Od sredine mjeseca marta, tačnije od 17. 3., dakle od trenutka kada je potvrđen prvi slučaj COVID-19 zaraze u Mostaru, administracija Grada, kao i većina gradskih institucija i njenih uposlenika prestaje s radom. Mostarci ostaju bez svakog oblika usluge i odlučne reakcije gradske vlasti, a Gradonačelnik, u presudnim trenucima za građane, skriva se sa svojom svitom i prepušta Grad premijeru HNK, Nevenku Hercegu. Bez obzira na ovo bezglavo dezerterstvo i višemjesečni nerad, plaće su redovno uplaćivane na bankovne račune neradnika.
Evo kako kolega Mervan Miraščija iz Fonda Otvoreno društvo BiH tumači mostarski fenomen nagrađivanja za nedolazak na posao.
Razgovarao Husein Oručević
Mervan Miraščija: Ja bih htio na samom početku da istaknem da su veoma upitni ustavnost i zakonitost, u principu, svih odluka svih institucija na svim nivoima koje se vezuju na proglašenu epidemiju koronavirusa i proglašeno stanje nesreće. Nije vanredno stanje i oni nemaju mogućnost donošenja ovakvih odluka. Mislim da bi neko konačno trebao pokrenuti pitanje njihove ustavnosti i zakonitosti. Sa stanovišta grada Mostara – vi ste praktično paralisani već godinama. Ovo samo predstavlja nastavak opstrukcije funkcionisanja grada uopšte. Sa kašnjenjem od mjesec dana objavljivati tako bitne i važne odluke za građane Mostara je ustvari igra sa sudbinama građana Mostara. Kako da građani uopšte znaju koja služba radi, na koje načine, kome se mogu obratiti za određene stvari? Naglašavam, nije nikada proglašeno vanredno stanje. Oni bi morali funkcionisati. Građani imaju svoje svakodnevne probleme i jedini kome se mogu obratiti je Gradska uprava, koja, pak, donosi odluku da ne radi i onda još tu odluku praktično oglašava u službenom glasniku sa više od mjesec dana zakašnjenja. Da nije tragično, zaista bi bilo smiješno. Ovo zvuči kao Monty Python.
AR: U Službenom glasniku Grada Mostara, izdanom 20. aprila, nalazi se Odluka gradonačelnika Ljube Bešlića koja se kosi sa zdravim razumom. Odluka o načinu rada temeljnih organizacijskih jedinica – Odjela Gradske uprave Grada Mostara za vrijeme trajanja stanja nesreće uzrokovane pojavom koronavirusa traži od Načelnika Odjela Gradske uprave Grada Mostara da utvrde način rada temeljnih organizacijskih jedinica odjela za vrijeme trajanja stanja nesreće prouzročene pojavom koronavirusa. Ovakva odluka bila je prijeko potrebna još sredinom mjeseca marta, odmah na početku krize, a njeno pojavljivanje krajem mjeseca aprila govori o pogubljenosti i izostanku svakog suvislog djelovanja vlasti Mostara. Druga Odluka, objavljena u istom Službenom glasniku, o vođenju evidencije o radnom vremenu i prisutnosti na poslu državnih službenika i namještenika Gradske uprave Grada Mostara za vrijeme trajanja stanja nesreće, dodatno produbljuje vjeru u to da imamo posla sa političkim diletantima, bezakonjem i Odlukom koja ima sve atribute diskriminacije.
Mervan Miraščija: Dvije odluke su objavljene. Gradonačelnik donosi Odluku kojom praktično želi da pokaže organizaciju rada Grada Mostara i kaže da će raditi samo minimalan broj državnih službenika i namještenika i da su načelnici odijeljenja dužni da organiziraju taj minimalni broj izvršilaca kako bi sve funkcije grada funkcionisale. To je ta prva odluka, koja je, kao i druga, naravno, veoma diskutabilna sa samog stanovišta njenog donošenja uopšte. Međutim, s druge strane, nema daljnjih provedbenih akata. Mi ne znamo i nije nam dostupno – kako je napravljena ta unutarnja preraspodjela, ko radi, na koje načine, i od kada i kada radi. Druga odluka se odnosi na upravo uspostavljanje tog minimalnog kapaciteta broja službenika koji će raditi i onda tu praktično dolazi do kršenja minimalno tri veoma bitna zakona. Prvo se naglašava da su državni službenici koji imaju godišnji odmor dužni otići na godišnji odmor. Prema Zakonu o državnoj službi FBiH, prema Zakonu o namještenicima u državnoj službi FBiH – godišnji odmor je pravo. Svaki od državnih službenika i namještenika ima pravo na godišnji odmor, to nije kazna, kako to kroz svoju odluku ističe Gradonačelnik. Znači, on kažnjava ljude na način da oni moraju da koriste godišnji odmor zbog toga što je on odlučio da oni ne rade. Do sad su državni službenici znali obraniti svoja prava. Mislim da će ovo izazvati neke pravne radnje i u konačnici ponovno se prebiti preko leđa građana Mostara. Jer, ukoliko budu tražili, a imaju pravni osnov da podignu tužbu, tj. da se žale na ovu odluku – svi državni službenici, namještenici u Gradu Mostaru kojima je na ovaj način iskorišten godišnji odmor, ukoliko se budu žalili i tražili naknadu štete, ta naknada štete neće ići iz džepova nikoga od odgovornih u Gradskoj upravi, nego će ponovo ići iz gradskog budžeta, odnosno sa leđa građana Mostara.
