Iako je u Mostaru prosjačenje godinama problem na koji se ukazuje svim nadležnim službama, na gradskim ulicama je vidljivo da se još ne rješava, jer prosjaci na svim frekventnim mjestima traže novac od građana i posjetilaca toga grada.
Najviše prosjaka se može vidjeti u staroj gradskoj jezgri gdje posjetioci najvećeg hercegovačkog grada nerijetko doživljavaju neugodnosti, što kreira lošu sliku o tom turističkom biseru, dok se rješavanje problema koji se godinama pravdao nepostojanjem gradske vlasti, još se ne nazire.
Duboko ukorijenjen problem
Prošle godine kad se krenulo hvatati u koštac s prosjačenjem, pokazalo se da je problem duboko ukorijenjen i daleko većih razmjera nego što se dalo naslutiti, te otvorilo pogled na kriminal koji je teško suzbiti bez sistemskog rješenja i uključivanja svih službi i svih nivoa vlasti.
Prošle godine akciju suzbijanja tog problem mostarski Centar za socijalni rad počeo je provoditi s policijom, kad je prema njihovim izvještajima ustanovljeno da je prosjačenje u Mostaru dobro organizovani način zarade novaca za mnoge osobe koje dolazi prositi iz drugih krajeva BiH.
Ustanovljeno je da prosjaci u Mostar dolaze iz Tešnja, Sarajeva, Konjica, Gračanice, Zenice, Travnika i Zavidovića, te da je alarmantno veliki broj maloljetnika uključen u prosjačenje.
Tada su samo tokom februara i marta u svega 24 izlaska na teren u prosjačenju zatekli 55 osoba. Od toga je prosjačilo 26 punoljetnih i 29 maloljetnih, a da bi problem bio veći od toga broja je šest maloljetnika samostalno prosilo bez pratnje roditelja ili skrbnika.
Nažalost, njihovo sklanjanje s ulica nije dalo rezultata, jer su negodovali u centrima u kojima im se nastojala pružiti pomoć i svojim ponašanjem doveli u pitanje sigurnost radnika i štićenika.
S druge strane prosjačenje nije jasno definirano zakonom pa se rješavanje problema godinama vješto prebacuje na policijske snage iz čijih redova se uporno kazuje da je potrebno sistemsko rješenje, jer problem ne rješava pisanje kazni, pa ni pritvor koji prosjacima često predstavlja mjesto odmora, okrepe i privremenog sklanjanja s ulice.
Rezultata nisu dale ni brojne edukacije pod okriljem evropskih fondacija iz kojih se upozoravale da je prosjačenje organizovani kriminal u kojem su prosjaci uglavnom žrtve nasilja ili trgovine ljudima.
Oni uglavnom nemaju dokumente, prebivalište, obrazovanje ni osnovna ljudska prava, dok empatija prema njima i davanje novca, kako stručnjaci upozoravaju, dodatno osnažuje ta nedjela.
Tako su prosjaci u Mostaru vidljivi na gotovo svim frekventnim mjestima, od stare gradske jezgre, trga Musala, ispred crkvi i džamija, do sjevernog izlaza iz grada, što su ocijenili dobrom lokacijom za ubrati novac, jer je obavezno zaustavljanje vozila prije izlaska na magistralu.
Mostar je samo jedan od primjera izraženog problema s prosjačenjem kojeg ima širom naše zemlje, a kad vladajuće strukture problem ozbiljno shvatiti i ozbiljno pristupiti njegovom rješavanju, te eventualno pronaći rješenje, pokazat će vrijeme.
(Klix/AbrašRadio)
