Januarska preslušavanja najboljeg iz protekle godine su gotova. Donosimo još probranih zvučnih delikatesa koje niste smjeli propustiti u 2023. Slijedi lista albuma prema izboru Ronalda Panze.
PJ HARVEY – I INSIDE THE OLD YEAR DYING
Vrlo intiman album, više proizvod njenog književnog rada posljednju deceniju, kao i povlačenja u osamu rodnog Dorseta. Nastao je kao zvučni partner njene poetske knjige pisane djetinjstvom. Nosi nešto njene naglašene zagonetne nimfičnosti. Sirenski zov albuma koji je cijelo vrijeme u nježnom kontraplanu, fragmentima i asocijacijama, u kojima se izmjenjuje mekoća sa još više fragilnosti. Nazalnim glasom u onomatopejnim igrama, vlastitim jezikom stvara neku Njenu Staru Englesku. Osjećaj neprekidne igre podcrtavaju brojni suptilni upadi field recordinga dječjih igara, šuma vjetra i čitanja poezije. Polly je u poodmakloj dobi svoje karijere stvorila književnost.
PROTOMARTYR – FORMAL GROWTH IN THE DESERT
Album kojeg sam, priznajem, najviše vrtio ove godine. Možda baš zato jer mi jako nedostaju ulice, nove ulice, izgubljena dvorišta, sve ono o čemu se na albumu može čuti. Za razliku od prošlih, možda i snažnijih post-punk albuma, ovaj album je cijeli u minijaturi. Ali kakvoj. Zamislite da živite u gradu u kojem život možete izgubiti svaki tren, ali u vašoj je kući sve mirno, čisto i sunčano. Protomartyr žive u gradu u kojem rase imaju svoj način kretanja. Doslovce, bijelci imaj vlastiti voz-trolejbus koji ih može provesti kroz nesigurne dijelove. Kakva budućnost.
RAGANA – DESOLATION’S FLOWER
Još jedan podsjetnik da danas queer-trans dueti ili trijade rade najbučniju muziku. Bend je dobio naziv prema letonsko-litvanskom imenu za vješticu, a njihova religija pokazuje se kroz nalete black metal buke praćene trenucima napete tišine. Coley i Marija proklinju represiju nad pretkinjama i precima, koristeći bijes tek toliko kako bi opominjale.
ARMAND HAMMER – WE BUY DIABETIC TEST STRIPS
Jedan od najboljih hip hop albuma ikad napravljenih, koji se približio idealu stvaranja jazza improviziranim riječima. Dva danas najznačajnija underground hip hop umjetnika Billy Woods i Elucid došli su na ideju razviti rap album iz improvizacijskih sesija s jazz muzičarem Shabakom Hutchingsom, kako bi na njemu izgradili elektronski svijet. Centrirane oko teme smrtnosti maskulinizma i neizbježnog društvenog nasilja, lebde improvizirane rap teme koje počesto djeluju proročki ili nose u sebi semantički gospel. Egzistencijalistička bijeda fantastičnog muzičkog svijeta.
DIVIDE AND DISSOLVE – SYSTEMIC
Ovdje je opet na snazi queer-trans duo metal priča, pojačana sa kulturom prvih naroda, s obzirom da je tvrda Takiya Reed Cherokee crnkinja, a krhka Sylvie – Maori. Ovaj metal duo gitare i bubnja više je zasnovan na doom obrascima isprekidanim saksofonom kao i poetskim upadima. I ovdje se radi o pozivu na borbu drugačijih, koji sve više uspješno koriste pop kulturu kao mjesto otpora. Oboa znači slobodu. Čudesna Kingdom of Fear razara agresivni otrov modernog straha.
