Smrt fašizmu! Sloboda narodu! Ovo su bile prve izgovorene riječi na prvom zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH (ZAVNOBiH) 1943. godine u Mrkonjić Gradu. Tada je donesena odluka o konstituisanju Bosne i Hercegovine kao ravnopravne federalne jedinice u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji. Najvažniji zaključak sa ovog zasjedanja bio je da je BiH definisana kao jedinstvena država u kojoj će svi narodi imati ista prava. Odluku je potvrdilo i izglasalo 247 vijećnika ZAVNOBIH-a, svih bosanskohercegovačkih naroda Poslije nekoliko dana, odluka ZAVNOBIH-a je potvrđena na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu.
Počeci ZAVNOBiH-a
Nakon napada Njemačke i kapitulacije tadašnje Kraljevine Jugoslavije aprila 1941. godine, proglašena je i Nezavisna Država Hrvatska. U sastav novostvorene države, uključena je i teritorija Bosne i Hercegovine. Sve veći revolt stanovništva prema novom režimu rezultirao je otvorenim sukobima.
Teritorija BiH u pogledu oslobodilačkog pokreta bila je podijeljena na tri oblasti: Bosanska Krajina, Istočna Bosna i Hercegovina. Odluke o imenovanju prvih narodnih odbornika donosili su štabovi i partijske organizacije partizanskih odreda, što su građani na zborovima prihvatali. Brojni narodnooslobodilački odbori postali su u jednom momentu veliko opterećenje Vrhovnom štabu koji je prije svega upravljao vojnim operacijama. Strukturi nove vlasti je bila potrebna hijerarhija. Ideja o centralnom organu vlasti koji će od Vrhovnog štaba preuzeti civilnu upravu nad oslobođenim teritorijama rezultirala je sazivanjem Prvog zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), kao najvišeg političkog tijela narodnooslobodilačkog pokreta Jugoslavije. Prvo zasjedanje AVNOJ-a održano je 26. novembra 1942. godine u Bihaću. Tada je prvi put donesena odluka o sazivanju zemaljskih antifašističkih vijeća.
Sazivanje ZAVNOBiH-a
Prvi problemi oko budućeg uređenja Bosne i Hercegovine javili su se tokom sazivanja ZAVNOBiH-a. Pojedini partijski rukovodioci smatrali su da Bosna i Hercegovina ne može biti zasebna federalna jedinica zbog višenacionalnog sastava njenog stanovništva. Oni su smatrali da na BiH treba gledati kao na autonomnu pokrajinu Srbije ili Hrvatske ili je vezati za savezne organe nove Jugoslavije.
Međutim, ovom konceptu su se žestoko protivili istaknuti revolucionari i komunisti kao što su bili Avdo Humo, Rodoljub Čolaković, Hasan Brkić i drugi. Oni su od Josipa Broza i Edvarda Kardelja zahtijevali ravnopravan status za Bosnu i Hercegovinu u jugoslavenskoj federaciji. Praktično, ovo je bilo “zeleno svjetlo” za sazivanje zemaljske konferencije za Bosnu i Hercegovinu. Pokrajinski komitet KPJ za Bosnu i Hercegovinu je partijskom linijom obavijestio oblasne i okružne narodne odbore da pošalju liste kandidata za prvo zemaljsko narodno predstavništvo. Kandidati su prije svih bili učesnici AVNOJ-a s područja Bosne i Hercegovine, zatim borci iz partizanskih jedinica, istaknuti vojni komandanti, politički komesari, svi članovi oblasnih narodnih odbora i po pet istaknutih političkih, javnih i kulturnih radnika iz svakog okruga. Socijalna struktura učesnika bila je šarolika, a nacionalni sastav bio je u skladu s nacionalnom strukturom narodnooslobodilačkog pokreta.
Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a održano je u Mrkonjić-Gradu 25. i 26. novembra 1943. godine, na kojem su izabrana 173 vijećnika, 31 član Prezidija i pet članova Predsjedništva Prezidija ZAVNOBiH-a. U Predsjedništvo Prezidija izabrani su: dr. Vojislav Kecmanović, predsjednik, Avdo Humo, prvi potpredsjednik, Aleksandar Preka, drugi potpredsjednik, Đuro Pucar Stari, treći potpredsjednik, i Hasan Brkić, sekretar.
