“Prostori koji pokreću” uz zajednicu slijepih i slabovidnih osoba

Slijepe i slabovidne osobe u Mostaru su često na margini društva. Njihove potrebe su zanemarene, a olako se shvata ovaj oblik invaliditeteta, koji je okvalificiran kao jedan od najtežih.

Promjene su se počele dešavati sa projektom Mostar – Prostori koji pokreću, koji je u suradanji sa Udrugom slijepih i slabovidnih osoba HNŽ unio mnoge aktivnosti u naš grad, koje su doprinijele većem uključivanju osoba sa ovom vrstom invaliditeta u društvo.

Piše: Maid Maksumić, komunikacijski službenik NEŠTO VIŠE

Kroz ovaj projekt, podržan od strane Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, Udruga je dobila mogućnost da izda nekoliko izdanja časopisa za slijepe i slabovidne osobe, koji se emitira na RTV Herceg Bosna. Napravljena je brošura za djecu u osnovnim školama kako postupati sa svojim prijateljima i prijateljicama koji imaju ovu vrstu invaliditeta, te je održan okrugli stol, gdje se sa predstavnicima vlasti razgovaralo s kojim se to problemima susreću slijepe i slabovidne osobe na području Mostara. Sve ove aktivnosti su bile idealna prilika za okupljanje, druženje i učenje.

Jedna od možda najljepših aktivnosti koja je realizirana bila je predstava „Ne daj se Njofra“ u izvedbi Kazališta slijepih i slabovidnih „Novi život“ iz Zagreba koje, djeluje od 1946. godine, a ostvarilo je zapažene rezultate širom Evrope i svijeta.

„Za tu predstavu smo odštampali 300 ulaznica koje su bile besplatne i podjelili ih po školama i fakultetima, jer to je bio najbolji način da dođemo do publike, a posebno školaraca i mladih osoba. Postojala je bojazan da će dvorana biti prazna, a to nikako nisam želio“, govori nam Zdravko Cigić, predsjednik i jednim od osnivača Udruge.

Ubrzo nakon podjele ulaznica smo shvatili da je interes za predstavu velik i da ljudi zaista žele pogledati ovu predstavu.

„ Iskreno, moja očekivanja nisu bila velika vezano za posjetu, a na kraju velika dvorana u HD Kosača je bila skoro puna, a to zaista smatram velikim uspjehom. Posebno iz razloga što je skoro svima ova predstava bila prvo takvo iskustvo“, kaže Zdravko.

Teškoće s kojima se susrećemo

Jedan ovakav projekt i podizanje svijesti javnosti je od krucijalne važnosti jer često okruženje ne prepoznaje poteškoće s kojima se slijepe i slabovidne osobe susreću.

„Ono što je problem slijepim i slabovidnim osobama je doza nerazumijevanja u određenim situacijama. Dosta je takvih situacija, ali ipak se ne ljutim ni na koga i uvijek pokušavam pamtiti samo lijepe trenutke“, govori nam Zdravko, koji i sam ima ovu vrstu invaliditeta.

Navodi da ima trenutaka i koji ga često nasmiju, a dešavaju se često u susretu sa poznanicima na ulicu.

„Pa se dogodi da mi neko kaže Zdravko ja ti mašem, a ti ništa. Ali ne zamjeram nikom ništa“, kroz smijeh nam govori Zdravko.

Ponosno dajem doprinos, iako je skoro sav moj rad na volonterskoj bazi

U narednom periodu Udruga slijepih i slabovidnih HNŽ nastavlja sa aktivnostima koje podižu svijest o ovoj vrsti invaliditeta.

„Mi redovno izdajemo zvučne časopise i sa time i dalje nastavljamo. Također, u planu je i izvedba predstave „Ružno pače“ koja je namjenjena najmlađima. Želimo i kroz neke radionice pokušati osvjesti ljude i ukazati na sve izazove sa kojima se susrećemo. Nažalost, kao većini udruga i nama su problem financije. Moj rad u udruzi je volonterski i teško je pokriti sve troškove i planirati neke ambiciozne projekte“, ističe Zdravko.

Bilo je mnogo puta kada se pitao zašto mu sve to treba, ali nikada nije odustao i tako već 30 godina volonterski doprinosi svom gradu i osobama sa invaliditetom.

„Svaka lijepa gesta, sitnica, odobren projekat ili lijepa priča nekog našeg člana, ali i člana iz drugih udruženja me tjeraju da nastavim dalje i koliko je god to moguće dam doprinos boljem položaju slijepih i slabovidnih osoba“, zaključuje Zdravko.