Jesenji blok rođendana posvećen je više programima i izrazu kojeg Abrašević kultivira danas i kojim se planira baviti u budućnosti. Nakon sjajnih koncerata i nastupa naših prijatelja – zidara, koji su pomogli podići ovaj centar, prostor smo prepustili novim i nepoznatim vjetrovima. Krenuli smo sa onim najboljim što trenutno nudi elektronska scena u Abraševiću, otvorili prostor za umjetnost performansa, s kojim smo pokrenuli stare veze sa slovenačkom umjetničkom scenom, a priču zaokružili s dva posebna slovenačka banda – Jimmy Barka Experience i Svojat.
Jesenji dio otvorili su posebni Domaći, nešto stariji elektroničari Midi Brigade i Lobo Tomski te mlada članica MSR, koja se odnedavno sve više pojavljuje na stageu Abraševića – Lubnya. Sva tri nastupa slila su se u jednu zvučnu liniju iako različitih formalnih karakteristika. Nastup je otvorio Midi Brigade, Nedim Čišić, nekadašnji Vuneny, koji nastupa u kombinaciji autorskog zvuka s nenametljivom DJ pozadinom. Brigade sastavlja upbeatove posuđene iz trip hop podruma, prebačenih u neki suvremeni svijet. Melankolija plesnih prostora razbija se u potmulim valovima big beatova. Njegov ritam koji u sebi nosi elemente ručne kočnice i afirmacija usamljene strogosti, odlično priprema teren za germanski techno Lubnye. Mlada DJ-ica ubrzala je tempo i ostala u istoj, nemilosrdno industrijskoj mjeri do samog kraja nastupa koji je upogonio posebno mlađi dio publike. Njen nastup bio je energičan opis jedne radne noći u kotlovnici nekog opako zagrijanog radnog pogona. U jednom taktu, ispresijecanom upadima raznih sampleove, čini se mogla je zagrijavati prostor do samog jutra. No, na kraju nas je Lobo Tomski, svojim tradicionalnom lomljavinom i mrvljenjem, razbacao po cijeloj sali. Lobov je izbor po običaju širok, a izmjene provodi precizno tako da vas okreće u zraku. Svega tu ima, od olovnog break beata, industrijskog tehna do halucinacijske elektronike. Ponekad se činilo kako publika pokušava napuštati dvoranu, ali sam sadržaj zvuka bi je tjerao nazad na podij. Ostalo je samo žaljenje što ovakav događaj nije mogao trajati dublje u noć, ili čak sve do samog jutra.
Dosadašnji kontinuitet muzičkih dešavanja, koja traju neprekidno nakon ljetnog početka s Pakovićevim Kišom, na kratko je pauziran s gostovanjem vrhunske umjetnice performansa i eksperimetnalne muzičarke Aphre Tesle iz Slovenije. Ovo je performativno gostovanje otvorilo i završni blok slavljenja našeg rođendana, kojeg smo posvetili kreativnim i kulturnim vezama sa Slovenijom, koja nas je uvijek pomagala, bilo podrškom, bilo sjajnim umjetničkim sadržajima. Aphra Tesla je otvorila ovaj ciklus sa svojim video-performansom Kenotaf u kojem istražuje odnose između arhitekture i seksualnosti. Tijelo žene u videu kreće se prostorima crkve, vrta i na kraju ostacima modernističke zgrade gdje je tretiraju nedisciplinirana muška tijela. Androgino raspršenje erotičnosti u povlačenju nosi sofisticirani psalmični glas umjetnice. On je u laganom kontrapunktu sa zbivanjem u filmu, eterično se prostire gotovo odlazeći iz same filmske slike u neko vlastito postojanje. Ovdje smo mogli vidjeti tri stvari odjednom – video okvir, radnju koja se može promatrati i kao zaseban performans i zvučni dio koji se može prenositi u različitim prostorima. Na ovaj način shvatili smo koliko je tjelesnosti i dinamike tijela u samim arhitekturalnim procesima. Za ovaj perfofmans produkcijski je zaslužanKostart – nova umjetnička platforma OKC Abrašević, koja je od samog početka vrlo aktivna u performativno-likovnom izrazu i od koje možemo očekivati kontinuitet i dalji napredak.
