Kraj prve polovine 2026. godine Mostar dočekuje pod rekordnim vrućinama i sve izraženijim posljedicama klimatskih promjena. Hercegovina spada među područja najizloženija porastu temperatura, sušama i efektu urbanog toplinskog otoka, dok betonizacija, netransparentna gradnja, katastrofa deponije Uborak, pritisci na rijeke i druga prirodna bogatstva, te gotovo potpuno odsustvo razgovora o javnom interesu i iole održivijoj budućnosti, pojačavaju lica lokalne krize. Pritom se u svijetu obilježenom ratovima uništenja i istrijebljenja, raseljavanjem, ekonomskom nesigurnošću i sve dubljim društvenim podjelama, čini da stvarno živimo u vremenu u kojem staro umire, a novo još ne nastaje. Parafrazirajući Gramscija, vrijeme je to morbidnih simptoma i čudovišta.
Takvima se bar čine glokalne okolnosti u kojima naš brod plovi ka svojih prvih velikih sto. Kroz sto godina su se smjenjivali režimi, države i ideologije, a Mostar je više puta ostajao bez svojih ljudi, svojih kuća i svojih iluzija, ali je Abrašević taj koji je uvijek iznova uspijevao izroniti. Kao mjesto univerzalnih ljudskih vrijednosti, susreta i solidarnosti, mjesto učenja, mišljenja i stvaralaštva. U široj slici nas aura otpornosti sadržana u imenu koje nosimo i dalje bodri i pomaže nam držati kurs, prilikama unatoč.
Pregled prve polovice koji donosimo u nastavku dijelimo kao mali doprinos velikom živom arhivu koji nastaje, nestaje i obnavlja se kroz rad, stvaralaštvo i zajednicu već čitavo jedno stoljeće. U jubilarnoj godini to naročito fascinira i inspiriše, pa rođendan, u skladu s tempom mogućnosti, nastavljamo obilježavati tokom cijele godine.
Kraj prve polovine 2026. godine Mostar dočekuje u znaku rekordnih vrućina i sve vidljivijih posljedica klimatskih promjena. U gradu u kojem se pitanja prostora, javnog interesa, prirodnih dobara i zajedničke budućnosti guraju na marginu, svakodnevni rad u kulturi sve više postaje i pitanje opstanka javnog života. Zato se i ova polugodišnja kronika Abraševića može čitati kao pregled događaja, ali je ona i zapis o jednom prostoru koji, uprkos okolnostima, nastavlja okupljati ljude, otvarati razgovore i proizvoditi sadržaj koji gradu nedostaje.
U godini u kojoj obilježavamo prvih stotinu godina Abraševića, taj kontinuitet ima posebnu težinu. Kroz različite države, sisteme, ratove, prekide i obnove, ime Abraševića ostalo je vezano za ideju zajedničkog prostora: mjesta učenja, stvaranja, susreta, dijaloga, razmjene, saradnje i solidarnosti. Nije to kontinuitet bez lomova, niti priča koja se može svesti na nostalgiju, riječ je o naslijeđu koje vrijedi samo ako se iznova koristi, otvara i predaje novim generacijama.
Pregled koji slijedi zato dijelimo kao dio živog arhiva koji se ne sastoji samo od dokumenata, fotografija i programa, nego i od ljudi koji kroz Abrašević prolaze, u njemu rade, uče, nastupaju, slušaju, razgovaraju i vraćaju mu se. Prva polovina jubilarne godine donijela je mirnije pripreme, brojne susrete, koncerte, radionice, razgovore, posjete, komemorativne programe i nove inicijative Kluba Kosta. Tim ritmom, u skladu s mogućnostima i stvarnim kapacitetima, stogodišnjicu nastavljamo obilježavati tokom cijele godine.
2026. smo u Abraševiću započeli mirnijim ritmom, posvećeni evaluaciji prethodnog perioda i pripremama za nove programe i aktivnosti. Paralelno s internim planiranjem, čišćenjem i uređivanjem prostora i kontejnera, članovi Kluba Kosta nastavili su razvijati vlastite inicijative i programske sadržaje. Među prvim međunarodnim aktivnostima bila je ponovna desetodnevna studijska posjeta profesorica i učenika štokholmske škole Global Gymnasiet, koji su u Mostaru istraživali teme za svoje završne maturske radove. Tokom mjeseca prostor su koristili i učenici Koledža ujedinjenog svijeta u Mostaru (UWCiM), nastavljajući saradnju koja je već godinama dio aktivnosti u Abraševiću, dok je januar zaključila promocija knjige Varijacije uobičajenih zabluda mladog autora Milenka Margete.
