Panika od korona virusa u Mostaru je na nižim frekvencijama. Hercegovačko-neretvanski kanton svakako je već rekorder po kancerogenim oboljenjima u Bosni i Hercegovini. Godišnja stopa rasta oboljelih je 150%, pa je tako broj od 255 iz 2010. godine za period od samo osam godina skočio na 1429 oboljelih, većinom od karcinoma respiratornog trakta. (Podaci Epidemiološke službe Zavoda za javno zdravstvo HNK). Kupanje u Neretvi je već godinama opasno, a slike grada zatrpanog smećem, animalnog i medicinskog otpada na komunalnoj deponiji, već su obišle svijet.
O kancerogenom mulju nakupljenom protekle godine na rešetke pročistača otpadnih voda Mostara više jedva ko da govori. Do današnjeg dana ne znamo šta je gradska uprava uradila s 800 tona PCB-om zasićenog mulja, opasnog po okoliš i zdravlje ljudi. Od odgovornih instanci o ovome nema ni riječi.
Kritičnost ove situacije, opasnost njenog ignoriranja, pa na kraju krajeva ni samo zdravstveno pokleknuće prvog čovjeka Mostara, nisu ni najmanje urazumili i senzilibizirali gradsku upravu u protekloj godini dana.
Razlog je, pak, jednostavan – alternativa im je zatvor.
Protiv Ljube Bešlića, gradonačelnika Mostara, Izeta Šahovića, načelnika Odjela za finansije, Omera Pajića, načelnika Odjela za privredu, komunalne i inspekcijske poslove, Stjepana Šaravanje, šefa Službe za komunalne poslove i okoliš, te Esada Pobrića, direktora J.P. Komunalno, sredinom zime 2019. godine podignute su krivične prijave.
Prilikom eskalacije situacije s piralenskim muljem u međuvremenu su bili prijavljeni i prvi ljudi Vodovoda i Pročistača – Mile Puljić, Vodovod, Mirsad Mili Huseinagić, Vodovod, te Ljiljana Doko, voditeljica postrojenja otpadnih voda.
Cinizam prvog čovjeka grada, unatoč krizi u kojoj se sad i lično i službeno nalazi, nema granica. Ponovo su na red došli iskalkulirani spinovi i optuživanja aktivista i novinara koji su javnosti tek predočili gradske dokumente, stručne nalaze i faktualno stanje stvari, kako u samom gradu i gradskoj upravi, tako i na deponiji Uborak – na kojoj gradska vlast već mjesecima vodi rat s golorukim prosvjednicima zabrinutim za zdravlje svoje djece.
Napomenuti je da vlast nastavlja i s famom oko ‘deblokiranja’ deponije, iako je ista izgubila okolinsku dozvolu.
Na pitanje zatrpanosti Mostara smećem, gradonačelnik hladno tvrdi da se zapravo radi o ‘stranom pritisku’, te da – ‘privatni kapital želi zagospodariti gradskim resursima’.
Resursi Mostara samo za komunalnu potrošnju jesu enormni. Unatoč tome što se gotovo 50% gradskog budžeta ionako donosi i troši paušalno, bez plana, ugovora, faktura i izvještaja o obavljenom poslu, prema dokumentima budžet Mostara samo za komunalne poslove godišnje iznosi 10 milijuna KM. Uzme li se u obzir da se isti budžet donosi iz godine u godinu, te kolosalni budžet za disfunkcionalno postrojenje pročistača gradskih voda – Mreža Naše društvo iz Mostara procjenjuje ukupnu pronevjeru od 130 milijuna KM u proteklih 10 godina (ne)vladavine koju imamo.
Ništa od navedenog nije spriječilo gradsku upravu da donese budžet i za tekuću godinu. U gradskoj vijećnici se na ovaj cinizam pobunio jedva mali broj u budžet neugrađenog i nepacificiranog nevladinog sektora.
Mreža Naše društvo koja je javnosti prošle godine prva predočila dokumente koji dokazuju svjesno trovanje građana PCB-om, te dugogodišnju kriminalnu rabotu u institucijama grada, 10. marta 2020. u prostorijama OKC Abraševića održala je još jednu press konferenciju pod nazivom ‘Komunalni kaos, uzroci, posljedice i novi dokumenti’.
Poslušaj: