Izložba ‘Pod okupacijom‘ ukrajinskih autorica Mashe Vyshedske i Jane Malyge, organizirana u sklopu ovogodišnjeg programa 16 dana aktivizma u OKC Abrašević zatvorena je 12. decembra. Organizirana je u sklopu Kostarta, Abraševićeve platforme za promociju likovnog, performativnog i multimedijalnog stvaralaštva, a u saradnji sa ukrajinskom omladinskom organizacijom Stan.
Kroz proteklih 12 dana moglo se vidjeti pedeset radova koji progovaraju o užasima rata i ruske agresije na Ukrajinu. Kroz sliku i tekst pričaju svjedočanstva bliskih ljudi, porodice i komšija dviju umjetnica koji su stradali u okupiranoj Khersonskoj regiji na istoku zemlje. Jana Malyga, spisateljica iz Nove Kakhovke bilježi ratne priče iz okupiranih područja još od početka ruske agresije u februaru prošle godine. Njene zapise vizualizirala je Masha Vyshedska, likovna umjetnica iz Bakhmuta.
Radovi na bijelom papiru, kontrastirali su crnom zidu na koji su bili postavljeni. Izgledali su kao stranice istrgnute iz sveske dječjeg dnevnika, jer stilizirani crteži jesu rađeni u maniru dječjeg crteža. Time se ostvario i drugi kontrast – šarenim koloritom, stilizacijom objekata i ljudi, dvodimenzionalnošću sa uplivima rudimentarnog prikazivanja dubine, na prvi pogled ne odaje se horor koji je ustvari prikazan, no zadržavanjem na crtežu, odmataju se užasi koji nikoga ne bi smjeli ostaviti ravnodušnim. Spisateljica Jana Malyga poručila je putem videoporuke:
Svaku deceniju Rusija započne novi rat. Teritorije Moldavije i Gruzije i dalje su okupirane. Rusija je pretvorila Siriju u ruinu. Da nije bilo Rusije, kemijsko oružje se tamo nikad ne bi koristilo. Rusija je skoro apsorbirala Bjelorusiju, prijeti Kazahstanu i zemljama Baltika. Moja zemlja Rusiji trenutno pruža otpor. Priče koje vidite ovdje su priče iz okupirane Khersonske regije. Ovo je priča o onome za što te život ne pripremi, a što je iskusio skoro svaki Ukrajinac. Ovo je istina o tišini iz okupiranih područja i moj glas za ostale dijelove Ukrajine. Ovo ljudi trebaju znati kako bi shvatili posljedice ratova. I ovo je način da podsjetimo da Khersonska regija još uvijek čeka svoje oslobođenje. Hvala vam na pažnji na istini.
Tekst, odnosno priče o svjedočanstvima grozota s kojima su se susretale žrtve, integralni je dio radova. Tekst je uklopljen u crtež gotovo kao ornament, koji na mnogim mjestima vijuga poput zmije, čineći ga teško čitljivim. To nije slučajno, Masha Vyshedska objašnjava pristup:
‘Crteže sam napravila vrlo jednostavno, kako bi se uravnotežili slika i tekst koji je prati. Jednostavan crtež privlači gledatelja, ali kad priđe bliže, mora pročitati teške priče. Tekst je namjerno napisan da ga je teško čitati, kako bi se izazvala empatija prema pričama na slici.‘
Crteži ne pretendiraju visokoj umjetnosti, ali nisu bez ambicija. Sadržavaju sve esencijalne elemente onoga što jedan rad čini umjetničkim djelom: iskrenost i autentičnost, te snažnu antiratnu poruku. Prisjetimo se Dnevnika Anne Frank, tinejdžerke koja je napisala rukopis umjetnički vrijedniji od bilo koje takozvane nacističke umjetnosti, koja je u biti bila politički ideološki kič, kako ga opisuje Vesna Pintarić u svome djelu ‘Od kiča do vječnosti‘. U ovom kontekstu važnosti i uloge radova prikazanih u Abraševiću, a gdje se kombinira crtež i tekst, paralelu možemo povući i sa radovima češkog umjetnika i osobe koja je preživjela Holokaust, Alfreda Kantora. Djelo ‘Knjiga Alfreda Kantora‘ je skup od 127 skica i slika koje je Kantor radio dok je bio zatočen u tri koncentracijska kampa, Theresienstadt, Auschwitz i Schwarzheide, a opisuju svakodnevni život preživljavanja unutar čudovišne mašine strave i smrti.
Veličina i snaga umjetničkog rada ogleda se u tome koliko umjetnik, poput Munkovog vriska, vrišti na svijet zaustavljajući vrijeme, a Jana Malyga i Masha Vyshedska svojim radom koji je bio prikazan u Abraševiću, zasigurno vrište.
