Protekle sedmice boravili smo u zagrebačkom Pogonu Jedinstvo gdje su održane trodnevne radionice ‘Light and Sound in Arts and Culture‘, za polaznike/ce, kulturne radnike/ce i umjetnike/ce iz cijelog regiona. Za trajanja programa održan je i javni razgovor o razvoju domaćih prostora nezavisne kulture i njihovog društvenog značaja, vođen primjerima kultnog kluba Močvara u Zagrebu i Omladinskog kulturnog centra Abrašević u Mostaru.
Pogon Jedinstvo je zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, koji su 2008. godine partnerski osnovali Savez udruga Operacija grad i Grad Zagreb, što je pionirski primjer novog modela civilnog partnerstva u Republici Hrvatskoj, ali i širem regionu. Operacija grad već 15 godina razvija različite modele participacije i suupravljanja u kulturi, te podržava civilna partnerstva koja nisu institucionalizirana na ovakav način. Novi model, primijenjen u radu Pogona, omogućava dugotrajnu održivost kao rezultat balansa odnosa javnog finansiranja i nadzora te nezavisnog programiranja i participativnog donošenja odluka. Uloga lokalne samouprave je osigurati primjerene prostore i osnovna sredstva za odvijanje programa, dok same organizacije korisnice, tj. partneri Pogona, sami finansiraju programe na kojima rade.
U Pogonu se godišnje odvija preko 100 različitih događaja iz područja savremene umjetnosti i kulture, kao i 150 radionica i seminara. Godišnje kroz Pogon prođe i do 8000 ljudi svih generacija. Potpora korisnicima ogleda se i u tome da se pokušava, kada je to moguće, što veći broj sadržaja ponuditi besplatno. Programski, Pogon djeluje na tri polja – podupire saradnju domaćih i stranih umjetnika, jača kapacitete organizacije i pojedinaca aktivnih u nezavisnoj i omladinskoj kulturi te razvija i angažira zajednicu.
Prije tri i pol godine osnovali smo i nacionalnu mrežu društvenokulturnih centara DKC HR koja okuplja sve organizacije diljem Hrvatske koje su na neki način pokrenule vlastite procese suupravljanja raznim zgradama sa svojim lokalnim upravama. Nisu svi oblici civilnog partnerstva formalizirani – cilj nam je pomagati razvoj suradnje sa lokalnom zajednicom i lokalnom samoupravom u ponovnoj upotrebi infrastrukture koja bi inače bila privatizirana, gentrificirana, turistificirana. Pokušavamo sve da to bude zadnja opcija’, objašnjava Mirela Travar, predsjednica Operacije grad.
Operacija grad je i članica Kooperative, regionalne platforme za kulturu, uspostavljene 2012. godine na inicijativu organizacija sa područja cijele bivše Jugoslavije, kao odgovor na kronični nedostatak sredstava za nezavisnu kulturu u zemljama cijelog regiona, kao i na nepostojanje kvalitetnog okvira za regionalnu saradnju, što je, uzimajući u obzir još uvijek živo nasljeđe rata, za naš prostor od posebne važnosti. Cilj Kooperative je razvijanje i podržavanje programske razmjene i saradnje između svojih članica, a dugoročno i uspostavljanje fonda kao stabilnog mehanizma za finansiranje programske razmjene i saradnje na području cijele jugoistočne Evrope.
Operacija grad primarno djeluje u pravcu raznih tipova edukativnih formata za različite aktere, prenošenja znanja u području civilnog i javnog partnerstva i participativnog upravljanja, kao i na polju zagovaranja i ad hoc intervencija u političko-zagovaračkom smislu. Poseban segment koji Operacija grad godinama razvija je i tehnička edukacija za ljude koji se bave produkcijom kulturno-umjetničkog programa, koja se u Pogonu održala upravo protekle sedmice. Radionica posvećena osnovnim znanjima iz produkcije svjetla i zvuka za kulturne i umjetničke događaje u organizaciji Operacije grad održala se kao aktivnost u sklopu projekta “Regionalni laboratorij – REG.lab“, koji se financira kroz program Kreativna Europa, a čiji je nositelj Kooperativa – Regionalna platforma za kulturu.
Mi u Pogonu smo, zajedno sa ostalim kulturnim centrima s kojima surađujemo u regiji, kao što su Abrašević, Magacin, Jadro i razni drugi prostori, shvatili da kronično nedostaje ljudi koji mogu biti podrška u produkciji kulturno-umjetničkih programa. Mi imamo kvalitetne ljude koji razvijaju programe i kulturno-umjetnički programi na sceni su bogati, vibrantni i doista vrlo specifični za naše područje, ali to gdje nam stvarno kritično fali podrška je sama tehnička produkcija – kako se napravi rasvjeta, kako osigurati da zvuk bude dobar, to je nešto što nam je doslovce trebalo. Pokrenuli smo suradnju i mnogo nam je važno da dio ovog velikog projekta bude edukacija za ljude koji će moći raditi tehničku produkciju, ne samo u Hrvatskoj, nego i u drugim zemljama, tako da onda možemo nakon par godina i razmjenjivati znanja. Želimo širiti bazen ljudi koji znaju raditi kvalitetnu produkciju kulturno-umjetničkih programa, ističe Mirela Travar.