DAWN RAY’D – TO KNOW THE LIGHT
Neprežaljeni anarhistički black metal trio, koji se usred turneje, vjerojatno pod nasilnim pritiscima, raspao. No, prije toga izbacio je divan novi i posljednji album. Vođeni distorziranom violinom i vrištanjem vokala i violiniste Simona Barra, isporučivao nam je nova čitanja povijesti anarhizma i anarhističke poetike zamotane u nježno-agresivnu sliku. Posljednji intervjui sa pjevačem pokazali su da čovjek čita i da čitanje nije nikakav bauk za novu punk metal scenu. Na, za njih posljednjem Roadburnu, čovjek je nastupio kao storyteller u živom kontaktu s
publikom, a održao je i radionicu. Nakon toga, naglo, usred turneje, na kojoj su trebali i do Balkana, upoznaše svjetlost. Velika šteta zbog raspada. Velika.
LANKUM – FALSE LANKUM
Dugonastajući album jednog od najboljih bendova nove gaelske eksperimentalne folk scene u kojoj se suradnički pomažu folk muzika, eksperimentalni zvukovi i klasični rock. Lankum vodi vjerojatno najljepši novi vokal današnjice, hermafroditska sirena Radie Peat zajedno sa svojim anarhističkim drugovima. Neobični, eklektički zvuk novog albuma građen je nekoliko godina. Najprije kroz kontinuirano izvođenje njihovih kompozicija i standarda folk muzike, stvarajući tako jedan duboki hum višezvučja koji služi kao rezonator staroj muzici i staroj poeziji. U stvaranju ovog zvučnog zida sudjeluju harmonij, citre, mandolina, klasični rok instrumentarij. Nije svaka obrada muzike ili nova ideja izvedena iz forme muzike, ponekada sama volja za sviranjem stvara vlastite puteve i sazvučja.
AROOJ AFTAB, VIJAY AYER, SHAHZAD ISMAILY – LOVE IN EXILE
Još jedan album nastao iz improvizacijskih odnosa. Suvremeni instrumenti poput klavira i električnih orgulja, moog sintisajzera i bass gitare, nad kojima lebdi urdu vokal klasične pakistanske muzike spaja daleke kontinente sa avenijama modernih gradova. Ayerove tipke prelaze iz električnog u akustično stanje i obratno stvarajući mirnu jeku, ponekad donoseći mediteransku liniju, a basovi dobijeni iz Ismailyjeve gitare ili syntha, ispunjavaju prostor droneovima. Senzualni i duhovni vokal Arooj Aftab upravlja ovim letećim ćilimom koji se poput dima prostire svijetom.
OXBOW – LOVE’S HOLIDAY
Veterani noise rocka vratili su se sa veličanstveno čudnim albumom, još jednim dramatičnim albumom o suvremenom stanju ljubavi. Na njemu je nekoliko generičkih, all round noise rock stvari, ali one kao da služe samo kao oznaka za radove na putu za druge kompozicije. Radi se o celestijalnim pjesmama o ljubavi na kojima gostuje Lingua Ignota i pravi gospel zbor. Agresivnije pjesme kao da pripremaju put za neočekivanu duhovnost ovih bučnih lutalica.
BILLY WOODS & KENNY SEGAL – MAPS
Drugi Woodseov album na listi, uz onaj od Armand Hammera, nije nikakvo čudo jer načitani i obrazovani underground raper Woods rap tretira kao književnost. Kod njega nema mizoginije i beskonačnih oda kriminalu kao i tipične maskuline patetike. Iza maskirane persone koja u svim svojim projektima, nastupima i intervjuima skriva lice ili otkriva samo dijelove, nalazi se pripovjedač nalik na harlemsku varijantu legendarnog Stephena Dedalusa. Ni njegov rap nije manje sličan – gotovo da se radi o neprekidnom, referencama natopljenom, lutanju od malih oaza inercije u preostalom stanovanju, preko njujorških polja svega i svačega, sve do povratka iz noćnih smjena, onoga što je preostalo od radničke klase. Muziku na ovom albumu, a što je njihova druga suradnja, stvara losanđeleskih čarobnjak Kenny Segal.
REVEREND KRISTIN MICHAEL HAYTER – SAVED!
