Uvod

Bilo mi je zadovoljstvo učestvovati u Mostovima Hercegovine, (online) medijskom edukativnom projektu OKC Abrašević i AbrašRadija. Ovaj omladinski kulturni centar u Mostaru djeluje kao aktivna mreža NVO-a, stanovnika, neformalnih grupa i pojedinaca zagrijanih za istraživanje tema koje ih interesiraju, usput istražujući brojna čuda Hercegovine. Članci i projekti pokrivaju sve od historije, botanike, geografije, arhitekture do poezije, politike i sporta. Dok sam razmišljala kako predstaviti Arslanagića most na umjetnički ili stiliziran način, na umu sam imala diskusiju o konceptima koje je s nama podijelila mentorica i predavačica Senada Demirović-Habibija na jednom od webinara u kojem nam je pokazala Vennov dijagram i međusobnu povezanost ljudi, prostora, aktivnosti i vremena, ključnih faktora ili indikatora potrebnih za stvaranje kulturnih ‘putanja/puteva’. U srcu dijagrama, gdje se sve ispresijeca, nalazi se iskustvo (vidjeti screenshot ispod).

Imajući ove paramentre i koncepte na umu, zapisala sam nešto o mostu,:

PROSTOR: Kada govorimo o prostoru ili fizičkom prostoru koji zauzima Arslanagića most, rekla bih da se nameće riječ idilično – okružen je tihim uzbrdicama i pruža se preko rijeke Trebišnjice. Struktura je uvijek bila kao kod kuće na ovoj krasnoj rijeci, i kada je cijeli most bio razmontiran, preseljen i ponovno sastavljen kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih godina, projekt očuvanja dozvolio mu je da nastavi služiti svojoj svrsi in situ (tj. na rijeci).

LJUDI I AKTIVNOSTI: Ovaj elegantni most uvijek je bio simbol Hercegovine, bilo sa svog originalnog mjesta u selu Arslanagića Most, bilo sa svoje trenutne lokacije na kojoj spaja naselja Gradine i policijsku postaju u Trebinju. Sačinjen je od kamenja koje je nađeno duž grubog trebinjskog terena, blokovi su oblikovani elementima i rukama koje su radile sastavljajući ih (u dva navrata!). Kad je most još bio u selu Arslanagića Most koristili su ga lokalni farmeri za prevoz proizvedenog žita i kukuruza. Bio je važan za kretanje dobara, uključujući soli iz Herceg Novog. Most je također bio i glavno mjesto prelaska za ljude koji su putovali između zemalja daleko na istoku (Istanbul i dalje) i južnih susjednih na Jadranu.

VRIJEME: Arslanagića most zasigurno je kroz stoljeća svjedočio mnogo čemu (da bar ima mogućnost da nam kaže neke priče!). I samo Trebinje oblikovano je vremenom, plemenima, carstvima, kraljevstvima, državama, trgovačkim rutama, ali i vjetrom, suncem i elementima, miješanjem brojnih kultura i religija… Ovi utjecaji odražavaju se u raznovrsnoj arhitekturi grada.

ISKUSTVO: Mostove se obično posmatra kao strukture koje povezuju i spajaju geografske/geološke karakteristike ili se rasprostiru fizičkim udaljenostima, i ovaj most omogućavao je kretanje hrane, sirovina, prirodnih resursa, rukotvorina, kao i vojski, radnika, putnika i onih koji su prenosili neopipljivo naslijeđe između zemalja. Mostovi se mogu prostirati na enormne daljine, preko vodenih površina, provalija i zemaljskih prostranstava. Također nude i nove perspektive, i naša interakcija s tim strukturama – kao i s mjestima na koja nas vode – rađa nova iskustva.