Polaznici/e radionica svjetla i zvuka, okupljeni protekle sedmice u Pogonu, bili su ljudi različite životne dobi, od kojih su neki vezani za specifičan prostor ili su aktivni u svojim lokalnim zajednicama, dok su drugi umjetnici/e koji nove vještine žele koristiti za svoje performativne i izložbene svrhe. Okupili su se s područja cijelog Balkana, iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova, i svi su, manje ili više, vezani za nezavisnu kulturu i u potrebi za tehničkom edukacijom.
To je nešto što smo kroz mnoge godine zaključivali, da ne samo u Hrvatskoj, nego i cijeloj regiji nedostaje kapaciteta, i kod stručnih tehničkih kadrova, i kod kulturnih radnika i organizatora. Čak i kad ima novaca za zaposliti stručnjake tehničare – nema ih. Zato smo s Pogonom posvetili više godina da širimo profesionalno znanje naših stručnjaka, tehničara za svjetlo, za zvuk, za postavljanje bina, sa što više ljudi, kako bi se ti kapaciteti pojačali, zato što ne postoje formalni programi koji za to osposobljavaju i vrlo često to nisu profitabilne profesije, ali ljudi i dalje žele učiti i dalje se time baviti. Želimo im, s jedne strane dati priliku, a očuvati kapacitet nezavisne kulture da sve tehničke aspekte može samostalno, ne samo organizirati, nego i držati na razini profesionalnosti i kvalitete koju želimo da nezavisna kultura ima’, objašnjava Sven Janovski, programski koordinator Operacije grad i organizator radionica.
Projekt Reg.Lab u principu je posvećen spajanju regionalne nezavisne kulturne scene, promišljanju njene održivosti, budućnosti saradnje, a osnovni aspekti, kao što su prostori i infrastruktura, ljudski kapaciteti za produkciju bitne su stvari za adresirati, ističu naši sagovornici. U Zagrebu postoji broj stručnjaka koji vrlo kvalitetno rade, bilo u sklopu nekog od prostora, ili kao freelanceri. U nekim gradovima to znanje i iskustvo ne postoji, pa se ovakvim radionicama pokušava doprinositi širenju barem osnovnih znanja i vještina, dok je dugoročniji plan razviti naprednije edukacije koje bi dovele do profesionalnog osposobljavanja tehničara za rad u kulturi.
Voditelj radionica zvuka bio je Filip Pacak, tehničar kluba Močvara, jednog od najznačajnijih klupskih prostora u Zagrebu i šire, sustanara Pogona Jedinstvo. Pacak je završio SA institut, profesionalnu visokoobrazovnu instituciju za produkciju, a dugi niz godina u Pogonu radi ovakve radionice.
Bavimo se osnovama audio inžinjeringa, konceptima kroz koje u pravilu polaznici dobivaju priliku saznati što sve audio točno jeste, kako se zvuk ponaša u prostoru, kako njime manipuliramo, koje su sve vrste konekcija, spajanja opreme, sistema koje koristimo, zatim miksanje, postprodukcija, mastering, primjene u različitim sferama audija, idemo i u smjeru radija i televizije, koncerata, studijskih snimaka za bendove i slično. Polaznici su pretežito ljudi koji nemaju skoro nikakav doticaj sa zvukom, u smislu da prvi put slušaju o tome šta je zapravo zvuk, njegovu osnovnu fiziku, razumijevanje akustike prostora, audio konekcija. Par njih ima neko minimalno znanje, u smislu da su bili u doticaju, radili su na koncertima pa su vidjeli dok drugi rade. Pokupili su nešto osnovno, ali ne razumiju zašto se nešto radi. Pošto je audio, generalno kao i rasvjeta, jako opšrna tema i treba puno godina da se neko ufura i radi to na nivou, svakako sa nekakvom osnovom kakvu su sad dobili, mogu početi, mogu ići u tom smjeru, ne moraju se toliko buniti oko stvari kao što su prijem, gain, kanal, kakva je konekcija, da li je neki instrument linijski i sl. Imamo puno različitih vrsta poslova kojima se mogu baviti, pa je sad za početak to neki overview svega što se u audio svijetu nalazi, pa onda od toga mogu krenuti dalje. Treba ima kontinuitet, dodatne radionice i to je proces, i godine kontinuiranog rada.’, objašnjava Pacak.