Kristin Hayter prije dvije godine upokojila je pseudonim Lingua Ignota, i preuzela novi – Reverend Kristin Michael Hayter. Ovim potezom je napravila svoju Sigurnu kuću. Ova transformacija trebala je pokazati kako Kristin polako staje na noge nakon dugogodišnjih zlostavljanja i silovanja u vezama s muškarcima od kojih se konačno počela oslobađati. Novi projekt nema više onu žestoku industrijsku referencu, ali je taj kvazireligijski kontekst, u kojem se Kristin sad nalazi dodatno usložen kako bi pokazao sporo pucanje njene traume. Na prvi pogled radi se o odabiru evangeličkog konteksta, ali on je svakako obilježen slojevima boli i ironije. Začudan, skoro egzorcistički album, zapravo je improvizirani tape music, stvoren beskonačnim manipulacijama i nasnimavanjim traka, ali toliko uporno i pažljivo „zalijepljen“ da se to i ne osjeti. Distorzični, reverbalni osjećaj dolazi baš iz ovih pažljivih poteza.
ALL HANDS MAKE LIGHT – S/T
Vjerojatno najljepši album godine. Duet između suosnivača Godspeed You! Black Emperor i Silver Mt. Zion Efrima Menucka i pjevačice drugog velikog kanadskog banda Broken Social Scene, Ariel Engle. Album je u potpunosti u modalitetu atmosfere u kojoj Efrim inače boravi – u ambijentalnom feedbacku koji je ovaj put posložen u eterični format pjesme. Ravnoteži ovih kompozicija pomaže i to što su one inače započete kao suradnja u vrijeme izolacijskog kovida, da bi kasnije bile dovršene kao album. Ako išta dočarava najljepše i najtoplije trenutke montrealske zime, onda je to ovaj album na kojemu se znatno korisiti i elektronika.
SUNWATCHERS – MUSIC IS VICTORY OVER TIME
Energični punk-jazz band koji su uz kolege Horselords, poznate po korištenju elementata saharskog bluesa u svojoj minimalističkoj muzici. Ovaj put taj moment je smanjen u korist energičnih uličnih euharistija koje prizivaju ekstatični free jazz legendarnog Alberta Aylera. Teme koje se ovim poletnim strukturama rastjeruju su teme traume, rasnog nasilja, političke frustracija i straha od sukoba. Osim Aylera, Sunwatchers priznaju utjecaj i Sonnya Sharrocka, ali koji to američki post rock band nije pod utjecajem ovog gitariste. Na kraju, ovih godina se posebno vidi, kako je zapravo i termin post rocka prilično pretjeran; radilo se prije svega o odrastanju američkih punkera koji su, zamoreni standardima i očekivanjima „muzike mladih“, premotavanja punka u komercijalni hard rock Seattlea, ponovo otkrivali nedovoljno poznate ili zaboravljene svece free jazza i minimalizma. Post rock nije ništa drugo nego jazz i improvizacija doživljen nekim mlađim ušima i novim instrumentima.
OXN – CYRM
OXN su još uvijek stažom premladi muzičari da bi tvorili supergrupu, ali recimo da to na neki način jeste. OXN čine dva člana Lankuma – sveprisutna Radie Peat, koja će ako ovako nastavi ostaviti iza sebe i Liz Fraser i Lisu Gerrard, producent Lankuma – odgovoran za bučne dijelove – Spud Murphy, zatim gitaristica Katie Kim i bubnjarka Percolatora, Eleanor Mayler. Za razliku od suptilnog Lankuma, koji tradiciji pristupa kao tradiciji sa suvremenim aranžmanima, OXN je ambiciozniji. I ovdje se radi o tradicionalnim utjecajima ali oni služe za drugačiji, autorski princip, koji je puno mračniji, bučniji, jednostavno soničan. OXN se bavi brutalnim dijelovima gaelske mitologije, bez romantiziranja, koji su zamotani u žestoki arhipelag jednih Swansa iz kojih se ponekad čuje mračni klavir PJ Harvey i naravno arhetipske snage britanskog undergrounda – Coil.
