Jezik egzila: U Mostaru promoviran ‘Trans-Atlantik’ Witolda Gombrowicza

Mostarska promocija romana ‘Trans-Atlantik’ Witolda Gombrowicza u prevodu Tanje Miletić-Oručević održana je u četvrtak, 18. maja u Klubu knjige ‘Ivo Andrić’.

„Trans – Atlantik“ je jedna od najneobičnijih knjiga ispisanih o iskustvu azila. Pripovjedač otplovljava na drugi kontinent u praskozorje svjetskog rata, pa udaljenost od „rodne grude“ doživljava kao olakšanje, izbavljenje od svega onoga čime ta gruda guši i zatrpava. No, na drugom kraju svijeta pronalazi svoju domovinu u koncentrisanoj dozi kakva postoji samo u dijaspori. Sudara se sa kičem lažnog patriotizma, domoljubnih afektacija, nacionalističkih zatupljenosti… U tom sudaru počinje maštati o „Sinovini“ suprotnoj „Otadžbini“, o novom, mladom svijetu ljudi slobodnih od okova zagušljive tradicije i napuhanog patriotizma.

Witold Gombrowicz jedan je od najznačajnijih poljskih proznih i dramskih pisaca 20. vijeka, a roman Trans-Atlantik piše između dva svjetska rata u dobrovoljnom egzilu u Argentini. Tanja Miletić-Oručević rekreira u svom prijevodu izvanredno bogati i kreativni jezik Gombrowicza, jezik koji i nakon ravno sedamdeset godina zvuči moderno, svježe i inspirativno. Njegove teme bliske su nam, jer nas je višak tradicije i lažnog patriotizma koštao mnogo u nedavnoj prošlosti.

Na promociji su govorili Tanja Miletić-Oručević, mostarski književnik i glumac Nedžad Maksumić te domaćin Kluba knjige Ivo Andrić Nino Šarac. Prisutnima se obratio i počasni konzul Republike Poljske Husein Oručević.

“Jezik Gombrowiczev je fragmentiran i fermentiran, i mlad i star istovremeno. Mi koji smo pisali vani, daleko od svog jezika, znamo kako jezik stari u nama. Počinjemo ga se, već nakon par godina, prisjećati, a onda kao da ga iznova stvaramo, po sjećanju, za nas već umrlog, bez one matice u kojoj se uvijek iznova podmlađuje, bez svoga vremena i svoga prirodnog toka. Zato je jezik pisaca u egzilu neobičan i lijep, vanvremenski, istraživački i buntovan. Naslonjen na tradiciju i protivan tradiciji, jezik kojeg nigdje drugdje nema. S tim jezikom se Gombrowicz igra i pušta jeziku da ga vodi i odvlači od priče kojoj se, preko tog jezika, opet vraća.”, ističe Nedžad Maksumić te dodaje:

“Tanja Miletić Oručević je morala izmisliti novi dijalekt da bi prevodila Gombrowicza. Trebao joj je neki melanž, mišung nama bliskih dijalekata, hercegovački, bosanski, dalmatinski, crnogorski… Za svako prevođenje, da bi bilo uistinu kreativni čin, nužno je ne samo znanje dvaju jezika, nego i ljubav za oba, familijarnost i golema simpatija. (…) Najveća pohvala koju prevod može zaslužiti je da nakon tog teškog posla izgleda da je autor napisao djelo na jeziku na koji je preveden. A ovaj prevod Tanje Miletić Oručević je baš takav, prirodan i lako čitljiv. “

Tanja Miletić-Oručević osvrnula se na postupak prevođenja, posebno na zahtjevnu potragu za odgovarajućim stilsko-jezičkim analogijama između našeg jezika i bogatog i višeslojnog poljskog kakvim je pisao Gombrowicz:

“Jezik i stil Trans-Atlantika referira se u kulturološkom smislu na jednu tradiciju u poljskoj književnosti, uglavnom iz 17. stoljeća koja se nazivala viteškom tj. plemićkom besjedom, a koja formom liči na pripovjedanje uz kamin s puno hvalisanja, vojnim ili lovačkim podvizima. Budući da je ta forma bila dio barokne književnosti, jezički vrlo razvijene i bogate u Poljskoj, onda je i taj jezik vrlo specifičan u svom baroknom bogatstvu. Na to se referira Gombrowicz u svojoj savremenoj knjizi. Naravno, parodira taj jezik i tu formu i sjajno se šali. Drago mi je što je u jugoslovenskom kulturnom prostoru Gombrowicz trajno čitan i omiljen i što stalno susrećem ljude koji su njegovi vjerni čitaoci. Stoga je upravo Trans-Atlantik nekoliko puta prevođen, još od 80-ih godina, posljednjih godina postoje izdanja zagrebačkog i beogradskog prijevoda. Bilo je nekih pokušaja da se idiom i ta parodirana barokna forma zamijeni za neku formu iz naših jezika i tradicija. Martić je to pokušavao da poveže sa njegoševskim jezikom. Nije moje, naravno, da ocjenjujem tuđe prevode, ali mi se nije činilo da je to pravi put, jer ipak mislim da je ta poljska forma kojom je on pisao daleko od bilo kakve strukture koja je nastajala na ovom jeziku. Jednostavno, mi nemamo adekvatan način da to prevedemo historijski i tradicionalno i meni se učinilo da je jednostavnije da sama improviziram i poslužim se kombinacijom dijalekata i arhaizama koja cijelu stvar čini začudnom. Takva mora biti, stalno u nekom visokom registru koji sam se trudila da održim. Grafički, kad pogledate te stranice, djeluje malo šizofreno, maltene svaka druga imenica pisana je velikim slovom. Sve je to parodija visokog stila, tog ogromnog poštovanja kojim se obasipa svak i sve i onda samim tim, naravno, uopće nema smisla. Gombrowicz je jako kreativan u jeziku, igra se s njim, izmišlja nove riječi, nove mogućnosti tog jezika. Zato sam nešto slično i sama pokušavala.”

Podržana od strane Ambasade Republike Poljske u Bosni i Hercegovini, promocija je prethodno održana i u Sarajevu. Trans-Atlantik, u izdanju kuće Connectum, kroz projekt Kreativna Evropa, dio je edicije BIJEG koju čini ukupno osam romana savremenih evropskih autora čija je zajednička odrednica migrantska realnost našeg savremenog doba. Ovim poduhvatom, Connectum ističe kako želi sudjelovati u društveno-političkom, medijskom i kulturološkom diskursu formiranom oko posljednje migrantske krize. Knjige se mogu pronaći na Connectumovom web shopu i u svim većim knjižarama u BiH kao i u knjižari i web shopu Naklade Dominović, partnerske kuće iz Hrvatske.