S druge strane, dovodi se u pitanje Zakon o zabrani diskriminacije BiH. Treći zakon koji se krši ovakvom odlukom, tj. tačkom Odluke koja kaže da oni koji nemaju godišnji odmor – ne moraju dolaziti. Znači izjednačavate osobe koje imaju neiskorišten godišnji odmor s onima koji su ga već iskoristili, dovodeći ih u nepovoljan položaj odnosno nejednaku situaciju. To su ponovo osnovi za različite vrste pravnih radnji koje državni službenici i namještenici znaju. Ovim se ustvari pokazuje potpuno ludilo, potpuna anomija koju mi živimo. Mi imamo sasvim dovoljno adekvatnih zakona za njihovu implementaciju, međutim vlasti, odnosno političke elite na svim nivoima u državi BiH nalaze načine da praktično obesmišljavaju sve te zakone. Na ovaj način, ovakvim odlukama se obesmišljava i državni i entitetski zakon koji štiti sve građane od diskriminacije i koji štiti radno-pravni odnos posebno državnih službenika i namještenika. To je nešto što mi živimo i, nažalost, nešto što se i u ovakvim situacijama epidemije nastavlja.
AR: U članku 3 Odluke o vođenju evidencije o radnom vremenu i prisutnosti na poslu državnih službenika i namještenika Gradske uprave Grada Mostara za vrijeme trajanja stanja nesreće, Gradonačelnik Ljubo Bešlić prevazilazi samoga sebe i ubija u pojam i ono malo vjere da mu možda nekad i počnemo povjerovati.
Mervan Miraščija: Ovo je šlag na torti, kako bi se to reklo kolokvijalno. Radi se o potpunom ludilu. Vi pod krinkom zaštite osoba koje su, prema svim pokazateljima medicinske struke, najizloženije eventualnim posljedicama epidemije koronavirusa, a to su stariji i granični bolesnici – njih zajedno stavljate u član svoje odluke sa internim revizijama, sa internim kontrolama koje trebaju da kontrolišu vas. To nije pitanje samo diskriminacije, to je pitanje jednog podcjenjivačkog odnosa, pitanje potpunog nepoštivanja institucija, to je u konačnici i pitanje potpunog nepoštovanja svojih kolega. Jer to su kolege Gradonačelnika. On praktično zabranjuje dolazak osobama koje su starije od 60 godina, kronično bolesnima i internoj kontroli – svi su praktično izjednačeni. To je vrijeđanje po mnogo osnova, međutim to u konačnici možda na najbolji mogući način ukazuje na namjeru donošenja ovakvih odluka.
To je i pitanje toga šta se dešava u ovih 2 i po mjeseca, u kojima je cijela BiH pod epidemijom koronavirusa blokirana. Šta se to dešava u Gradu Mostaru i Gradskoj upravi? Da li odluka kojom se zabranjuje rad internim kontrolama i nadzoru nad potrošnjom između ostalog i budžetskih sredstava građana, tj. budžeta Grada Mostara ustvari pokazuje pravu namjeru? Ja mislim da pokazuje. Mislim da je konačno vrijeme da prvo Ured za reviziju institucija FBiH uđe u Gradsku upravu Mostara, a s druge strane i da istražni organi pročešljaju šta se to dole dešava. Vi živite situaciju da praktično 12 godina nemate izbora. To se mora iskontrolisati na način da se provjeri da li je za tih 12 godina potrošnja sredstava koja je išla na način na koji je išla zaista bila po zakonu, da li je legalna i da li je to rađeno na način na koji treba da se radi.
AR: Pomenute Odluke stupile su na snagu nakon što su objavljene u „Službenom glasniku Grada Mostara“ 20. aprila 2020. godine: