Svemirsku sondu Voyager 2 NASA je lansirala 1977. godine, što znači da će se u kolovozu ove godine navršiti 46 godina od početka njezine znanstvene misije. Voyager 2 trenutačno se nalazi u međuzvjezdanom prostoru, u koji je ušao u studenome 2018. godine, a udaljen je oko 20 milijardi kilometara od Zemlje. Na sebi nosi pet znanstvenih instrumenata, koji i dalje prema Zemlji šalju signale i rezultate mjerenja. Budući da su Voyager 1 i 2 jedine ljudske sonde koje su do sada napustile heliosferu te ušle u međuzvjezdani prostor, njihovi podaci neprocjenjivo su važni za astronome i nezamjenjivi.
Voyager 1 nedavno je imao softverski problem, koji je uspješno riješen, a sada su stručnjaci u kontroli misije uspjeli svojom dovitljivošću produžiti vijek i Voyageru 2. Naime, već ove godine trebao je biti ugašen jedan od znanstvenih instrumenata sonde, zbog nedostatka energije za njegov rad. No, “hakerskim” potezom njegov je vijek produžen najmanje do 2026. godine, prenosi bug.hr.
Preusmjeravanje pričuvne energije
Za napajanje oba Voyagera koristi se radioizotposki termoelektrični generator (RTG), koji radioaktivnost plutonija, lansiranoga sa sondom, pretvara u električnu energiju. Te je energije s protokom vremena sve manje, pa je kontrola misije do sada već uvodila mjere štednje, isključivanjem sustava koji nisu ključni za rad sondi. Kada im je ponestalo takvih opcija, pišu iz NASA-inog Laboratorija za reaktivni pogon (JPL), vjerojatni sljedeći korak bilo bi gašenje jednog od pet znanstvenih instrumenata, kako bi ostali mogli koristiti preostalu dostupnu električnu energiju.
Tim Voyagera 2 nedavno je pak proučavao sigurnosni mehanizam, postavljen tamo kako bi zaštitio sondu od značajnih oscilacija napona i oštećenja u tom slučaju. Ako se dogodi veliki skok u naponu, taj sustav ima zadatak preusmjeriti pričuvni sklop, koji pak može trošiti malenu količinu energije izravno iz RTG generatora, rezerviranu samo za njega. Potom su se dosjetili – ovu energiju moguće je preusmjeriti u rad same sonde i tako joj dati još malo života.
Kao kompromis su prihvatili činjenicu da napon na sondi neće biti strogo kontroliran. No, tijekom više od 45 godina rada pokazalo se kako je napon u sustavima stabilan, što značajno smanjuje potrebu za dodatnim “osiguračima” poput ovoga. Iz JPL-a kažu kako će nakon ovog poteza pomno pratiti stanje na Voyageru 2, pa će, pokaže li se taj pristup uspješnim, isto učiniti i s Voyagerom 1. Tijekom prvih nekoliko tjedana, otkako je ovo “hakiranje” obavljeno, pokazalo se da ideja funkcionira upravo onako kako je bilo i zamišljeno.
Podsjetimo, pri lansiranju je bilo očekivano da će misija Voyagera 2 potrajati tek četiri godine, odnosno da će dospjeti samo do Saturna i Jupitera. Nakon toga odlučeno je da će misija biti produžena i na posjete Neptunu i Uranu, pa je ova sonda do sada jedina u povijesti koja je ove planete snimila izbliza. Kao što vidimo, i ti su ciljevi značajno premašeni.