Pričana prošlost

Nekoliko je priča i teorija o tome ko je zapravo sagradio Arslanagića most. Jedna datira iz osmanskog perioda kada je most u drugoj polovici 16. vijeka (1573/74/75.) navodno naručen kao dio zadužbine koju je uspostavio Mehmed Paša Sokolović, otomanski vizir koji je također pribavio sredstva za konstrukciju čuvenog mosta u Višegradu, koji je po njemu i nazvan. Sokolović je dao sagraditi most u blizini Trebinja u čast svog sina koji je pao u bitci sa Mlecima. Drugi izvori, međutim, tvrde da je taj most odnijela poplava 1580. godine, ali postoje činjenične nepodudarnosti u opisu i lokaciji mosta (ili mostova) u različitim putopisima. Još jedan izvor kaže da je most građen između 1669. i 1684., u periodu relativnog mira između dva rata vođena u Hercegovini. Ako se vratimo na osmanski period, većina vladara u ovom dijelu Hercegovine za rezidenciju je birala Herceg Novi. Međutim, kad su ih Mleci potjerali s obalnih područja, povukli su se u Trebinje. Taj progon doveo je u Trebinje nekog Arslan Agu koji je potkraj 17. stoljeća dobio nešto zemlje istočno od Trebinja i odobrenje sultana da on i njegov potomci prikupljaju mostarinu na mostu koji je već bio tu. I tako je Arslan Aga sagradio malu čuvarsku/naplatnu kuću (koja je ostala čitava sve do austrougarskog perioda), da bi cijela struktura kasnije ostala nazvana po njemu, kao i obližnje naselje. Međutim, obzirom da je most već bio tu kad je ovaj došao, neki vjeruju da su ga morali sagraditi Rimljani ili Grci, tako da (opet) postoji prijepor oko njegovog stvarnog porijekla. Unatoč svemu, most je ostao postojan mnoga stoljeća poslije, ali oštećivan u kasnijim razdobljima. Posebno je bio oštećen za vrijeme Drugog svjetskog rata, da bi kasnije 1956. bio ‘zakrpljen’.

Velika seoba

Kada su napravljeni planovi za gradnju hidroenergetskog sistema i akumulacijskog rezervoara u blizini Trebinja, studije koje su provodili naučnici i eksperti iz cijele bivše Jugoslavije ustanovile su da bi Arslanagića most morao biti izmješten kako bi ga se sačuvalo kao poseban historijski spomenik. Ova odluka se odnosila i na manastir Dobričevo, poznat po svojim impresivnim freskama i drugim crkvenim fondom. Cijeli projekt je zahtjevao veliku logističku koordinaciju, brojne intervencije i upornost. Također je to bio i veliki primjer saradnje između eksperata koji su poznavali stare načine gradnje mostova i koji su nadahnuli pojedince koji su radili na zaštiti spomenika. Dva mosta postojala su na originalnom mjestu u naselju Arslanagića Most prije nego je ono poplavljeno za potrebe hidroenergetskog projekta. Jedan od mostova sada je pod vodama jezera Gorica, a drugi stoji na svojoj novoj adresi (Obala Miće Ljubibratića) u Trebinju. Naselje se prostiralo na području koje je nekad bilo pod srednjovjekovnim gradom Mičevcem, što ga samo po sebi čini zanimljivim historijskim mjestom. 1960-ih naselje je imalo oko 30 kuća, a pripadnici ove multikonfesionalne zajednice živjeli su jedni s drugima stotinama godina, slaveći zajedno različite vjerske praznike, dijeleći sisteme za navodnjavanje, podržavajući se međusobno u obrađivanju fertilne zemlje koja im je omogućavala da uživaju u plodovima svoga rada (žito, kukuruz, grožđe, vino, smokve, kajsije, šipci…). Akumulacija je testno ispunjena 1965. godine i Arslanagića most bio je potopljen do augusta 1966. godine. Potom je, nakon što je područje isušeno, istog mjeseca počela faza rastavljanja, završena do sredine septembra iste godine. Druga faza projekta počela je u aprilu 1967. i uključivala je premjeravanja, geološka istraživanja, reviziju projekta itd. Tek nekad 1970-ih otvoreno je gradilište na novoj lokaciji mosta u Gradini, i tako počinje ponovno sastavljanje prema planovima koje je izradio Energoinvest, inžinjerska firma i energetski gigant iz Sarajeva. Za dvogodišnje faze rekonstrukcije, svaki komad i blok, označen i izmješten s originalne lokacije mosta, vraćen je na svoje mjesto na novoj lokaciji.