U glasniji februar uveli su nas Zlaja i beogradski tribute bend Rainmaker, koji su izvodeći probran repertoar Iron Maidena obradovali heavy metalce Hercegovine.
14. februara, povodom Dana oslobođenja Mostara od fašizma tradicionalno smo odali počast Graditelju i Oslobodiocima polaganjem vijenca na Partizanskom spomen-groblju. I ove je godine vandaliziramo Bogdanovićevo remek-djelo za nas nastavilo biti mjesto razgovora o arhitektonskom naslijeđu, filozofiji grada, historiji antifašizma i refleksijama na savremeni Mostar, potvrđujući se kao idealna otvorena učionica za domaće i međunarodne posjetioce.
Večernji program obilježila je plesna partizanska noć uz Sev Dah, producenta i bh DJ-a s adresom u Švedskoj i mostarski MIDI Brigade i njihove proleterske eksperimentalne i techno setove.
Književni program Poligon Offline Mirka Božića ugostio je u februaru tuzlanskog književnika Faruka Šehića, koji je u Abraševiću predstavio svoju novu knjigu, roman Cimetna pisma, dijamantna stvorenja. Nakon kraće pauze obnovljeni su i programi lokalne kvir zajednice, među kojima i tematska Barbie zabava organizovana u saradnji s Bh. povorkom ponosa. Prvo ovogodišnje izdanje Radio dvorišta posvetili smo projektu Hamam Internacionala, umjetničko-istraživačkom radu Bojana Đorđeva i Siniše Ilića koji se bavi zaboravljenim naslijeđem osmanskih hamama na prostoru bivše Jugoslavije, a februar zatvara slušaona post punka, darkwavea i industriala koju su priredili Luna i Riki aka X Дигитал.
Osmi mart je i ove godine obilježila protestna šetnja Inicijative građanki/na Mostara, održana s ciljem skretanja pažnje na ave nesigurniji položaj u kojem se nalaze žene u Mostaru i Bosni i Hercegovini, posebno ukazujući na rastuće zločine femicida i nepostojanje funkcionalnih sistema zaštite. Navečer je u Klubu Kosta osmomartovski program inicirala Sabiha Kapetanović, uz filmske projekcije, diskusiju i slušaonu feminističkog zvuka.
U saradnji s Bh. povorkom ponosa u martu je organizovan javni razgovor pod nazivom Ljubav kao otpor koji su vodili novinarka Vanja Šunjić i aktivistkinja Natalija V. Nakon razgovora održana je radionica kvir pisanja inspirisana idejom ”a letter to my old self”, u izvedbi Eme Pečenković, voditeljice literarnog kluba Book Corner. Program je zatvorio Euphoria – Season 4: House of Queer Party uz DJ set Jinx Fortune.
Benovi su dva mlada Nijemca koji su se po prvi put sreli na studiju medicine u Mostaru, te koji su, pored istog imena i istih studijskih pravaca, otkrili su da prije svega dijele istu strast prema technu. Tako je nastao disk džokej entitet BEN2BEN koji je, počevši od marta, izvornim berlinskim zvukom više puta rasplesao Klub Kosta. Za više omađijanu psytrance i breakbeat combo večer pod nazivom Sinestezija pobrinuli su se Feras Karašin aka Peripheral Drift i Nikola Bevanda aka Nisk, dok su ljubitelji ekstremnijeg zvuka došli na svoje na death metal slušaoni koju je pripremila Ebru.
Kao koncert mjeseca izdvajamo premijerni nastup u Mostaru mladog skopskog post-hardcore sastava Mallard, a za koje je otvorio mostarski kantautor Konj Zvani Dolar.
