Kao redatelj, Scott Cooper stekao je reputaciju po tome što se nosi s teškim teksturama vesterna; sada tu stručnost primjenjuje na ovaj ugodan, premda posve apsurdan povijesni misteriozni triler, koji je Cooper adaptirao prema bestseleru Louisa Bayarda iz 2003. godine, autora poznatog po svojim genijalnim reimaginacijama stvarnih povijesnih osoba i poznatih izmišljenih likova.
Film ‘Blijedoplavo oko’ (The Pale Blue Eye) odvija se 1830. godine, a Christian Bale, u potpuno ukletom/bradatom modu, glumi slavnog detektiva Augustusa Landora. On je u polu-umirovljenik, polu-pustinjak, tužni udovac čija je kći nestala. Ali, Landor je neobično zaokupljen grotesknim slučajem koji mu je predočen.
Kadet američke vojne akademije u West Pointu je ubijen, obješen je i srce mu je izrezano iz tijela. Viši časnici (glume ih Simon McBurney i Timothy Spall) spremni su previdjeti Landorov stav prema alkoholu zbog njegove reputacije briljantnih rješavanja zločina.
Međutim, Landor treba pomoć u ovom bizarnom slučaju, a dobiva je od izvjesnog časničkog kadeta, ‘nekog’ Edgara Allana Poea (kojeg s egzotičnom ozbiljnošću glumi Harry Melling) koji je, sa svojim sanjivo-melankoličnim načinom ponašanja i svojom sklonošću poeziji i čudnim čežnjivim fantazijama, možda čovjek koji bi mogao naslutiti što se događa. (I naravno, Poe je doista nakratko bio časnik kadet u West Pointu.)
Je li moguće da je ovaj užasni slučaj mogao inspirirati Poeov kasniji rad? Vidi se i određeni gavran kako grakće…
Dok se Landorova istraga nastavlja, on se nađe zbunjen i to ne samo hirovitim Poeom, nego i vojnim liječnikom i njegovom ženom u bazi (par kojeg glume Toby Jones i Gillian Anderson), te stručnjakom za okultno, kojeg glumi Robert Duval. Kako stvari ispadaju, ovaj se slučaj vrti oko prilično smiješne slučajnosti: ali nema veze, to je zabavan filmski komad protučinjeničnog noira.