Matej Šimić: Klimartivizam – umjetnost u doba klimatske krize

Nastojeći podići svijest o porastu nivoa mora, porastu temperatura, krčenju šuma, zagađenju plastikom i još mnogo kritičnih situacija u kojima se nalazimo, sve veći broj umjetnika širom svijeta svoj medij koristi kao aktivistički alat. Od Gavina Turka i bronzanih komada koji se mogu reciklirati do Olafura Eliassona koji je doveo Arktik koji se topi na naš prag, savremena umjetnost aktivno upozorava na klimatski kolaps.

Piše: Matej Šimić

Islandsko-danski umjetnik Olafur Eliasson kreira ekološki orijentirana vizualna iskustva. Njegovi revolucionarni radovi naglašavaju vrijednost iskustva iz prve ruke u podizanju svijesti i stvaranju trajnog utjecaja. Ovaj renomirani konceptualni umjetnik nedavno je imenovan za ambasadora dobre volje za zaštitu klime od strane Programa Ujedinjenih naroda za razvoj. Na klimatskim samitima UN-a govorio je o sposobnosti umjetnosti da izazove vizuelne odgovore na klimatske promjene. Izložba Ice Watch iz 2004. godine putovanje je glacijalnog leda izvučenog iz mora u blizini Nuuka na Grenlandu. Olafur i tim geologa su ove sante predstavili na konferenciji o klimi u Parizu te u drugim velikim gradovima svijeta, u nadi da će doprinijeti svijesti o hitnosti problema topljenja glečera.

Olafur Eliasson “Ice Watch”, 2004.

Umjetnik sa sjedištem u Singapuru Tan Zi Xi, također poznat kao MessyMsxi, stvara zaigrane, ali oštre zbirke koje otkrivaju stvarnost zagađenja mora. Tan Zi Xi je prikupila, očistila i organizirala 500 kilograma odbačene okeanske plastike (preko 26.000 komada) kako bi napravila instalaciju Plastic Ocean. Instalacija se sastoji od plastičnog otpada koji nepomično visi u prostoru kako bi se ilustrovalo kako naše globalne morske pejzaže guši plastični otpad. Gledaoci koji su se nalazili pod “vodom” mogli su vidjeti kako izgleda zagađenje plastikom iz perspektive morskih bića koji okean nazivaju svojim domom. Budući da je nekoj plastici potrebno više od 1000 godina da se razgradi, uznemirujuća izložba Tan Zi Xija predstavlja mikrokosmos budućeg stanja naših okeana ako ne reagujemo odmah.

Tan Zi Xi “Plastic Ocean”, 2016.

Konceptualni umjetnik Gavin Turk reevaulira svrhu jednokratnih predmeta. Gavin, kojeg je Financial Times nazvao “Laureat otpada”, koristi predmete za jednokratnu upotrebu kako bi komentirao odnos društva prema otpadu i vrijednosti istog. Teme kao što su ponovna upotreba ili preorijentacija prolaze kao crvena nit kroz Gavinove radove koji istražuju transformativnu moć recikliranja. Kreativno: eksperimentiranje s jedinstvenim oblicima umjetnosti. I praktično: naglašavajući sramotnu prirodu masovne proizvodnje i potrošnje.

Gavin Turk “Pile”, 2004.

Da bismo se savremene eko-umjetnosti iole dotakli u ovom kratkom tekstu, trebamo spomenuti i Dr. Alexandru Daisy Ginsberg. Multidisciplinarna istraživačica istražuje naš težak odnos s prirodom i tehnologijom te ljudski nagon da učinimo svijet boljim mjestom. Centralna tema u njenim projektima je efemernost i relativnost onoga što razumijemo pod boljim životom. Njen rad, koji je kritički hvaljen kao “romantično, opasno… i sve ostalo što nas inspiriše da mijenjamo i preispitujemo svijet”, pokriva sve, od ugroženih vrsta i sintetičke biologije, buke i svjetlosnog zagađenja, očuvanja i evolucije do umjetne inteligencije. Godine 2019. izložila je niz impresivnih instalacija koje su posjetiteljima omogućile da iskuse miris izumrlog cvijeća. Mirisi su kreirani u saradnji sa biotehnološkom kompanijom Ginkgo Bioworks i istraživačicom mirisa Sissel Tolaas.

Dr. Alexandra Daisy Ginsberg “Resurrecting the Sublime”, 2019.

Ovo nije prvi put da kineski umjetnik i aktivista Ai Weiwei koristi svoju kreativnu briljantnost da prenese jezivu poruku. Na njegovoj izložbi Korijeni (Roots), velike željezne konstrukcije izlivene su iz divoskih korijenova ugroženog brazilskog drveta Pequi Vinagreiro. predočavajući uništavanje amazonske prašume i decimiranje zemaljskih pluća. Izložba, koja je premijerno otvorena u Rio de Janeiru kada su požari u brazilskoj amazonskoj prašumi bili na vrhuncu, srceparajuća je počast našem razornom uticaju na gubitak prašuma svijeta. Izložba Korijeni ne samo da baca svjetlo na pitanje “čupanja” povezanog sa krčenjem šuma, već i štetu koja se nanosi autohtonim narodima kojima je prašuma sav život.

Ai Weiwei “Roots”, 2019.

abrasradio

abrasradio

Ostavi komentar