Abrašević su u martu posjetili studenti ETH Zurich, jednog od vodećih svjetskih univerziteta, predvođeni profesorom Safetom Kubatom. Pored historijata Abraševića i izleta na Partizansko spomen-groblje, razgovarali smo o aktualnim dešavanjima i ekološkim izazovima u Mostaru i Hercegovini. Po dolasku su studenti i profesori, među kojima mnogo njih bh porijekla, napravili akciju čišćenja Bunskih kanala, sakupivši veliku količinu otpada koji ugrožava i nagrđuje ovaj zaštićeni spomenik prirode.
Pored redovnih aktivnosti učenika UWC-a, u martu je akustičnu večer Songs of My Teens priredila učenica aliasa Dirty Diana, a Abrašević je bio i mjesto završnog događaja Mostar Half Marathona na kojem je s repertoarom ex yu i stranih pop rock klasika nastupio mostarski bend Tajna veza. Na samom koncu mjeseca publika je mogla pogledati i prodiskutirati film Livanjski konji autora Ajdina Kambera i Vanje Stokić, nastao u produkciji eTrafika portala iz Banja Luke.
Iz ranog proljetnog perioda izdvajamo još i posjet holandskog ministra za pitanja mladih Juriaana Middelhoffa, u organizaciji Ambasade Holandije u Bosni Hercegovini, s kojim smo razgovarali o historijatu Abraševića, njegovoj ulozi i aktivnostima na omladinskoj i kulturnoj sceni, kao i izazovima s kojima se nezavisni sektor nosi posljednjih godina u našoj zemlji.
April je do sada bio jedan od najposjećenijih mjeseci, obilježen kontinuiranom međunarodnom razmjenom i velikim brojem studijskih posjeta. Tokom mjeseca Abrašević je ugostio učenike okupljene oko talijanskih organizacija Viaggo e Mirrago i Arci Bolzano-Bozen, grupu danskih studenata predvođenu profesorom Solvejem Gasseholmom, učenike Koledža ujedinjenog svijeta u Mostaru, predstavnike obnovljenog Vijeća srednjoškolaca Grada Mostara koji su nakon dugog perioda neaktivnosti organizovali Kviz znanja, kao i Vijeće mladih Federacije Bosne i Hercegovine sa još jednim izdanjem programa Razgovoruša. Gošća mjeseca Viaggio e Mirrago bila je Aida Kapetanović (Fondacija ACT), koja je održala predavanje i razgovor o bosanskohercegovačkim rijekama i građanskim borbama protiv izgradnje malih hidroelektrana.
U organizaciji Loudera u aprilu je održan koncert dubrovačke pop grupe Silente, čemu je prethodila promocija zbirke pjesama pjevača i autora Sanina Karamehmedovića ‘Terca na tišinu‘.
Klub Kosta nastavio je razvijati vlastite programske formate. Aktivan je klub društvenih igara u nastajanju koji se ovog mjeseca počeo okupljati oko igre Dungeons'n'Dragons. Nina Mučibabić-Tinjak aka Pink Palindrome pokrenula je novu muzičku ediciju Začarana prašuma, posvećenu afrobeat selekcijama, dok je Ebru pripremila novo izdanje metal slušaonice pod nazivom Teška turšija. Nedugo potom metal publika i novoformirana Dungeons & Dragons zajednica susreli su se u zajedničkoj tematskoj večeri, čime je započeo kontinuitet okupljanja klupskog D&D kolektiva. Luna i Riki iz dua X Digital priredili su novo izdanje slušaonice post punka, synthwavea i industriala, dok je lokalna kvir zajednica nastavila svoje aktivnosti programom Queer Horror Floor Show, kojem su se ovoga puta pridružili i BEN2BEN.
Tokom aprila održana je i Sedmica njemačkog filma u saradnji s Goethe-Institutom, a mjesec su obilježile i brojne diplomatske posjete. Nakon posjete holandske ambasade, u Abrašević se vratio ambasador Savezne Republike Njemačke u Bosni i Hercegovini Nj. E. Alfred Grannas, koji je s predstavnicima omladinskih i drugih organizacija civilnog društva razgovarao o lokalnim društvenim procesima i predstojećim izbornim ciklusima. U gostima smo imali i ambasadora Republike Slovenije u Bosni i Hercegovini Nj. E. Damijana Sedara, kao i konzula Woyciecha Skorbusza i Krystynu Żukowsku Efendić iz Ambasade Republike Poljske u Bosni i Hercegovini.