Dino iz DKC Sarajevo, neformalne omladinske organizacije koja se bavi revitalizacijom napuštenih prostora, tvrdi kako se na posao vraća s korisnim novim znanjima:
Budući da smo mi stari već 2,5 godine i uvijek smo iznajmljivali opremu, sada planiramo poduzeti neke ozbiljnije korake da sami kupimo opremu kako bismo mogli organizovati ozbiljnije evente. Radili smo fiziku zvuka, njegov odnos u prostoru, upravljanje miksetom i druge tehnikalije, kao i post-produkciju i preradu snimljenog zvuka. Bilo je itekako korisno, prezadovoljan sam, jer nisam očekivao da ću naučiti toliko stvari.’
Tea, producentica iz udruge za kulturu Domino iz Zagreba, također je zadovoljna edukativnim procesom:
Došla sam tu da naučim neke okvire sound designa i svega što bi trebalo znati o zvuku kako bih bolje mogla raditi svoj posao. Kad radim sa tehničarima ili kad radimo neke manje evente za koje nam je potreban neki mali sound design, nije potrebno nešto preprofesionalno, ali nam svejedno treba netko ko općenito razumije šta radi sa zvukom. Očekivanja su puno više nego ispunjena, jer je Pacak naš predivan voditelj i jako dobro razumije šta radi i, što je možda još bitnije, dobro kuži koje probleme imaju ljudi koji prvi puta ulaze u zvuk, jer mu ovo nije prva edukacija takve vrste. Dobro kuži na koje stvari nas treba upozoriti, koje stvari nećemo razumjeti i gdje nas treba uputiti da dalje istražujemo sami, jer ovo traje tri dana, a on se time bavi dvadesetak godina, tako da je teško dobiti grasp svega što trebaš naučiti odjednom, ali jako dobro radi to da ti pokaže osnove i da dobre temelje da kasnije istražuješ sam, a ne budeš overwhelmed sa svim šta imaš za naučiti, sa svom milijardom informacija koje ti neko odjednom može sasuti na glavu.
Andrija Santro je stručnjak za svjetlo s dugim nizom godina iskustva. Radi za nekolicinu velikih bendova u Hrvatskoj i u regiji. kao i edukaciju u Pogonu, kroz koju već godinama razvija i svoje trenerske vještine:
Započeli smo sa uvodnim predavanjem u kojem smo prošli teoriju rasvjetnih tijela, pričali smo o protokolu koji se koristi za kontrolu rasvjete, nešto malo o struji i vrsti uređaja koje ćemo koristiti i već prvi dan smo napravili mali set up lighta. Polaznici i polaznice su se pokazali kao vrijedni radnici i jako brzo su to složili. Potom sam ih pokušao uvesti u osnove programiranja rasvjete, nakon čega smo isprobali mali setup koji smo napravili. Drugi dan smo radili malo kompliciraniji setup, gdje smo koristili ozbiljnije uređaje, više dimmera, upoznali smo se sa nekim novim kablovima, protokolima, sa većom konzolom za kontrolu rasvjete. Treći dan se bavimo uglavnom programiranjem, i tu radimo tutorial gdje oni zapravo sa laptopima prate osnovni moment kontrole rasvjete i programiranja isto. Nadam se da će nešto od ovoga zapamtiti, jer je tu jako puno informacija i tri dana je stavrno dosta malo vremena za pohvatati sve. Meni je bio cilj zainteresirati ljude i dati im smjernice i pokazati osnove, ne bi li kasnije, kroz tutoriale i štivo ili, na kraju krajeva, kroz praksu, došli do nekog nivoa. Što se tiče predznanja, neki su imali, neki nisu, ali čini mi se da je svima bilo interesantno, pa onda i ako neko ima predznanje, može pomoći ovima koji nemaju. Čini se da svi uživaju, pa i ja isto.’
Petra iz Doma mladih Split se bavi svjetlom već godinu dana i samouka je, ovo je bila prilika da dopuni svoja dosadašnja znanja:
Poslali su me ovdje da nešto naučim, i stvarno jesam. Radionica super funkcionira, jako je velik bio dio fizičkog rada, na koji također nisam bila spremna, ali mi je drago da sam i to doživjela. Puno novih iskustava, puno novog znanja, i ekipa je super, svi skupa surađujemo, odlično sve zajedno. Taj fizički dio će mi biti od koristi, rad sa strujom, sa kabelima i komponentama koje se tu nalaze, mene je to u klubu bilo dočekalo gotovo, to nisam mogla promijeniti, a sad mogu, i jedva čekam.’
