U okviru mostarskih dana antifašizma, historičar, kolumnista i novinar Dragan Markovina koji živi u Splitu, u rodnom Mostaru je predstavio svoj roman “14. februar 1945.”, posvećen Danu oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu, kao ruku pomirenja.
Roman objavljen u izdanju “Art Rabic” iz Sarajeva donosi sliku Mostara unutar ta 24 sata, opisana kroz 27 poglavlja koji prate četrdesetak, uglavnom stvarnih ljudi svih nacionalnosti i ideoloških opredjeljenja, pobjednika i gubitnika, i bavi se s tim kako su oni doživjeli taj dan.
Dragan Markovina
Autor za naš portal kaže kako je ovaj roman uradio kao ruku pomirenje ljevice i desnice u njegovom rodnom Mostaru kroz sagledavanje historijskih činjenica.
“14. februar se od prvih izbora 1991. godine pravi se kao problem od strane desnice u Mostaru, odnosno od HDZ-a i Crkve posebno s obzirom na ubijene fratre i sve skupa što se događalo”, tvrdi Markovina.
Naglašava kako prema njegovim saznanjima niko o tome nije ozbiljnije pisao i da postoje samo memoarske knjiga ljudi koji su bili u partizanskom pokretu, zbog čega je odlučio da kroz kombinaciju fikcije i fakcije on napiše roman o Danu oslobođenja Mostara.
Ruka pomirenja
“Roman jeste i fikcija na temelju stvarnih događaja i ljudi koji su živjeli tada, likova pobjednika i poraženih iz svih nacija. Pokušao sam napraviti priča kako su taj dan doživjeli ti ljudi sa svih strana. Nekih koji su slavili, nekih koji su znali da će uskoro umrijeti i onih koji su bježali iz grada, i čini mi se da sam u tome uspio”, kaže autor za Klix.ba.
Pojašnjava kako ima premijestencija na dane prije i imaginacije šta će biti u budućnosti, te da ima likova koji su zanimljivi i ne zna im se sudbina iako se zna da su tada živjeli.
Roman je pisao, kako kaže, oko tri mjeseca, ali je istraživao više od godinu dana kako bi došao do svih podataka i ljudi koji su bili svjedoci toga vremena.
“Pomalo sam otkrivao, znao sam da je Predrag Matvejević tada imao trinaest godina i da je imao priču kako je zarobljenom Nijemcu dao koricu kruha, što je on davno pisao. Znam za te fratre, našao sam doktora Lukača koji je izbjegao smrt u augustu 1941. godine i jednog Nijemca koji je bio ljevičar i kazališni režiseri, pobjegao od nacista u Mostar i čuvao ovce po obodima grada svih tih godina. Raznih ljudi sam našao, a neke sam apsolutno izmislio, ali na temelju onoga što mi se činilo da realno može postojati i nadam se da će to ljudima biti zanimljivo”, kaže Markovina.
Roman počinje s fra Leom Petrovićem koji je bio provincijal Franjevačkog samostana u Mostaru, a završava sa Salkom Fejićem koji je bio prvi poslijeratni gradonačelnika Mostara.
Kaže kako bi volio da ljudi pročitaju taj roman da se ta teme nekako otvori u Mostaru, jer smatra da je to potrebno da bi krenuo naprijed.
“Ja ga doživljavam kao ruku pomirenja ljevice se desnicom u ovom gradu s jasnom porukom šta se događalo tada”, poručio je autor.
Dijalog mora postojati
Predsjednik SABNOR-a BiH Sead Đulić ističe kako je od posebnog značaja da je promocija ovog romana u Mostaru, 14. februara kad se obilježava Dan oslobođenja Mostara od fašizma.
Sead Đulić
“Ja kontinuirano govorim da dijalog mora postojati između svih. Ne moramo se ni u čemu slagati ali moramo razgovarati, jer pametnije i korisnije za budućnost svih nas je da razgovaramo, a sve drugo vodi u prošlost. Ovaj roman svojim sadržajem rasvjetljava neke stvari, neka pitanja koja jesu predmet polemika od 1945. godine do danas i različitog čitanja. Međutim, ako historičar piše koji je istražio, a uz to literarno dobro odradio, onda je to sjajan povod da se sjedne i stvarno razgovara. Ja neću reći ni ljevice, ni desnice, nego između Grada Mostara i građana, da ljudi Mostara sjednu i te dvije ‘krajnje radikalne istine’ svedemo na historijsku istinu. Kad to uradimo i shvatimo da postoji samo jedna historijska istina onda ćemo moći da govorimo o Mostaru kao gradu koji se vratio sebi”, zaključio je Đulić.
O romanu su uz Markovinu i Đulića govorili i Goran Mikulić i Zlatko Dizdarević.
Događaj koji je okupio veliki broj poštovaoca antifašističke ideje u dvorani mostarskog hotela Bristol muzičkim dijelom prigodnog programa uveličao je Vladimir Mićković.