S Ambasadom Republike Poljske realiziramo saradnju povodom obilježavanja druge godišnjice smrti našeg direktora i počasnog konzula Republike Poljske u Mostaru Huseina Oručevića.
Jedna od programskih zanimljivosti u aprilu bilo je gostovanje riječkog Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku sa VR predstavama Salina Nebula i Masterwork for Six Dancers 360. Publika je kroz ova dva rada imala priliku upoznati mogućnosti savremenog teatra u proširenoj stvarnosti i nove načine povezivanja izvođačkih umjetnosti i digitalnih tehnologija.
Maj je označio početak muzičkog programa stogodišnjice, a podršku za prvi ciklus dešavanja pružio nam je BH Telecom, omogućivši realizaciju sadržaja usmjerenih na lokalnu autorsku scenu, međunarodne razmjene i savremene muzičke programe. Posebno mjesto tako je zauzela je koncerta promocija debitantskog albuma Domaće neprskano mostarskog benda Splesh, čime je program jubileja simbolično otvoren upravo predstavljanjem nove generacije lokalnog stvaralaštva.
Međunarodne aktivnosti nastavljene su novim studijskim posjetama organizacije Viaggo e Mirrago, s kojom su u posjeti Abraševiću proteklih mjeseci boravili srednjoškolci iz milanskih škola Leopardi i Cremona, kao i turinske škole Majorana. U maju su im se pridružili i studenti njemačkog Univerziteta u Erfurtu, a kraj školske godine učenici Koledža ujedinjenog svijeta obilježili su zajedničkim jam sessionom i oproštajnim druženjem maturanata. Vrijedi dodati i posjetu istaknute britanske novinarke i kvir aktivistice Juliet Jacques koja je potkraj maja pored gostovanja na panelu na Koledžu ujedinjenog svijeta u Mostaru, posjetila i Abrašević.
Klub Kosta nastavio je razvijati svoje programske linije kroz nova okupljanja sve aktivnije Dungeons&Dragons zajednice i reprizu Metal&D&D večeri, dok su ljubitelji elektronske muzike proveli vrijeme uz još jedan rave s duom BEN2BEN, potvrđujući kontinuitet techno programa koji je mjesecima unazad jedno od prepoznatljivih obilježja kluba.
Nezavisnu kulturnu razmjenu na relaciji Mostar-Rijeka-Zagreb počelo je gostovanje riječkog Trafik Dance Theatrea još prošlog ljeta, kada su na preporuku mostarske umjetnice Mersihe Mesihović u Abraševiću gostovali koreograf Žak Valenta i performer Toni Flego sa performansom I'm Alive, impresivnim omažom britanskom umjetniku Michael Clarku.
Nakon ovog događaja, u cilju nastavka jačanja nezavisne kulturne scene i međugradskih veza, na preporuku Žaka Valente, Mostarci su ovoga maja gostovali u zagrebačkom Knapu na ovogodišnjem izdanju festivala Crta za beskraj te u Galeriji OK u Rijeci.
U sklopu mini turneje, Mersiha Mesihović i Nikola Bevanda izveli su performans No More Humans, ranije premijerno izveden u Abraševiću, dok je Nikola Rončević predstavio priču 100 godina Abraševića kroz kontekst savremenog Mostara, nezavisne kulturne scene, te naše Mape nevidljivih mostova.
I tokom paklenog juna Abrašević su neumorno posjećivale brojne međunarodne organizacije, neformalne grupe i zainteresirani pojedinci, među kojima izdvajamo SJD – Die Falken iz Hannovera i, grupu koja se i ove godine okupila oko drugara iz berlinskog Balkanbiroa, kao i studente Univerziteta u New Yorku koji su, u saradnji s Centrom za postkonfliktna istraživanja, u Mostaru istraživali teme vezane za postkonfliktno društvo i kulturu sjećanja.
