Mostarski akademski kipar Florijan Mićković (1935-2021.) govorio je 1975. godine za „Oslobođenje“ o svom radu na portretima narodnih heroja, spomenicima borcima i žrtvama rata te o položaju likovne umjetnosti u Mostaru. Razgovor novinara A. Kebe, koji je digitalizirao i objavio portal Partizansko.info, danas je i vrijedno svjedočanstvo o javnoj umjetnosti grada i skulpturama čija je sudbina nakon rata ostala neizvjesna.
U razgovoru objavljenom 13. oktobra 1975. Mićković opisuje rad u ateljeu u Medreskoj ulici broj 4. Upravo je bio završio bijeli kameni spomenik borcima i žrtvama rata namijenjen Čitluku, visok 2,30 metara, na kojem je radio gotovo godinu dana. Prema dokumentaciji portala Partizansko.info, taj spomenik nikada nije postavljen.
Mićković je školovanje završio na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi Antuna Augustinčića. Među motivima koji su mu bili posebno bliski bili su narodni heroji i revolucionari Mostara i Hercegovine. Portretirao je, među ostalima, Safeta Mujića, Adema Buća, Hasana Zahirovića Lacu, Šefika Obada i Ljubu Brešana, kao i pjesnika Hamzu Humu te dr. Antu Jamnickog.

Kako je većina portretiranih ljudi poginula tokom Drugog svjetskog rata, kipar ih nije mogao upoznati. Zato je radio prema sačuvanim fotografijama i svjedočenjima njihovih savremenika i saboraca, istražujući njihovu biografiju i historijski kontekst. Takav postupak, govorio je, bio je istovremeno umjetničko istraživanje i način da se sačuva sjećanje na ljude antifašističkog pokreta.
U istom razgovoru zabilježena je i njegova kritika nedostatka javnih skulptura u gradu. Iako je ocjenjivao da Mostar ima intenzivan likovni život, smatrao je da umjetnost nije dovoljno prisutna u gradskim parkovima i drugim otvorenim prostorima.
Portreti raspoređeni po gradu
Fotografski prilog koji je objavio Partizansko.info dopunjuje intervju dokumentacijom Mićkovićevih bisti, njihovim nekadašnjim lokacijama i poznatim datumima postavljanja. Na Musali su, primjerice, 13. februara 1985. otkrivene biste Mladena Balorde i Hasana Zahirovića Lace. Biste drugih revolucionara i boraca postavljane su uz škole, nekadašnja preduzeća, u parkovima i javnim ustanovama.

Sudbine pojedinih djela posebno pokazuju koliko je javna umjetnost ranjiva. Prema podacima Partizansko.info, bista narodnog heroja Rifata Frenje nestala je tokom rata. Mićković ju je nakon rata pronašao i otkupio, pa je ponovo postavljena oko 2005. godine, ali je, prema sjećanju porodice, ubrzo opet nestala. Na lokaciji je ostao postament. Bista Jusufa Čevre, otkrivena u julu 1985, više se ne nalazi na prvobitnom mjestu. U izvornom prilogu dokumentovane su i nekadašnje lokacije drugih bisti.

Umjetnik, arhiv i gradsko pamćenje
Osim antifašističkih portreta, Mićković je oblikovao i djela posvećena drugim značajnim ličnostima, među njima Hamzi Humi, Džemalu Bijediću i Veljku Vlahoviću. Njegov rad obuhvatao je spomeničku plastiku, portrete, izložbe i pedagoški angažman, a nakon rata učestvovao je i u obnovi umjetničkog života Počitelja.

Razgovor iz 1975. i prateća zbirka fotografija zajedno omogućavaju da se Mićkovićev opus čita i kao svojevrsna mapa Mostara: gradskih parkova, škola, radničkih kolektiva i javnih prostora u kojima su se nekada nalazila umjetnička djela. Iako pojedine fotografije potvrđuju nekadašnji izgled ili položaj bista, za preciznu današnju inventuru potrebno je posebno utvrditi stanje svakog pojedinačnog djela.

(AbrašRadio via Partizansko.info)



