Kriminal povezan s otpadom više nije rubna pojava. U Evropi i svijetu razvile su se mreže koje zarađuju na ilegalnom prikupljanju, transportu, tretmanu i odlaganju otpada, iskorištavajući razlike u propisima, slab nadzor i visoke troškove zakonitog zbrinjavanja.
Ujedinjene nacije u analizi objavljenoj 2026. upozoravaju da je globalno tržište upravljanja otpadom vrijedno oko 1,2 biliona američkih dolara. Upravo veličina tog tržišta, uz složen lanac posrednika, transportera, deponija i postrojenja za obradu, stvara prostor za zloupotrebe. UN navodi procjene prema kojima bi između 15 i 30 posto pošiljki otpada u Evropskoj uniji moglo biti ilegalno.
Kako izgleda kriminal s otpadom
Najjednostavniji oblik je ilegalno odlaganje: otpad koji bi trebao biti obrađen ili zbrinut na propisan način završava na divljoj deponiji, napuštenom zemljištu ili u objektu bez odgovarajuće dozvole. Ali složeniji slučajevi uključuju falsifikovanje dokumentacije, lažno deklarisanje vrste otpada, prikazivanje opasnog otpada kao neopasnog, manipulaciju količinama, prekogranični transport i korištenje legalnih kompanija kao pokrića za ilegalne tokove.
Prema UNODC-u, među najčešćim kategorijama otpada zabilježenim u međunarodnim slučajevima trgovine otpadom između 2016. i 2023. nalaze se električni i elektronski otpad, miješani otpad, otpadna vozila i motori, plastika te metalni otpad. Dio ilegalnog toka kreće iz bogatijih prema siromašnijim zemljama, gdje su kapaciteti nadzora i pravilnog tretmana slabiji.
Ekonomska logika je jednostavna: zakonito zbrinjavanje košta. Ako kompanija, broker ili kriminalna mreža izbjegne troškove tretmana, transporta ili odlaganja, razlika postaje profit. Zbog toga ilegalni operateri mogu nuditi niže cijene od legalnih kompanija i istovremeno ostvarivati visoku zaradu.
Od komunalne usluge do organiziranog kriminala
Izvještaj Dirty Streams: Organised Crime, Corruption and Control over Municipal Waste Services, koji je Center for the Study of Democracy objavio u februaru 2026, posebno je važan jer ne posmatra samo prekogranični šverc. Autori analiziraju kako se kriminalne i koruptivne mreže mogu ugraditi u cijeli lanac komunalnih usluga: od prikupljanja i transporta do obrade, deponovanja i prekograničnog prometa.
To uključuje namještanje ili kontrolu ugovora, pogodovanje određenim kompanijama, korištenje podizvođača, lažno fakturisanje usluga, prikrivanje stvarnih količina otpada i korupciju nadzornih tijela. Poseban rizik nastaje kada isti krug aktera kontroliše više tačaka u lancu – primjerice prikupljanje, transport i krajnje odlaganje – jer se time smanjuje mogućnost nezavisne provjere podataka.
Izvještaj je fokusiran na Bugarsku i posebno Sofiju, ali opisani mehanizmi imaju širu vrijednost za razumijevanje slabih tačaka komunalnih sistema širom Evrope. Autori waste crime opisuju kao jedan od unosnijih i slabije sankcionisanih segmenata organiziranog kriminala.
Zašto je ovaj kriminal teško dokazati
Otpad je roba koja se stalno kreće. Jedan kamion može imati dokumentaciju koja kaže jedno, stvarni sadržaj drugo, a krajnje odredište treće. U velikim sistemima svakodnevno se evidentiraju hiljade tona različitih materijala, što stvara ogroman broj dozvola, vagarskih listova, faktura, pratećih dokumenata i ugovora.
Kriminalne mreže ne moraju nužno djelovati izvan legalnog tržišta. Naprotiv, dio problema nastaje upravo kada legalno registrovane firme učestvuju u ilegalnim praksama. UN upozorava da u takvim lancima mogu učestvovati kompanije za upravljanje otpadom, brokeri, transporteri i primaoci pošiljki.
To otežava i javnu percepciju problema. Ilegalna deponija je vidljiva. Manipulacija klasifikacijom otpada, ugovorima, količinama i tokovima novca često nije.
Profit, mali rizik i slaba kontrola
INTERPOL je u ranijoj analizi 27 većih slučajeva kriminala povezanog sa zagađenjem procijenio ukupnu kriminalnu dobit na oko pola milijarde američkih dolara. U tim slučajevima često su se pojavljivale i druge nezakonitosti: falsifikovanje dokumenata, porezne prevare, pranje novca, korupcija i organizirane prekogranične mreže.
UNODC u izvještaju iz 2026. waste trafficking opisuje kao aktivnost koja može kombinovati visoku zaradu i relativno nizak rizik otkrivanja i kažnjavanja. Razlog je djelimično u tome što su inspekcijski i policijski kapaciteti za okolišni kriminal često slabiji od kapaciteta za druge oblike organiziranog kriminala.
Guardian je početkom septembra 2026. opisao sličan problem u Engleskoj: ilegalne deponije koje nastaju uz organizirane dolaske kamiona, velike količine otpada i institucije koje teško održavaju korak s mrežama koje brzo mijenjaju lokacije i firme.
Šta bi trebalo pratiti u Mostaru i BiH
Međunarodni primjeri ne dokazuju postojanje organiziranog kriminala u sistemu otpada u Mostaru, niti se takav zaključak može izvesti samo iz problema na deponiji Uborak. Ali nude vrlo konkretnu listu pitanja koja novinari, institucije i građani mogu postavljati.
Prvo su tokovi otpada: koliko otpada ulazi u sistem, odakle dolazi, gdje završava i pod kojom klasifikacijom. Drugo su vagarski listovi i evidencije: poklapaju li se ulazne količine, preuzete količine i fakturisane usluge. Treće su ugovori i javne nabavke: ko dobija poslove, koliko je ponuđača, rastu li vrijednosti ugovora, ponavljaju li se isti dobavljači i podizvođači.
Posebno su važni dozvole, inspekcijski nalazi i laboratorijski rezultati. Ako se radi o posebnom ili opasnom otpadu, ključno je ko ga je klasifikovao, na osnovu kojih analiza i kojem je operateru predat. Kod prekograničnih tokova potrebno je provjeravati carinske i okolišne dozvole te dokumentaciju propisanu međunarodnim režimima za transport otpada.
Četvrta tačka je vlasništvo kompanija i povezanost aktera. Formalno različite firme mogu imati iste vlasnike, direktore, adrese ili poslovne veze. Peta su požari i incidenti: ponavljani požari na lokacijama s otpadom zahtijevaju utvrđivanje uzroka i vrste materijala koji je gorio, jer požar može uništiti tragove o stvarnim količinama i sastavu otpada.
U Mostaru je ova pitanja dodatno aktualizirao požar na deponiji Uborak tokom ljeta 2026, privremene promjene sistema odvoza i pretovara otpada, te angažovanje vanjskog stručnog konsultanta za upravljanje otpadom. To samo po sebi nije dokaz nezakonitosti, ali jeste razlog da dokumentacija o sistemu bude maksimalno javna i provjerljiva.
Otpad je i pitanje javnog novca
Kriminal s otpadom nije samo ekološki problem. Kada javno preduzeće ili grad plaćaju prikupljanje, transport, obradu i odlaganje, svaka nepravilnost može postati i gubitak javnog novca. Nelegalno odlaganje kasnije stvara dodatne troškove sanacije, zdravstvene rizike i troškove nadzora, dok odgovornost često ostaje raspršena između više institucija.
Zato međunarodne istrage sve češće kombinuju okolišne, finansijske i korupcijske istrage. Samo praćenje kamiona nije dovoljno; potrebno je pratiti i ugovore, račune, vlasništvo i tok novca.
Za Mostar bi osnovni istraživački minimum trebao biti javno dostupna i poveziva dokumentacija o količinama otpada, mjestima odlaganja, svim operaterima i podizvođačima, inspekcijskim nalazima, okolišnim dozvolama, javnim nabavkama i troškovima sanacije. Tek takva dokumentacija omogućava razlikovanje lošeg upravljanja, administrativnog propusta i eventualne nezakonitosti.
Izvori
United Nations Western Europe – Waste Crime: exploiting a global industry
Center for the Study of Democracy – Dirty Streams: Organised Crime, Corruption and Control over Municipal Waste Services
UNODC – Global Analysis on Crimes that Affect the Environment: Waste Crime and Trafficking
INTERPOL – Pollution crime is highly profitable and organized
The Guardian – UK waste crime and illegal dumps