O kamenim lukovima Bosne i Hercegovine

Vrijedno je istaknuti činjenicu da BiH ima mnoge divne historijske spomenike, a mostovi zasigurno spadaju u tu kategoriju. Arslanagića most nalazi se na listi nacionalnih spomenika BiH od 2006. godine i moj dojam je da je to jedan od najljepših mostova u zemlji. (Uzimajući u obzir da ljupka Kriva ćuprija u Mostaru ima savršene dimenzije toga što bih smatrala mostom ‘komšiluka’, malen je i tačno u srcu tišeg dijela Starog grada.) 🙂 Mnogo je drugih impresivnih i, iz različitih razloga, oku ugodnih mostova u BiH – svaki ima svoj vlastiti karakter i svi su vrijedni posjete. Sastavila sam malu listu drugih mostova u Hercegovini: Kriva ćuprija – Mostar, Ovčiji brod – Nevesinje, Stari most – Mostar, Inat ćuprija – Stolac, Stari most – Konjic.

Moj projekt mosta

Sad kad smo proveli neko vrijeme baveći se lučnim strukturama i upoznati ste s čuvenim mostom u Trebinju, mogu podijeliti kako sam željela predstaviti Arslanagića most, iako u manjem formatu! Uvijek su me očaravale pješčane slike; od zapetljanih komada koje su pravili američki domorodci i pješčanih radova iz Afrike, sve do blistavih mandala Tibeta i crteža od kolam rižinog brašna iz Indije. Obzirom da je to bio ‘medij’ koji me je najviše privlačio, odlučila sam probati slikati sjemenjem i začinima. Ovdje je lista ‘sirovih materijala’ koji su korišteni: most = chia sjemenke, zelen oko mosta = Vegeta Natur Mediteran, bez mononatrijevog glutaminata (MSG) 🙂 , stabljike pšenice = mrvice kruha; stabljike kukuruza = palenta i Vegeta Natur Mediteran, sunce = palenta i Kotanyi začinska smjesa za pečenu piletinu.

Nekada smo u osnovnoj školi pravili slike s različitim prehrambenim materijalima, suhim grahom i graškom, od kukuruza, zrna kokice i tako dalje. Obično bismo lijepili stvari na papir ili drvo, ali ja nisam željela bacati hranu lijepeći je za papir za pečenje koji sam odlučila koristiti kao ‘platno’. Počela sam sa grubom skicom na komadu papira i potom sam posula i poprskala različite sastojke na prava mjesta. Koristila sam igraću kartu i još jedan okrugli komad kartona kako bih ‘izvajala’ oblike koje sam željela. Sigurno da sam stekla novo poštovanje za lukove! Bio je to zabavan proces, i, iako arhitektonski potencijal chia sjemenki blijedi u poredbi sa čvrstim kamenom, bilo je sjajno gledati verziju mosta kako poprima oblik.

U suštini, nakon što sam uzela par fotografija i osjetila da je ‘slika’ mosta poslužila svrsi, mogla sam pažljivo podići papir za pečenje i istresti sve u teglu koju ću koristiti kao interesantan miks okusa za buduće recepte. Papir je također ostao dovoljno čist da ga se ponovno koristi kao podlogu za ladicu.