Rezolucija ZAVNOBiH-a
Rezolucijom ZAVNOBiH-a istaknuto je da ubuduće BiH i njene narode u zemlji i inostranstvu, mogu zastupati i predstavljati samo ZAVNOBiH i AVNOJ. Također, Rezolucija je osudila Izbjegličku vladu Kraljevine Jugoslavije zbog saradnje sa okupatorima. U vezi s tim, zatraženo je i preuređenje Jugoslavije u državu ravnopravnih naroda i narodnosti, te stvaranje nove demokratske federatvne Jugoslavije.
Tom prilikom je izglasana i čuvena tačka 5 Rezolucije, u kojoj se precizira da narodi Bosne i Hercegovine“ hoće da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska, i muslimanska, i hrvatska, bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba i Muslimana i Hrvata”, te da će narodi Bosne i Hercegovine ravnopravno sa ostalim narodima učestvovati u izgradnji narodne demokratske federativne Jugoslavije.
Rada Vranješević
Jedna od najupečatljivijih fotografija koje se danas koristi za ilustraciju raznih članaka o Drugom svjetskom ratu, AFŽ-u, pa i ZAVNOBIH-u je fotografija Rade Vranješević. Govoreći u ime AFŽ-a na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, ona je tada rekla da su žene postale čvrst oslonac narodno-oslobodilačkog pokreta.
“Zajedno sa svojim drugovima žene će se i nadalje boriti protiv okupatora i njegovih sluga, a sutra, posllije oslobađanja naše zemlje, one će uložiti sve svoje snage u izgradnju sretne budućnosti naše Bosne i Hercegovine u okviru federativne Jugoslavije.”
Rada Vranješević je bila istaknuti borac i obavljala je poverljive zadatke. Novembra 1942. godine izabrana je za člana Biro Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu. Radila je najviše u partijskim organizacijama i bila član Centralnog odbora Antifašističkog fronta žena Jugoslavije (AFŽ). Ubijena je pri pokušaju bjekstva iz logora. Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 27. jula 1951. godine, proglašena je za narodnog heroja.
Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a
Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a održano je u Sanskom Mostu od 30. juna do 2. jula 1944. godine, na kojem je donesena Deklaracija o pravima građana u BiH u kojoj između ostalog stoji:U plamenu pravednog oslobodilačkog rata iskiva se bratstvo Srba, Muslimana i Hrvata, i time se udara siguran temelj slobodne i zbratimljene BiH, ravnopravne federalne jedinice u Demokratskoj federativnoj Jugoslaviji. Prvi put u historiji Srbi, Muslimani i Hrvati Bosne i Hercegovine, ujedinjeni u Narodno-oslobodilačkom pokretu, stupili su na isti put, počeli da izgrađuju svoj zajednički dom, u čije su temelje uzidane kosti njihovih najboljih sinova. Prvi put u historiji oni su postali kovači svoje sudbine, čvrsto riješeni da jednom zauvijek sahrane vijekovnu mračnu i tešku prošlost i da izgrade državnu zajednicu u kojoj će živjeti u ravnopravnosti, slobodi, miru i blagostanju.
Zasjedanju su prisustvovali i članovi savezničkih vojnih misija iz Sovjetskog Saveza, Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, dok su recimo članovi AVNOJ-a tada bili na Visu i nisu mogli prisustvovati. Pored usvajanja Deklaracije o pravima građana, drugi, također bitan momenat je i konstituisanje najvišeg zakonodavnog organa u Bosni i Hercegovini, odnosno Narodne skupštine.
U Deklaraciji se posebnim odredbama garantira sloboda vjeroispovijesti, sloboda zbora, dogovora i udruživanja, sloboda štampe, lična imovinska sigurnost građana, sloboda privatne inicijative u privrednom životu, te ravnopravnost žena i muškaraca, kao i to da niko ne može biti osuđen bez prethodnog sudskog postupka.
Treće zasjedanje ZAVNOBiH-a
Treće zasjedanje ZAVNOBiH-a održano je u oslobođenom Sarajevu, 26. aprila 1945. godine. ZAVNOBiH je tada zasjedao posljednji put i tada je odobren rad Predsjedništva ZAVNOBiH-a između dva zasjedanja. Nakon toga ZAVNOBiH se konstituisao u Privremenu Narodnu skupštinu Bosne i Hercegovine. Tada je donesen i Zakon o Narodnoj vladi Bosne i Hercegovine.
