Muzička inventura: Lobo Tomski vas vodi kroz “ElectroLand 2022” (1)

Lobo Tomski se u protekloj godini za pult pred plesnim podijem u Abraševiću vratio s punom vrećom ljekovitih kickova i probranih zvučnih opijata. Nakon lomljavine povodom skorog uspostavljanja šestojanuarske diktature, iz svog elektronskog herbarija za AbrašRadio izdvaja najučinkovitije čistače uha iz 2022. godine. Prva desetka ElectroLanda 2022 kako slijedi:

Scalameriya – Aeon Core
(Perc Trax)

Jedanaest numera koje čine “Aeon Core” ne traju dugo, ali eksplodiraju snagom protivoklopne granate. Ne radi se tu samo o tvrdim i nemilosrdnim ritmovima, već i agresivnim i bijesnim zvucima koji ispunjavaju prostor između taktova. Scalameriya stvara samo na digitalnim zvukovima – i to je dovoljno. “Aeon Core” pokazuje da Nikoli Greboviću ne nedostaje kreativnosti. Ponavljajući motivi mogu vas na trenutak demotivirati, ali Scalameriya ih za tili čas vješto preokreće u zvuke techno-ubice.


Kittin + Hacker – Third Album
(Nobody’s Bizzness)

Kada je val popularnosti electroclasha splasnuo, mediji su se prema ovom trendu počeli odnositi s prezirom. Međutim, to je samo dokazalo kratkovidost kritičara. Electroclash je bio preteča eksplozije popularnosti industrijskog techna, koji je deceniju kasnije sa sličnim uspjehom prodro u post-punk elektroniku da bi je kombinovao sa klupskim ritmovima. Treći album Kittina i Hackera nas podsjeća da electroclash i dalje može biti privlačna zvučna formula.


Super-Frog Saves Tokyo – Straw Man
(Electronic Architecture)

“All God’s Children Can Dance” naziv je zbirke kratkih priča Harukija Murakamija, koja uključuje kratku priču “Gospodin Žaba spašava Tokio” (Super-Frog Saves Tokyo). Teško je zamisliti bolji reklamni slogan za debi album Davida Harrisona. Deset snimaka koji ga čine privlače zaraznom motorikom i melodijom koja vas tjera da skočite i podignete ruke ka nebu. Nije ni čudo što je ovaj materijal objavio veteran trance scene iz Irske – Solarstone – za svoju etiketu Electronic Architecture. Ako je ovo budućnost trancea, svakodnevno ću ga slušati.


Quelza – Les Malicieuses
(MORD)

Svi zvuci ovdje imaju fragmentiran ili prigušen ton. Zato je u svakoj numeri u prvom planu ponavljajući nemilosrdni i hipnotički ritam. Muzika sa “Les Malicieuses” ima klupsku svrhu. Kenneth Anger je jednom rekao: “Rock is good music for fuck.” Da li Anger poznaje techno, teško je reći, ali kada bi mu redovno muzičko štivo bio album Qeulze, definitivno bi zamijenio “rock” sa “techno”.


Phase Fatale – Burning the Rural District
(Hospital Productions)

Iako muzika servirana na trećem albumu Phase Fatale više nije novum, mora se priznati da u verziji američkog producenta i dalje ima veliku moć. Zvučanja sa „Burning the Rural District” nesumnjivo proizlaze iz buntovničkog stava njenog autora, koji uveliko poseže i rabi naslijeđe industrijske kontrakulture sredine 1980-ih te ga modelira u vrlo savremen i moderan Electro-Shock.


Principles of Geometry – „ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ”
(Tigersushi Records)

Treba se nekako snaći u vremenima kada “Boards of Canada” uporno šute. Priželjkivani spas dolazi sa albumom francuskog dua “Principles of Geometry”. Već sam naslov plijeni pažnju, a autori priznaju: “Muziku smo uvijek tretirali kao univerzalni jezik. Da biste ga razumjeli nisu uvijek potrebne riječi. Sam po sebi stvara slike i emocije i ne zahtijeva prijevod.” Upravo je takav album „ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ” – s jedne strane krajnje apstraktan, s druge blizak, organski, razumljiv.


Ben Kaczor – Petrovo uho
(Dial)

Hamburški izdavač „Dial” ne miruje. Ove godine ponudili su nam dva krajnje zanimljiva albuma – Carstena Josta i Bena Kaczora. Drugi smatram nešto važnijim, jer uvjerljivo i majstorski revitalizira minimal tech-house kojeg smo u klubovima prije dvije decenije doživljavali ozbiljno i sa strašću. Vrijedi posegnuti i za ovogodišnjim muzičkim izdanjima Dialovih bliskih bivših suradnika – Lawrencea i Romana Flügela.


Daniel Avery „Ultra Truth”
(Mute Records)

Britanski producent ima iznenađujuće dobar period. Još jedan album – još jedan uspjeh. Ovaj put smo dobili album posvećen apokalipsi fokusiran na breakbeatu. Kao rezultat nastala je panoramska muzika ukorijenjena u tipično engleskim ritmovima s prijelaza 80-ih u 90-e.


Huerco S. „Plonk”
(Incienso)

Američkog producenta dugo su hvalile “muzičke stranice” poput Resident Advisor, promovišući ga kao muzičkog genija. Međutim, bilo je u tome više medijske pompe no zvučne istine. Tek njegov treći album pokazuje da zaista može stvoriti neočiglednu elektroniku koja nadilazi siromašnu formulu hipster techna.


Maedon-X „The Lion & The Ram”
(Tresor)

Industrijski techno ima svoja najbolja vremena iza sebe? Postoje muzičari koji iz ovog stila mogu iscijediti mnoštvo svježe energije i ritma. Najbolje se to očituje na zajedničkom albumu Maedona i Adama X u izdanju berlinskog Tresora. Stilska je to kombinacija techna, EBM-a i industriala. Samo nastavite!



Koja su tvoja najdraža izdanja iz 2022. godine? Piši nam na mail, Facebook, Instagram.