove u novoj pandemičnoj stvarnosti. Zaustavljanje globalnih lanaca opskrbe tijekom korona virusa, direktno je ukazalo na potrebu lokalizacije ekonomije i proizvodnje, kako bi lokalne zajednice bile sigurnije i samoodržive od potencijalnih prijetnji.
U kontekstu novonastalih okolnosti, ideje Kate Raworth se čine dovoljno potentne i privlačne, pogotovo za one gradove koji mogu priuštiti cirkularnu lokalnu ekonomiju i brigu o okolišu. Ovdje prije svega mislimo na zapadno europske i australske gradove.
Kao dokaz ovoj tezi, pokazuje se i prvi grad kandidat za život po principu ekonomije šuplje krafne, nizozemski Amsterdam. Ovaj grad se u travnju, u tijeku vrhunca pandemije, obavezao prihvatiti model šuplje krafne, kao polazište za sve ekonomske odluke javne politike. Više detalja oko ovog pristupa, kao i rezultata, znat će se do kraja godine. Sami početak ovog eksperimenta javno je predstavila Kate Raworth 8. travnja: „Danas lansiramo Amsterdam's City Doughnut – holistički alat za ponovno oslikavanje i preispitivanje budućnosti mjesta u kojima živimo. Nadamo se da će u ovo krizno vrijeme nadahnuti biti svuda.“
Je li teorija šuplje krafne zapravo jako šuplja?
Veću popularizaciju i primjenu novih ideja donekle komplicira i trend izmišljanja i nazivanja istih stvari drukčijim imenom, tako da je šira javnost zapravo zbunjena bujanjem novih trendovskih sintagmi za pokušaje teoretske reorganizacije globalne ekonomije. Cirkularna ekonomija, ECO protiv ego, kolaborativna konzumacija, ekonomija dijeljenja, zelena ekonomija, sve ovo zvuči kao žanrovsko razvodnjavanja nekog jednostavnog glazbenog izričaja. U idejnom konceptu i teorijskoj razradi brojnih pokušaja stvaranja „ekonomije s ljudskim licem“ zapravo se nalazi društveno poduzetništvo. Cilj je poduzetništvom riješiti društvene, ekološke i ekonomske probleme uz pomoć poslovnih aktivnosti, a ne samo stjecati profit kao u klasičnom poduzetništvu. Ovo je poprilično jasno, jedina novina je promoviranje koncepta odrasta, odnosno smanjenja ekonomskog rasta, uslijed čega postaje u potpunosti nejasno na koji način će se milijuni ljudi uzdići iz siromaštva. Unatoč bučnom apelu pionira novih ideja, posebice onih sa lijevih ideoloških pozicija, da ekonomske nejednakosti, kao i klimatske promjene, treba rješavati na globalnoj razini, čini se gotovo nemoguće jedan recept primjenjivati na popriličan broj različitih pacijenata.
DODATAK: Osvrt cijenjenog ekonomiste Branka Milanovića o konceptu krafna ekonomije:
„Zamišljeno „mi“ autorica koristi kada poziva na preispitivanje funkcije ekonomskog rasta („agnosticizam“). Već sam rekao kako bi prošli siromašni. Objašnjenje zašto bi rast u bogatim zemljama trebalo zaustaviti i kako se to može postići veoma je konfuzno (možda to i nije moguće bolje prikazati). Autorica priznaje da je ekonomski rast potreban da bi se ublažili distributivni sukobi, da bi se održala demokracija, kao i da bi ljudi bili sretniji, ali ne nudi uvjerljive argumente o mogućem načinu prelaska na režim „nultog rasta“ (tko će glasati za to?), niti objašnjava kako bi to riješilo naše stvarne probleme. „Mi“ će se nekim čudom transformirati iz stvorenja koja grabe i gomilaju novac, što i sam sistem podstiče, u ljude koji su u okvirima tog istog sistema ravnodušni prema tome koliko imaju u odnosu na druge i nije im stalo do bogatstva i dohotka.
Bez čarobnog štapića to se neće dogoditi. Tako čitalac otkriva da je ovo zapravo knjiga čuda i shvaća zašto se u tom čudesnom svijetu istinsko „čudo“ kineskog rasta, koje je iz bijede izvuklo 700 miliona ljudi, gotovo i ne spominje. Razlog je to što je bijeda eliminirana „prljavim“ rastom koji je zagadio kineske gradove i razorio arkadijsku idilu muškarca/žene i prirode – a ipak je živote miliona ljudi učinio neusporedivo boljim.
Autoričin idealni svijet liči na svijet koji vidimo na Giottovim slikama Svetog Franje. Ali to nije svijet u kome živimo. U pokušaju da nas uvjeri da su „drugi svjetovi mogući“ ona nudi primjer indijanskog plemena na sjeveru Manitobe koje je prije nekoliko stoljeća na rast cijena reagiralo smanjivanjem isporuka dobara.
Umjesto da prikaže ekonomiju za 21. stoljeće, Kate nas vraća u imaginarni svijet ranog kršćanstva. Možda su takvi imaginarni ljudi u ono vrijeme zaista „bujali“ (riječ koju autorica koristi bar 50 puta), ali stvarnost je čak i tada bila drugačija: bio je to svijet Avgusta i Spartaka, spaljenih hramova i bogatstva stečenog nasiljem. Svijet koji se ne razlikuje od našeg. Osim što smo danas mnogo bogatiji. Što je dobro.“
#eppradiocafe #eppandeconomics101 #vladimirćorić #ekonomija #covid19
(post)COVIDARIUM-1984* je platforma AbrašRadija posvećena društvenim, političkim, kulturnim i ekonomskim aspektima COVID-19 svijeta. https://www.abrasradio.info/post-covidarium-1984
