(u stilu Juraja Neidhardta i Dušana Grabarijana)
Tvoj otac je volio velike kupole
I od tih kupola
Još veće kupole
Volio je Rimske mostove
I bio je jedini znak Renesanse
u kultu Bijelog kamena
Bio je Sinan Izazivač
Tvoj sin Josip
Onaj malo poznati koji te je napravio
Više Hajrudin iz legende, nego stvarni Hajrudin
Kao da je Koča Rade
Samo je htio da se propne
Da poveća luk
Nema veze jel to rimski most ili osmanski
I dalje je rimski iako ga Rimljani nisu napravili
I dalje je to uvećani simbol Snage svoda
Pokretač civilizacije
I svi su ga gradili
I ti koji si se plašio
I tvoj otac Josip Armenac obuzet Sulejmanijom
I smrtnim strahom od Ludog Sulejmana
Želio si mu se dokazati
Kao i slavnom, ali već mrtvom Sulejman kanu
I Imotski, Popovski i Korčulanski kalafati
Sve nevjernici, ali dobri prijatelji
Oni su te pridržali
I svi ti podanički drugovi koji su ti radnju platili
I svi ste radili za dvije ulice koje su polako
Postale dvije Tepe
Pa više ulica koje su se na kraju
Poput sveprisutne Radobolje po njima
Slile u Mahale
Bio je grad prije tebe
Ali bio je jadan, drven
Ti si bio s obje strane
Prvi veliki
Prvi otvoreni
Prostor za sve
Nazvali ga Mostar na kraju
Jer u ovom tvom kraju
Nikad isto ništa nije
Niti jedan dan ne izgleda kao drugi
Niti jedan oblik ne prati drugi
Ali zato
Dvije biblioteke ima
I tako ti stojiš
Tvoji očevi i djedovi su otišli
Ptice te otkrile
(misle da si njihov Bog)
Putnici te otkrili
(čitaju te kao Dugu,
slušaju te kao Mliječnu stazu,
slave te kao Znak Božji – Prvu mostarsku
riječ)
Postao si i pravi prostor za pjesnike
Dok se Hajrudin Rade Josip
Pod Rimom sakrio
Sviđa ti se kako te sanjaju
Jer još uvijek čovjek može
Da se pomakne naprijed slikom svog svijeta
Stvarajući svijet svojim umom
Anto te jednom spasio od nabujale rijeke
Loose te drugi put spasio od fašističkog dinamita
S njime je bio i Karlo i Drugovi
Juraj te sanjao dok te je obnavljao
Dušan mu pomagao, a
Bogdan te je prenio i na drugi kraj svijeta
Oprosti nismo te naučili
Nismo te mogli
Nismo te stigli spasiti
Od Gradomrzitelja
Od ljubitelja tuđih instalacija i tuđe bijele tehnike
Slavitelja svakog nereda a posebno novih Bogova jeftinoće
Onih koji pale i koji se pale na
radničke zemlje kako bi gradili plastične
Inoks oaze s Dva drveta ekologije
Mramorne sale za loše doručke
Onih koji izmisliše da nas je porodilo njihovo golo Jedno
Koji i vlastitu Vjeru varaju
Zapravo
Još jedan Cjelosvjetski kupleraj Pohlepe
Bili smo sporiji od Falsifikatora života
i izdajica revolucije
Ali ne brini
Oni žive u svakoj kući
Sve do dna ulice
Siguran sam da brojimo sitno
Dok se oštre njihove
Mračne udice
(A ti se smiješ Mimaru
jer toliko njih slabo misli
toliko njih ne zna
da ih razumiješ
da si Neimaru
mitski i slavenski –
Koča Rade
Dijete Odavde)
P.S. 1:
Prvi most je pravo ime Starog mosta. Stari most je postao Stari tek sa Austrougarskom monarhijom. Ponekad se odaziva na Sulejmanov most. Svejedno mu je.
P.S. 2:
Inžinjer Loose je prodao talijanskim okupatorima koji su, uplašeni od napada partizanskih jedinica, minirali most, priču da je to zapravo rimski most. Uvjereni kako se radi o talijanskom mostu, Talijani su ga deminirali.
P.S. 3:
Iz istorije, kome se dade ili zna čitati, zapamćeno je da su idejnu gradnju pokrenuli Osmanlije, a radove svojom kreacijom izvodili Hrvati iz Imotskog i Korčule (Dubrovnika), te Srbi iz Popova polja, te za to još bili i plaćeni, dok su svi zajedno davali novac za materijal i gradnju. Slavne kule koje su napravljene; kasnije nazvane su po slavenskoj rijeci Tari, te po slavenskom zapovjedniku Halebiji (Halebiću). Kule su napravljene od strane istog onog klesarskog esnafa iz Dubrovnika, koji je napravio tamo Zidine. Dvjema kulama odgovara nastanak i DVIJE BIBLIOTEKE (zamisli). Pjesnik je vidio Dugu promjene. Ćelebija Nebeski svod. Neko je vidio stalaktite (kao izašlo iz Vjetrenice). Michel je u Mostaru vidio samo ptice, a s obzirom da su tada ovdje obitavale i rode i čaplje, te sva fauna koja je kasnije ostala tek u Hutovu Blatu. Rekao bi Čika Mirka Splavar Hutovski, taj je most ZAJEDNIČKI. Zajednička misao i provedba.
P.S. 4:
Osmanlijski mostovi u Bosni i Hercegovini, a posebno mostovi u Mostaru i Višegradu su najveći tragovi renesanse u našoj državi. Odvažnost, izazov, renesansnost, estetika, zajedništvo… Na desetine primjera. Kako je samo nasilje ostalo zabilježeno? Kako smo došli do toga da ne znamo spriječiti izlijevanje govana u Neretvu? Zašto su nam ceste Krivodol i Rupanovo Brdo? Gdje je nestala hajdučka krv onih koji nemaju šta izgubiti? Zašto?