Nakon Aphre iz Slovenija nam stižu dva banda koji su nominalno povezani sa izvornim i legendarnim eksperimentalnim bandom – Žoambo žoet Workestrao. S obzirom da su i godine ovih muzičara takve kakve jesu, oba ova banda pokazuju odlično spajanje suvremenih scenskih strujanja sa najboljim stvarima tzv. „stare škole“. Ono što posebno imponira i što su mladi ljudi ovdje mogli naučiti jeste upravo – ljubav prema muzici – koja traje u praksi. Ovim bandovima ne treba neki poseban, vanjski razlog za postojanje, oni jednostavno – prakticiraju svoje ideje. Najprije je nastupio Jimmy Barka Experience u kojem svira bubnjar ŽŽW – Marjan Stanić. Ovaj jazz bubnjar upravo je centralna ličnost banda, koja svojim eklektičnim pristupom umotava i vodi zvučnu sliku banda. Na njegovu sliku ritma, koja kao da izlazi iz eksperimenata suvremene mlade britanske jazz scene, lijepe se klasični beatovi i sampleovi kao u muzici Kid Koale ili čak jednog J Dille. Sve ovo slaže zvučnu sliku koja bi uz malo dodatne ambicioznosti i preciznosti mogla biti svjetski poznata.
Na njihov nastup nadovezuje se i maštoviti band Svojat, u kojem je basist drugi muzičar ŽŽW – Ivo Poderžaj, koji je i član legendarne Borghesije. Grupa Svojat zapravo je supergrupa jer u njoj svira i poznati pjesnik, free-improvizator Andrej Fon, koji grupu zapravo i vodi. Fon je bio u raznim grupama, a kao multiinstrumentalist svirao je i saksofon u ŽŽW, te ga i ovdje na nekim mjestima uzima u ruke. Koncert Svojata bio je jedinstveno iskustvo koje je obilježilo i dolazak mraznog vremena u Mostar. Bez izlike riječ je o muzici koju je teško definirati, koja ima post-punk formu, ali sadržaj im se vuče od tradicionalnog avant rocka 90tih i prije, preko formi math rocka umočenog u naslijeđe slovenačke poetske avangarde, progresivne i free muzike. I Svojat na bubnju imaju snažnu kičmu u obliku Vida Drašlera, nešto mlađeg muzičara jazz pozadine, koji često svira i slobodnu improvizaciju i eksperimentalnu muziku. Na bassu je konstantno čvrsti, istovremeno pumpajući i senzibilan Ivo Poderžaj, dok dirigent Fon varira od otvorene gitare preko raznih organizacija riječi, a vrhunac koncerta je bio kada je uzeo saksofon. Saksofon je uzeo samo jednom, ali to je bilo sasvim dovoljno da zagrije prohlađenu prostoriju. Saksofon je u ovu muziku unio jednu dodatnu dimenziju topline, a mi smo zaželjeli da ga koristi još više. Dva slovenačka banda unijela su u Abrašević nekoliko muzičkih stilova i pokazala kako se muzika može svirati i bez plana i kalkulacije, koje su možda i previše zavladale našim pedagoškim strukturama. Vidjeli smo slobodnu upotrebu desetak instrumenata i način kako izbjegavaju zabetoniranje u tradiciju. Cijeli nih zamaštanih stvari – ritmova, jazza, poezije, buke, elektronike, beatova i improvizacije, odjekivao je Abraševićem, prepoznavši ga kao pravo mjesto za to.
Na kraju naše jesenje rođendanske proslave možemo se samo složiti kako ćemo ga takvim održavati i dalje.
(OKC Abrašević, AbrašRadio)