Program obilježavanja sto godina nastavljen je povratničkim koncertom francusko-italijanskog sastava Putan Club. Karakteristično divlji industrijski zvuk, ritualno inkluzivan nastup s mostarskom publikom, kao i poruke otpornosti i solidarnosti koji su ponijeli sa sobom, bez sumnje su ih uvrstili u umjetničke zidare Abraševića on the road, što potvrđuje i višedecenijsko drugarstvo dua koji čine Gianna Greco i Francois R. Cambuzat sa Nedimom Čišićem, još iz vremena kada su kultni mostarski Vuneny osvajali Europu i Sjevernu Afriku. Nedim je kao MIDI Brigade dobro probranom zvučnom galerijom još jednom otvorio i zatvorio energični nastup novih internacionalnih superheroja Abraševog zvučnog kombinata.
Centralno mjesto junskog programa, pa i cijelog prethodnog perioda, zauzelo je obilježavanje druge godišnjice od kako nas je napustio naš direktor Husein Oručević, politolog, novinar, aktivista, osoba bez koje je teško zamisliti poslijeratni razvoj Abraševića, ali i društveno-političke i medijske scene u našem gradu, zemlji i šire.
O njegovoj širokoj obrazovanosti i vještini gradnje povjerenja i mostova među ljudima i zajednicama posebno govori titula počasnog konzula Republike Poljske u Mostaru koju je nosio posljednjih godina života.
U sklopu programa 100 godina Abraševića u saradnji sa Ambasadom Republike Poljske u Sarajevu i Tanjom Miletić-Oručević organizirana je večer sjećanja, a u dvorištu je njegovu čast poljski umjetnik Michał Czerko Setu izradio mural.
Otkriven je 20. juna, u prisustvu porodice, prijatelja, saradnika i brojnih građana koji pamte Husinu zaostavštinu. Pored Borisa Filipića ispred OKC Abrašević kao domaćina, prisutnima su se obratili Tanja Miletić-Oručević i Nj. E. Marcin Czaplinski.
Bio je to susret ljudi različitih generacija koje je naš prijatelj okupljao tokom života, pa tako i prilika da se pored intelektualnih i diplomatskih uspjeha, prisjetimo i njegove nesebične posvećenosti zajednici, kulture koju je živio svakodnevno i dobrote koju je, često neprimjetno, ostavljao iza sebe.
Memorijalni program zaključen je koncertom Damira Avdića, jednog od ranih umjetničkih zidara poslijeratnog Abraševića, koji je to postao upravo susretom s Hussom, dvije decenije unazad. Nastup, snagom riječi i samo Diplomtzu svojstvenom energijom, dostojno je zaokružio večer posvećenu čovjeku koji je obilježio cijelu jednu epohu Abraševića.
Klub Kosta nastavio je razvijati vlastite programe kroz drugo izdanje serijala Začarana prašuma, koje je pripremila Pink Palindrome, ovaj put s mladim violinistom Samuelom Violinom kao gostom, dok je Luna Karan (Splesh, X Digital) otvorila prvo izdanje Lunine domaće puštaone repertoarom aktualnih alternativnih i indie izdanja u regionu.
Tu su i sad već redovne sesije članova Kluba koji se okupljaju oko Dungeons'n'Dragons i drugih društvenih igara i aktivnosti, koji iz mjeseca u mjesec okupljaju sve veći interes.
Junski program obogatila je mostarska premijera dokumentarnog filma Mračna soba, prvog u Bosni i Hercegovini koji progovara o zločinima femicida i nasilja nad ženama u našoj zemlji. Uslijedio je razgovor sa autorima Osmanom Zukićem i Almirom Kljunom te mostarskom aktivisticom i socijalnom radnicom Aldijanom Trbonjom-Tule, a moderirala ga je Hana Huskić.
Ove godine u partnerstvu sa banjalučkom Oštrom nulom počeli smo realizirati projekat posvećen kulturi sjećanja među mladima, za koji su do sada održane radionice pod nazivom Kako nastaje sjećanje? u Banja Luci i Mostaru. Nakon Banja Luke, u Mostaru su održani medijska radionica i memory walk, prikazan je film Srebrenički Bowie te je predstavljen priručnik Nevidljiva djeca.
Gubitak kompletne arhive u razaranjima 1990-ih nije uspio izbrisati transgeneracijsku snagu plemenite ideje Abraševića, pa iako držimo do važnosti dokumentovanja i pokušaja ponovnog sakupljanja izgubljene građe, također nam je važno istaknuti da pravi veliki i živi arhiv nije samo ono što ostaje zabilježeno.
