Šta će biti sa ruševinama u Mostaru, koje i nakon tri decenije svjedoče ratnim ranama? Jedna je od glavnih tema nakon što je gradska administracija objavila spisak 57 građevina za rušenje među kojima su čak i nacionalni spomenici.
Tim povodom Udruženja Mostarski Krug i Urbana Kuća IDEAA iz Mostar organizovali su dijalošku tribinu, sa koje je poručeno da Mostarci neće nijemo posmatrati historijski poduhvat uklanjanja ruševnih objekata i da rušenje ne može biti jedini model.
Predsjednica udruženja IDEAA doc. dr. Senada Demirović Habibija, dipl. ing. arhitekture, smatra da se sa spiskom objekata za rušenje izašlo ishitreno, bez provedbe potrebnih procesa i analiza, navodeći kako to nije i ne može biti prihvatljivo.
“To nije način kako ćemo mi, bez obzira što 30 godina stoji ruševno, pristupiti tom procesu, pogotovo zato što je na popisu značajan broj objekata historijskog urbanog pejzaža”, kazala je Demirović Habibija.
Podsjeća da su među objektima sa spornog spiska, popularna zgrada Nama, Djevojačka škola, kuća mostarskog gradonačelnika Mujage Komadine i drugi objekti koji imaju značajnu vrijednost i moraju proći dodatne procese.
“Mi imamo neku plansku dokumentaciju, ali ona evidentno nije dovoljna i ne možemo zaključiti da ćemo uraditi tek tako demoliranje. S druge strane neophodno je obezbijediti sigurnost građanstvu, jer moraju da se slobodno kreću ulicama, ali to nikako ne znači da se objekti trebaju u kompletu srušiti, nego proći kroz proces sanacije, konzervacije, dok se ne shvati koja će biti njihova buduća namjena”, rekla je Demirović Habibija.
Ističe da sve objekte treba gledati kao ansambl građevina, jer su kao takvi mnogo vrjedniji i trebaju biti zaštićeni.
Smatra da nije bilo dovoljno komunikacije između struke i gradske administracije, ali vjeruje da će se taj proces modifikovati i da će se balansirati šta treba raditi javna administracija, gdje treba potražiti ekspertizu izvan institucije, kako i koje profesionalce angažovati.
Razlog tome je, kako naglašava što to nije samo posao za arhitekte i urbaniste, nego i za sociologe te čitav tim ljudi koji će dati jasnu sliku, od onoga kako pristupiti fizičkoj rekonstrukciji objekta, kako ga staviti u funkciju, kako ga održavati i koji je u konačnici ekonomski aspekt, pogotovo ako su to konkretno objekti koji će se koristiti za razvoj turizma.
“Zaista je neosporno da se moraju uraditi neka demoliranja, ali ne komplet, jer su to procesi koji su dugotrajni, a činjenica je da su 30 godina i zanemarivani. To je puno duži proces i on će se morati radit u sinergiji sa javnim sektorima, nevladinom organizacijama i pojedinačnim ekspertima, a mislim da ih u Mostaru zaista ima dosta”, zaključila je Demirović Habibija.
(klix/AbrašRadio)