GAZELLE TWIN – BLACK DOG
Još jedan sjajan album koji tematizira traumu stečenu u djetinjstvu i prisustvo stranog, neželjenog tijela u iskustvenom prostoru. Sam album nije najbolji u opusu britanske avangardistice Gazelle Twin, intimniji je i svjesno siroviji od prethodnika. Reklo bi se, dosta manje atraktivan i na momente mučan u svojoj industrijskoj doslovnosti. Razvija se vrlo sporo, praktički je vrlo gorak i osjetilno hladan do polovice, da bi se iznenada razvio na svojoj drugoj polovici i tako se jednostavno probio na listu najboljih albuma. Kao da prvi dio albuma asocira potragu za rješenjem smrznute ruminacije, a da bi na kraju sve otišlo prema ekstazi izlječenja.
MOUNDABOUT – AN CNOC MOR
Intimni album napravljen na način koji mi je oduvijek bio najuzbudljiviji. Baš zato jer je iznimno hrabar i nezavisan. Dva prijatelja, obojica članovi moćnih noise psihodeličnih bandova (Gnod i Damp Howl) putuju po britanskim brdima i zaboravljenim stazama, sviraju i snimaju. Ne znam kakva god zeznuta produkcija i
ideja bila drugih muzičara, ljudi koji skaču po gorama, potocima, kamenolomima, visećim i klimavim mostovima, noćnim vatrama i sviraju uvijek će mi biti najvažnija stvar koja se uopće može čuti. Zato jer im se da.
THE NECKS – TRAVEL
Piano Bass Drums.
Časni spomeni (ne zaostaju za gornjim albumima, jednostavno zbog neke selekcije):
ANOHNI – MY BACK WAS A BRIDGE FOR YOU TO CROSS: Uvijek isti ali i svjež Anohni, praćen ponovo s Jonsonsima uz dominaciju Neil Youngovske gitare
HEY COLLOSUS – IN BLOOD: Minimalističan album lučonoša suvremenog post punka
SQUID – O MONOLITH: Post punk ekipa koja uspješno spaja melodičnost Radioheada sa uličnom muzikom – možda bi i ušao među listu najboljih da ga nisam kasno počeo slušati
NIECY BLUES – EXIT SIMULATION: Lijepo osvježenje u svijetu jednog (trip hop) žanra
SHACKLETON – THE SCANDAL OF TIME: Uvjerljivo najmaštovitiji elektroničar današnjice u još jednoj ludoj plovidbi, ovaj put njemačkim folk pjesmama.
OPN – AGAIN: NovI sonični napad retro-synth čarobnjaka Daniela Lopatina
TITANIC – VIDRIO: Mabu Fratti i njeno divno zemljano cello
FEVER RAY – RADICAL ROMANTICS: Najkreativnija performerica među muzičarima, Karin Dreijer. Ponovo svijet akuzmatičkih udaraljki i razornog zvučnog feminizma. Ovaj put malo hladnije nego ranije.
KHANATE – TO BE CRUEL: Očevi (uz Earth) pametnog metala, neočekivani novi album. Kao i uvijek, neka druga dimenzija. Neocjenjivi.
MARTHE – FURTHER IN EVIL: Divno sirova snaga feminističkog metala
MUSTA HUONE – VAALOSASTEEN SEKAAN: Nikad dosta finskog krauta
BRUXA MARIA – BUILD YOURSELF A SHRINE AND PLAY – Nikad dosta ove punk noise buke koja postaje bolja sa svakim novim albumom
AGRICULTURE – S/T: Black metal poljoprivrednici
SHAPEDNOISE- ABSURD MATTER – Jer noise jer hip hop
OGIVES – LES MEMOIRE DES ORANGES – Noise rock sa vokalima koralne muzike u produkciji Stevea Albinija. Doista.
SWEET WILLIAMS – S/T: Sweet post-rock
ALL STRUCTURES ALIGN – CUT THE ENGINES: Sve što me podsjeća na Gastr del Sol
CHUQIMAMNI-CONDORI – DJ E: Jer andska muzika na queer elektro način začin
FLESH THE DREAM – CHOOSE MORTALITY: Shackleton & Heather Leigh Murray
Izbor: Ronald Panza