Sanela Čopelj i Ana Medan predstavile su se, sinoć u mostarskom Centru za kulturu, izložbom pod nazivom “Umjetnost kao terapija”. Na ovaj način se nastavlja ciklus “Trebao mi je neki novi početak” u okviru kojeg zaljubljenici u slikarstvo imaju priliku predstaviti se javnosti po prvi put.
Govoreći o umjetnosti kao jednoj vrsti terapija doktor komunikoloških nauka Dario Terzić je spomenuo poznate slikare kao što su Van Gogh i Munch kod kojih se bolest se očitovala i kao socio-relacijska neprilagođenost, kao nesposobnost komunikacije između pojedinca i ostatka svijeta, te je njihovo umjetničko djelovanje povratilo komunikacijsku sposobnost. Tu je Frida Kahlo, jedan od najočitijih primjera umjetnice koja se odvažila da vlastitu bol pretoči u umjetnost
Slikanje, pisanje, klesanje, modeliranje- oslobađaju subjektivnost osobe pa se mogu koristiti za rješavanje sukoba, problema u komunikaciji, poteškoća s izražavanjem i u mnogim drugim psihološkim aspektima.
Sanela Čopelj je naglasila kako su se u njenom životu “ 2018.godine počele rušiti kule od karata”. Ogorčenje, ljutnju i bol koje je sakrivala od ljudi pokušala je pretočiti na platno. Do tada se nikada nije bavila crtanjem, ali je akrilnom bojom pokušavala ispoljiti i artikulisati svaku vlastitu emociju. Bez neke unaprijed zacrtane ideje i nekih velikih motiva, Sanela je svoju bol prenosila na platno.
Ani Medan je crtanje,povremeni hobi još od malih nogu. Nakon iznenadne majčine smrti, slikarstvo za nju postaje jedna vrsta terapije, način da se realizuju neke neostavrene želje, ispune neki snovi iz ranog djetinjstva. Od tehnika koristi kombinovano ugalj, akril i akvarel, a tu su i suhi pasteli.