Dušan iz Omladinskog pozorišta Patos iz Smedereva također je došao učiti o svjetlu:
Upoznali smo se sa osnovama rasvete i kako to sve funkcioniše, na koji način u svojoj organizaciji možemo da širimo neka od osnovnih znanja. Bilo je tu stvari koje sam poznavao od ranije, ali fino je zajedno sa drugim entuzijastama ove vrste, na jednom mestu, sažeto, od jednog iskusnog profesionalca, dobiti to na tacni, i da se otvori prostor da sami dalje istražujemo, prosto neka polazna tačka. Ovo je bilo jedno sjajno iskustvo. S obzirom da pozorište Patos radi dosta sa mladim ljudima, bit će prilike da im nekako prenesemo ova znanja i iskustvo, i da zajedno u praksi testiramo sve ovo što sam ovde naučio. Delenje znanja je najbitnija stvar koja će se desiti u danima koji dolaze.’
Razmjena znanja iz polja tehničke producije koja se održala u Pogonu samo je jedan od niza takvih događaja iz kojih se, kroz godine trajanja projekta Reg.Lab i decenije djelovanja Kooperative, pojavljuju novi modeli programske razmjene te okupljanja i dijeljenja znanja i vještina u nezavisnoj kulturi regiona. O sljedećim koracima Mirela Travar iz Operacije grad kaže:
Postoji radna grupa proistekla iz članica Kooperative koja se bavi razvojem programa i modela programske suradnje u regiji gdje smo, naslanjaviši se na legacy i ono što je Kooperativa napravila u proteklih 10 godina, a to je prvenstveno pilot programske razmjene i suradnja koja se desila 2016. godine, proizveli užasno velik broj programa koji je razmijenjen između organizacija članica, a mi smo, koristivši naš cijeli bazen znanja i iskustava, napravili, i predložit ćemo to na sljedećoj skupštini – novi model razmjene, odnosno suradnje između organizacija nezavisne kulture u regiji. Sljedeći korak je vidjeti sa cijelom organizacijom Kooperative kamo dalje, kako se dalje zagovara, koji su naši pravci. Budući da nije isti kontekst kao što je bio 2012. godine – danas opet imamo rat u Europi, radikalizaciju, procese koji se, nažalost, opet stavljaju u prvi politički plan, pitanje je kako mi kao kulturno-umjetničke organizacije odogovaramo na to i koju vrstu saradnje podupiremo. Svakako je jedan od najvećih izazova to što nema sveobuhvatne podrške regionalnoj suradnji. U našim zemljama, zemljama Balkana, Zapadnog Balkana, Jugoistočne Europe, kronično nedostaje podrška razmjeni kulturno-umjetničkih programa, to nije politički prioritet, niti prioritet ijedne vlade, i ne samo u kulturno-umjetničkoj proizvodnji, nego općenito u suradnji u ovom području Europe. Ono što mi radimo je da smišljamo i promišljamo taktičke pristupe i zagovaračke puteve koji će nas dovesti do toga da sami stavimo neku agendu na stol i vidimo da li se to što predlažemo može podržati u nekom širem krugu dionika. I to je upravo to – da vidimo da li postoji neki model koji bi razni akteri mogli prihvatiti, ne samo političke elite, nego i neki drugi akteri na našoj sceni, pa da vidimo kako se ta stvar može razviti. Kontekst je puno drugačiji nego što je bio i mi moramo s tim kontekstom baratati.’
Osim trodnevnog teorijskog i praktičnog rada na tehničkoj izvedbi kulturnih događaja, u srijedu, 28. septembra, u Velikoj dvorani Pogona održan je i javni razgovor na temu samih prostora nezavisne kulture u regionu, na kojem su, u ovom slučaju, historijate, kao i društveno-političke okolnosti nastanka i trenutni status i način rada, razmijenili i komparirali Kornel Šeper iz Udruženja za razvoj kulture (URK), pokretač kultnog zagrebačkog kluba Močvara, te Monika Bazina i Boris Filipić iz mostarskog Omladinskog kulturnog centra Abrašević.
Primjeri prostora nezavisne kulture kao fokalnih tačaka svojih zajednica, na javnom razgovoru predstavljeni su zajedno sa različitim društveno-političkih kontekstima, kao i specifičnim odgovorima na potrebe u datom trenutku njihovog pokretanja, prije svega kao mjesta susreta raznolikih i na prvi pogled često nepomirljivih skupina, kultura, subkultura i perspektiva, mjesta koja dugoročno otvaraju prospekt za razvoj kulture u svojim zajednicama, te koja kroz razmjenu iskustava, vještina i znanja koja posjeduju, mogu pozitivno utjecati na procese kreiranja drugih afirmativnih prostora u regionu. Priče prostora poput Močvare i OKC Abrašević prepoznate su kao bitan momenat za istraživanje nezavisne kulture u sklopu daljnjih aktivnosti REG.Lab projekta, te će biti dio kataloga prostora nezavisne kulture regiona, čiji izlazak je Operacija grad ovom prigodom također najavila.
(AbrašRadio)