Novi, ljetni ciklus obilježavanja našeg jubilarnog rođendana, započeli smo ipak još uvijek u dvorani, jer smo imali sreću da nas ovo drugačije vruće ljeto ipak malo poštedi svojim kašnjenjem. No, uskoro će se ljetna snaga osloboditi, pa su ostala dva koncerta održana u dvorištu, u različitim kombinacijama ljeta, ali uvijek sa ljubičastim svjetlom bašte koje je osvjetljavalo indigo mrak jula i augusta. Ove su koncerte već slušale razllčite generacije Mostaraca, onih koji su u gradu, i onih raseljenih.
Prvi je nastup imao naš proslavljeni prijatelj, čuvar sevdaha Damir Imamović. Davno je Damir Imamović snimio album u dvorani OKC Abrašević, prošlo je od tada petnaestak godina, još su uvijek dijelovi zidova bili bez fasade. Kako i sam kaže, taj je album bio prekretnica u njegovom sviranju i izvođenju sevdaha, a i cijeli je region mogao čuti za ime Abrašević. Damir Imamović je koncert posvetio presjeku svoje sad već zrele karijere, tako da su se na njemu izveli svi standardi, kao i dobar dio autorskih kompozicija. Pjesme su bile poslane svim generacijama, koje su i ispunile dvoranu Abraševića. Bilo je tu jednak broj naših starijih, pripadnika srednje generacije, kao i naravno, priličan broj mladih.
Ritam koncertu davala je sjajna violinistica Ivana Đurić, višegodišnja Damirova suradnica, čija se svestrana violina kretala od vještog ritmičkog pizzicata prema glisandima slavne romske violine. Poseban trenutak su bili nastupi jednog mladog trubača. Svjedočili smo početku razvoja Benjamina Drijenčića, budućeg majstora jazz trube, koji već sad podsjeća na velikane poput Duška Gojkovića i Stjepka Guta. Sigurni smo kako je Abrašević još jednom bio poprište razvoja muzičke istorije. Koncert je bio topla razmjena sevdah tradicije, pripovijedanja i suvremenog trenutka, razmjena između zrelosti i mladosti. Iako je Damir neposredno prije objavio novi album, koncertu je pristupio ambiciozno opušteno, što je ukinulo granicu s publikom u kojoj smo se lako prebacivali iz intimne atmosfere starih mostarskih bašti (Abraševićeva bašta danas je doista i to, ostatak stare mostarske avlije) u atmosferu kada su naša kulturno-umjetnička društva bila jedini oblik kulturnog zajedništva među građanima i radništvom.
Drugi je koncert bio onaj našeg Sanela Marića Mare, koji je bio posebno inspiriran i emotivan. Mara je svoju muziku, inspiriranu stvarnim hercegovačkim krajolicima, prirodom i florom, kao i onom u predjelima klasične hercegovačke poezije i proze, autora poput Šantića, Šimića, Dizdara, Andrića i ostalih oživio i oplemenio svojim melankoličnim glasom. Malo je reći da ga je na koncertu samo pratio Dario Lukić na klavijaturama. Ove vrlo zračne, nježne, na momente posve ambijentalne, na momente rasvirane tipke starog električnog klavira i klavijatura, proširivale su prostor Marine pjesme, daleko od pozornice, po gradu i van samog grada. Muzika je vodila cijelom rutom Hercegovine, od planina mirisnog Prenja i Veleža, slijedeći Neretvu, zaokrenuvši po kamenju do Brotnjica i osvježila se na malom bisernom Trebižatu, da bi se poslije vraćala u bašte Mostara i smirivala u purpurnoj bašti Abraševića. Iako sam Mara nije imao takvu svjesnu namjeru i utjecaj, posebno u pjesmama na engleskom jeziku, ovaj odnos klavijatura i glasa, jako vuče na onaj trenutak razmjene između klavijatura Warrrena Ellisa i Nicka Cavea, na njihovim zadnjim albumima. U izvedbi je minimalno, jedva primjetno, ali vrlo precizno učestvovao i producent Đani Pervan, koji je na momente efektima dramatično i smisleno mijenjao i naglašavao Marin vocal. Ovaj je koncert je cijelim svojim trajanjem u suhu baštu Abraševića upumpavao svjež vazduh muzike i miris kovilja, nakon čega je sigruno bilo lakše zaspati. Na kraju, ostalo je samo da se Mari zahvalimo i ponadamo kako će konačno zauzeti mjesto na sceni koje mu odavno pripada. Upravo je objavio album sa snimkom sa ovog koncerta.
Koncert Zerdelije, mlade mostarske etno grupe, koji je zapravo na ovom koncertu imala jedno od prvih većih “iskušenja”, dogodio se na kraju sezone godišnjih odmora, no to nije spriječilo ljeto da nam ne pripremi gustu vlažno tkanje vruće noći. Troje mladih ljudi, Tijana Bašić i njen baritonski modulirajući glas, Marija Raspudić na akustičnoj gitari i Tarik Guzin na udaraljkama i perkusijama, nastupili su možda pred najbrojnijom publikom na dosadašnjim rođendanskim koncertima Abraševića. Vođen klasičnom gitarom i nemirnim vokalom, fokus grupe je bio posve usmjeren na regionalne standarde sevdaha, makedonske i međumirske muzike koji, iako sjajno odsvirani, nisu previse komunicirali sa nekim ličnim formalnim osjećajem, već pretežno sa emocijama. No s obzirom da se radi o mladim i talentiranim ljudima, kojima je kroz razvoj, osim tehnike, ponuđena jedino session kultura, ne treba biti strog. Marinina gitara i Tijanin glas, izuzetno su perspektivan materijal. Nema sumnje kako će daljnjim upornim radom, a posebno znatiželjom, nagraditi vlastitu želju, te nam još više ponuditi način na koji oni vide stvari. U regiji sigurno ne nedostaje mogućih uzora za takav pristup – tu su naši prijatelji Svetlana Spajić, Damir Imamović te Merima Ključo i Jelena Milušić, pa iz regije genijalni Adam Semijalac i njegove lično komponirane ojkalice, Dunja Bahtijarević, Marta Kolega, grupe Rođenice, Veja, Bakalina Velika, Mimika, Dunjaluk, zbor Fige i mnogi mnogi drugi koji čuvaju, ali i preobražavaju stare forme vlastitom maštom i senzibilitetom, njima se oslobađajući i ostvarujući. No, ovim je koncertom ispunjena i svrha rada Abraševića – poticanje i otkrivanje, kao i s njima povezana podrška mladim i perspektivnim umjetnicima.
Tako smo priveli kraju drugi dio slavlja našeg jubilarnog rođendana. Moramo istaknuti kako smo radili u uvjetima u kojima je naš grad debelo pao u vrijeme velikog rasta turističkog kiča, neukusa i s njima povezane pohlepe, a s druge strane između bučnih projekata raznih kulturnih industrija. Abraševićem je odzvanjao originalni sevdah, sjećanje na naše najbolje majstore riječi i muzika mladih ljudi. Abrašević je ovog ljeta još jednom bio i čuvar i muzej kulture i građanskog ukusa, mjesto koje brine za interese ljudi, čak i onda kada oni nisu svjesni toga.