Kad sam završila most i počela čitati više o nekim lijepim građevinama u ovom dijelu Hercegovine, počela sam praviti manje skice (možda za male začinske slike?), potom sam shvatila da uživam praveći minijature kao zasebne komade. Mislila sam i o mjestima koja sam posjetila duž Jadrana, osjetivši da bi bilo lijepo predstaviti i neke posebne karakteristike primorskih gradova koji su također dio priče o Trebinju. Svi crteži postali su više kao mali komadi kolaža.

Završne riječi

Shvaćam da nisam uspjela uzeti fotografije mosta u visokoj rezoluciji, i namjerno sam ostavila neke nesavršenosti jer sam osjetila da korištenje jednostavnih prirodnih materijala odražava ideju organskog dizajna. Također sam željela odati počast činjenici da je sam most čvrsta struktura, ali nakon što se primijeti ljupke nepravilnosti u kamenim površinama mosta koje su u kontrastu s njegovih devet skoro savršenih lukova, nekako sam osjetila kako je moj pristup bio jednostavno pokušaj da uhvatim, koliko god nesavršenu, ličnost mosta – tihog i gracioznog svjedoka života ljudi i prirode. Ovaj most je umjetničko djelo koje je napravljeno (dva puta!), potopljeno, preseljeno i ponovo sastavljeno. Blokovi su prošli mnogo toga i sama kamena osnova rezultat je pokreta, topline, pritiska i prirodnih sila koje djeluju na ovoj planeti eonima i koje će nastaviti utjecati na sve što podignemo i ostavimo budućim generacijama. Sve mostove će jednom odnijeti vjetrovi i pijesak vremena, no, oni ipak uspijevaju igrati bitne uloge u našim životima i poticati našu maštu. Za radosne prelaske, gdje god oni bili!

Zahvale idu:

Arslanagića mostu – izvoru inspiracije za ovaj projekt. Neka stoji čvrsto na Trebišnjici i bude svjetlo za mnoga stoljeća u budućnost 🙂; Senadi Demirović-Habibiji – za podršku, ohrabrenje i input koji nam je svima dala kroz ovaj proces; Minji Pješčić – jer mi je rekla za Mostove Hercegovine, i za njen koristan input i sugestije u različitim momentima; Petru Miloševiću iz Muzeja Hercegovine – za pomoć oko dobavljanja izvora iz muzejske kolekcije; srdačnim uposlenicima Narodne biblioteke Trebinje – za pomoć oko pronalaska nekih bitnih materijala.

Reference:

Grad Trebinje, Moj Grad (The City of Trebinje – Official Monograph), Center for Information and Education, City of Trebinje, Božo Morić (editor), 2020. Arslanagić Most – Trebinje, Povodom Prenošenja Mosta 1970-1972 godine, published by Hidroelektrane na Trebišnjici – Trebinje, Džemal Čelić (editor), Trebinje, 1972. http://platforma-kooperativa.org/bh/members/youth-cultural-centre-abrasevic/ https://www.abrasradio.info/
https://lokoportal.com/index.php/sadrzaj/vijesti/21572-pogledajte-emisiju-zapis-o-selu-ar slanagic-most-i-banjevci 15

Lisa Stewart, Mostovi Hercegovine 2.0
Sekcija: Arhitektura, urbanizam, ekologija
Mentorica: Senada Demirović-Habibija
S engleskog preveo Boris Filipić

(2021/2022)

Realizaciju projekta Mostovi Hercegovine podržao EUNIC BiH: Ambasada Italije, Nizozemske i Slovenije, Austrijski kulturni forum Sarajevo, Goethe Institut, Institut francais, EU Info Centar u BiH i British Council.

EUNIC – European Union National Institutes for Culture (Nacionalni instituti kulture Evropske Unije) je evropska mreža organizacija koje se bave kulturnim odnosima. Zajedno sa svojim partnerima u više od 90 zemalja svijeta i sa mrežom od preko 120 EUNIC clustera oživljava evropsku saradnju na polju kulture, oslanjajući se na veliko iskustvo svojih članica iz svih država članica EU i pridruženih zemalja.