Partizansko spomen-groblje, remek-djelo jugoslavenske spomeničke arhitekture, napravljeno je prije svega kao mjesto dostojno sna mladih antifašistkinja i antifašista, čija žrtva je bila cijena slobode Mostara.

Danas je ovdje mnogima mrska ruina, meta huliganskog uništavanja, prostor zastarjelih ideoloških prijepora u kojima se vrijednost historijskog značenja i umjetničkog djela unaprijed negira.

Gledajući devastaciju svog najdražeg djela, u proročanskom tekstu Grad mojih prijatelja arhitekt i filozof Bogdan Bogdanović je rekao:

“Sve što je ostalo od mog prvobitnog obećanja to je da se bivši grad mrtvih i bivši grad živih ipak gledaju, ali se gledaju praznim, crnim, izgorelim očima.”

Tako i danas ovo nevjerovatno mjesto, sa polomljenim nadgrobnim pločama, zidovima išaranim porukama mržnje, spaljenom florom i potpuno pregaženim i izrovanim pristupom, precizno reflektira zaborav naših života, posrnulost našeg grada i zemlje, izgubljenu bolju budućnost.

Današnji datum bilježi 80 godina od oslobođenja Mostara od fašističke okupacije i terora, sudeći prema savremenom svijetu, bilo je to dovoljno vremena da se na horizontu pojave nove, strašnije prijetnje i opasnosti.

Grad koji briše svoju priču nema svjetlu budućnost. Preostaje nam da podsjećamo.

U Mostaru u Drugom svjetskom ratu svaki osmi stanovnik nije dočekao slobodu. Na Partizanskom spomen-groblju sanjaju jako mladi ljudi koji su u nedaći svejedno bili spremni dati život za slobodu svoga grada.

OKC Abrašević je povodom obilježavanja Dana oslobođenja, zaboravljenog dana Mostara, polaganjem vijenca pozdravio Oslobodioce i Graditelja.

Dragi sugrađani i sugrađanke, sretan vam zaboravljeni rođendan.

(AbrašRadio)