U prvom danu 2030. godine preminuo je Ferdinand Zovko prvi čovjek iz Hercegovine koji je postao operni prvak. Od njega su opraštaju prijatelji i štovatelji njegovog lika i djela na društvenim mrežama.
U bivšoj je državi završio tri muzičke akademije u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu.
Zovko je kao priznati bariton nastupao na opernim scenama diljem svijeta i bio profesor na nekoliko visokoškolskih ustanova, ali ne i u Mostaru.
Tokom karijere duge preko 50 godina nastupao je u Hrvatskoj, Njemačkoj, Španiji, Luksemburgu, Francuskoj, Italiji…
Za dječaka rođenog u Čalićima pokraj Međugorja, gdje se o operi prije više od sedamdeset godina o operi ništa znalo nije, napravio je čudesan put prepun učenja, truda i rada.
Zovko je već u ranom djetinjstvu preko radioprijamnika slušao Mariju Callas, koja mu je postala muzički i pjevački uzor. ‘
‘Znate kako je govorila Maria Callas: Kad nisi na sceni, svi te zaborave. Inače, Callas je za mene savršenstvo. Prati me još od malih nogu. Kad sam bio dijete u osnovnoj školi, u Čerinu, postojala je jedna birtija koju smo zvali fronta i u njoj stari radio koji je bio senzacija oko koje su se svi okupljali, pogotovo djeca. Kao da je bilo danas sjećam se jednog čudnog glasa. Tada sam pomislio: „O, Bože, što je ovo, je li moguće da netko ovako pjeva?“ Poslije, kad sam završio školovanje i postao pjevač i čuo Mariju Callas, shvatio da je to bila ona”, rekao je u jednom ranije intervjuu.
Prvo glazbeno obrazovanje stječe u klasi profesorice Milke Padovan. Diplomski koncert održao je u pratnji simfonijskog orkestra u Kneževu dvoru 1962. godine. Nakon toga s 20 se godina oženio i dobio sina Orsata, kasnije poznatog sportskog menadžera. Istodobno s poslom u hotelu, položio je prijamne ispite na tri akademije – u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu. Na objavljenom natječaju Sarajevske opere, dobiva jedino mjesto bariton, upisuje Sarajevsku akademiju i angažman u Narodnom pozorištu. Profesorica Danon Kurpjel znala je reći kako je ”najljepši glas na akademiji”.
Iz Sarajeva odlazi u Zagreb gdje nastavlja studirati na Muzičkoj akademiji u klasi glasovitog Vladimira Ruždjaka kao njegov prvi đak, i svojim nastupima ubrzo stekao zvjezdani status u zagrebačkim opernim krugovima. Godine 1979. postaje prvim magistrom u klasi umjetnice i profesorice Biserke Cvejić na Beogradskom fakultetu muzičkih umjetnosti. Potom odlazi u Rijeku i Opatiju, gdje bilježi prve službene nastupe i postaje prvak riječke opere, a kasnije i u Osijek, gdje je prvi put igrao cijelog Verdija. S tamošnjim maestrom Željkom Milerom snimio je nosač zvuka s deset opernih arija. U Osijeku je radio i kao sveučilišni profesor, a debitirao je ulogom Luna u Verdijevom Trubaduru.
Zovko je i dobitnik je nagrade Centra za mir za ”promicanje suživota u Mostaru”.