Ciklus pjesama ‘Putovanje kroz vrijeme’, Mirela Alikalfić-Terzić (Mostovi Hercegovine 2.0)

PEJZAŽ
(1984.)

Vjetar je oživio trave –
Polja se snena lagano njišu
U daljini se obla brda plave
Dok oblaci po nebu nešto pišu

Drveće maše rumenom suncu
Što se polako, polako gubi
Tamo, na onom dalekom vrhuncu
Gdje se zemlja sa nebom ljubi

Valjaju se talasi zelenog mora
Po njima skakuću odsjaji rumeni
Dok se sa onog dalekog bora
Čuje ptičji pjev večernji

SUMRAK
(1987.)

Oblakom briše nebo vrućinu s čela
Dok cvrčci krilima oštre zrak
Još prozuji neka zalutala pčela
U baštu se krišom uvlači mrak

Košćele razvlače niti paučine
Povjetarac ljupku uspavanku tka
Poput čarolije vječne tišine
Spušta se na travu koprena sna

A tu, u blizini, s grane povijene
Smiješi se nar, sipa sočno zrnje
Dok se polako produžavaju sjene
A nebo postaje tamnije, crnje

PROLJEĆE
(1989.)

Nedjeljno jutro. S obližnje crkve
Zvono duboko, potmulo ječi
Zrak je blag, proljetni, šute riječi
Sokak se odmara od sedmične strke

U blizini zvecka kafa u šišu
Sladak i oštar šunja se dim
Vjetar se obijesno igra s njim
Dok topla zemlja miriše na kišu

Vrapci brbljaju u krošnjama šljiva
Kaleidoskop lišća ponad moje glave
Zelena i bijela majstorski vez prave
U čašici zumbula pčela sniva

Same se okreću stranice knjige
Mirisni snijeg mi pada po kosi
Svjež medeni trag jugo odnosi
A s njim i moje strepnje, brige

ZANIMANJE: PREVODILAC
(1996.)

Prevodim:
predmjere, predračune, ugovore,
zahtjeve za naknadne radove,
cjevovode, rezervoare, grede i prozorske klupice,
sastanke male i velike,
pres-konferencije,
radio intervjue,
pisma, zapisnike, novinske članke,
demolicija, rekonstrukcija,
mala prevedi kako sam reko,
nisi prevela ne vežem ja konja đe ja hoću već đe mi aga kaže,
ne razumijemo bosanski, hrvatski, ne valja prevodilac,
hoćemo našeg prevodioca,
hiljada, pardon, tisuća,
preko punkta s karticom
na nišanu snajpera,
10 sati dnevno
6 dana u sedmici
skačem po terenu
čeprkam po zgarištima
ko postapokaliptična kokoš
sanjam amandmane na ugovore
i bankovne garancije
i sve to vrijedi
kada nasuprot meni
u kancelariji sjedi
uredna sićušna starica
skockana ko da će na premijeru
mirna ko bubica
ne buni se, ne traži ništa
u očima joj sve što je izgubila
a ja samo želim
da što prije prevedem taj jebeni građevinski ugovor
da joj se popravi srušeni kućerak
po housing standardu
krov, otvori, instalacije, jedna soba

SPALJENO DJETINJSTVO
(2005.)

U kući moga djetinjstva
bilo je galame i gužve i topline
i ljubavi i svađe

U avliji kaldrma u obliku cvijeta
nacrtanog šestarom
u sofi svakakvog cvijeća
dva hadžibega, kajsija, zova
i jedna rusovina što se ne da iskorijeniti

Sad je tu ruševina i korov
rat je sravnio kuću
i počupao cvijeće
kaldrma ponegdje viri iz zemlje
i dvije vrste pločica na podu

Uzela sam komadić
i ponijela ga sa sobom
u drugi grad, u novi život
a u avliju posadila mušmulu
da nešto moje živi i raste
u Alikalfića 10

PITALA SAM SE
(2011.)

Hoćeš li imati moje oči, boju kose
rupicu kad se smiješ

Hoćeš li u sebi nositi neku moju porodičnu crtu
i koju

Hoćeš li zapamtiti priče o mojoj majki i dedi, o staroj kući,
o sretnom djetinjstvu

Hoćeš li voljeti Mostar

Hoćeš li razumjeti šta volim, šta mi je dragocjeno,
za šta vrijedi živjeti

Hoćeš li biti dobar, i lijep, i pametan, i brižan
kako te ja zamišljam

Jesi, sve to
i još više

ČEŽNJA
(2021.)

Okrećem ključ
Povlačim rezu
Stara drvena vrata škripe
Zvono zvecne iznad
Niz nekoliko basamaka
Pa niza sokak
Pored harema, niz Šehitluke
Pozorište i Zdravljak, pa Tepa
Niz Kujundžiluk
Korak po korak
Stepenik po skliski stepenik
Hodam preko Mosta

Put taj pređem svakonoćno
U snovima