Čine ga svi razgovori koji nisu snimljeni, probe kojima niko nije prisustvovao, prve pjesme, prvi koncerti, prve izložbe, prvi javni nastupi, prijateljstva koja su ovdje započela i zajednice koje su iz njih nastajale. Čine ga iskustva i ideje ljudi raznih epoha koji su razumjeli da se kuće ne održavaju zidovima, nego povjerenjem, brigom i svakodnevnim radom koji rijetko ulazi u kronike.
Zahvaljujući dubini vremena i bogatstvu sjećanja koja žive u hiljadama Mostaraca i Mostarki, hiljadama umjetnika, saradnika, gostiju iz gradova i zemalja različitih strana svijeta, Abrašević je i danas više od adrese ili (neobnovljene) zgrade, on je impuls kulturnog življenja, zalog budućnosti, ali najviše poziv na iskustvo koje se mora uvijek iznova imati, baš kao što društvo treba uvijek iznova pokušavati činiti boljim i kao što slobodu treba uvijek iznova osvajati i braniti. Novo nastaje tamo gdje ljudi uprkos neizvjesnim i nepovoljnim okolnostima, nastavljaju graditi zajednički prostor, dijeliti znanje i resurse, stvarati javno dobro dostupno svima, okupljati zajednicu oko kulture i stvaralaštva koje ne diskriminira nego poziva na učešće i doprinos. Sjećanja na ono što je bilo treba čuvati i prenositi, jer u vremenu koje lako zaboravlja, pamćenje po sebi ostaje oblik djelovanja. Ali se nikada ne treba prestati istovremeno boriti za slobodu za generacije koje dolaze, koje također imaju pravo na sigurno mjesto na kojem će otkriti knjigu, zvuk, pozornicu, javnu riječ ili vlastiti glas.
Zato stogodišnjica Abraševića nije stvar nostalgije grupe ljudi, nego događaj od javnog značaja. Zbog grada kojem su danas, možda više nego ikada, potrebni prostori, neopterećeni teretom retrogradnih ideja koje dominiraju našim društvom posljednjih decenija, prostori u kojima mladi ljudi mogu slobodno stvarati, učiti, griješiti, raspravljati, muzicirati, organizovati se i odrastati zajedno.
Zato je poziv nadležnim institucijama na podršku našem jubileju, koji smo uputili u prvoj polovici godine, i koji do sada uglavnom nije dobio mnogo pažnje i odgovora, bio ujedno i poziv na prepoznavanje odgovornosti prema Mostaru, njegovoj tradiciji i savremenosti, njegovom urbanitetu i budućnosti njegovih generaci
Kuća koje su na našim prostorima preživjele cijelo jedno stoljeće nema mnogo. Još je manje onih koje su, uprkos ratovima, smjenama političkih sistema i društvenih vrijednosti, uspjele sačuvati razlog svog postojanja.
Abrašević pritom nikada nije bio obična ustanova. Kroz njega su prolazile generacije radnika, učenika, studenata, umjetnika, amatera, aktivista i građana. Iz njegovih ljudi, njihovih znanja i iskustava te društvene i kulturne infrastrukture koju su gradili decenijama, nastajali su brojni drugi važni kulturni i društveni procesi, pa i javne ustanove koje danas smatramo neizostavnim dijelom kulturnog života Mostara, poput Narodnog pozorišta, Muzičke škole ili Simfonijskog orkestra. Za svoj neumorni amaterski rad u Mostar je Abrašević donio brojne nagrade i priznanja, kako u Jugoslaviji, tako i u Europi.
Zato historijat Abraševića za Mostar ne može biti periferno poglavlje. On je jedno od tkiva njegove modernosti, radni pogon koji je funkcionirao kao organski rasadnik kulture, umjetnosti i mišljenja u Mostaru i Hercegovini većinu 20. vijeka. Posebno je važno ne izgubiti iz vida da on tako djeluje i preko dvije decenije novog milenija. Od 2003. godine, povratka prostora i njegove, do danas, djelomične obnove, Abrašević i dalje okuplja i snaži, gradi i obnavlja polomljene mostove.
Zato budite s nama i u nastavku godine:
(OKC Abrašević)
