U novom dvobroju Kino Q+ programa 18. i 19. septembra u OKC Abrašević prikazujemo dvije predstave Queer Zagreb Festivala An Evening with Raimund i Yira, Yira.
Queer Zagreb krovni je naziv koji obuhvata mnoge programe koje osmišljava i organizira udruga Domino. Udruga Domino je organizacija civilnog društva sa sjedištem u Zagrebu koja djeluje u područjima kulture na lokalnoj i međunarodnoj sceni. Za cilj ima propitivanje tradicionalnih i rad na transformaciji opresivnih normi u tranzicijskom društvu kroz kulturu, medije, javne politike, obrazovanje i suradnje s domaćim i međunarodnim organizacijama. Vizija Domina je da u društvu postoji konstantnost prepoznavanja normi koje onemogućuju slobodu kreativnog umjetničkog i queer izražavanja koje je subverzivno, ali bezopasno za druge ljude. To izražavanje najčešće je vidljivo kroz nezavisne umjetničke izričaje koji su garancija pomicanja granica i kritičkog propitivanja postojećih društvenih normi. Zbog toga je potrebno napraviti takvo društveno okruženje u kojoj će se nezavisna kultura što slobodnije moći manifestirati kroz različite forme i kroz različite aktere. Udruga Domino provodi svoje aktivnosti i ostvaruje opće ciljeve kroz četiri glavna programa: kultura, mediji, edukacija, politika. Programi koje već više od dvije decenije razvija Domino su – Queer Zagreb Festival, Queer Zagreb Sezona, filmski program Queer momenti, Izdavaštvo, Festivali Sounded Bodies i Perforacije, Noć performansa te brojni pojedinačni zahvati, intervencije i aktivnosti.
Veliko nam je zadovoljstvo u Abraševiću pokazati snimke dvije predstave, koje su i zaštitni znak ovog festivala i njegovog cjelogodišnjeg programa. Prvi je na redu plesni komad posvećen velikom plesnom dramaturgu, jednom od kreatora suvremenog plesa i zaštitnom znaku Queer Zagreba –Raimundu Hogheu,, a sutradan gledamo predstavu Yira Yira kojoj je koautor i član udruge Domino – Bruno Isaković.
18. septembra od 21:00 h predstava An Evening with Raimund
Raimund Hoghe bio je izvođač, plesač, koreograf, muzičar i pisac. Rastao je opterećen disanjem jer je njegovo tijelo razvilo spina bifidu, grbavost koje se nije moglo riješiti. Dugo je pisao novinske eseje o izvođačima, slušajući kako je premalen za pozornicu, a onda je nakon intervjua sa legendardnom reformatoricom plesa i jednom od pokretača suvremenog plesa Pinom Bausch, dobio priliku da zajedno s njom, kroz čitave osamdesete, stvara teatar kao dramaturg. Taj dramaturg je u ovom radničkom pozorištu značio da se bavite svim poslovima potrebe – od produkcije do rasvjete, čišćenja do pisanja. Upravo su ovi poslovi pomogli Raimundu da zakorači na pozornicu kao izvođač. Prve plesne poteze pamtio je i širio plešući ispred svog prozorskog stakla, skupljajući samopouzdanje. Osim rada s Pinom, veliki pisac-pjesnik i redatelj, Pier Paolo Pasolini inspirirao ga je tako da „baci svoje tijelo u borbu“ – Pier Paolo Pasolini pisao je o bacanju tijela u borbu. Te riječi su me inspirirale da se popnem na pozornicu. Inspirirala me i stvarnost koja me okružuje, vrijeme u kojem živim, sjećanja na prošlost, ljudi, slike, osjećaji, moć i ljepota glazbe te suočavanje s vlastitim tijelom koje, u mome slučaju, ne odgovara konvencionalnom idealu ljepote Tijelo koje nije odgovaralo napravilo je veliko “tijelo ljepote” u umjetnosti. Od prvih radova 1989 za druge izvođače Hoghe je razvijao svoju poetsko-scensku estetsku igru. Uskoro je krenuo sa vlastitim komadima u kojima je nastupao, ali nikada nije propuštao da surađuje sa drugim izvođačima. S vremenom je u predstavama sve više pokazivao i ispitivao svijet klasične i popularne muzike koji ga je formirao i pokretao. Nakon više od tridesetak godina rada, jednog se jutra jednostavno nije probudio. Skupina njegovih najvažnijih suradnika i plesača, skupila je inserte i dijelove, preoblikovala izvedbe u jednu zajedničku izvedbu, homage učitelju, prijatelju i suputniku u plesnu predstavu An evening with Raimund. Time je i postavljen sukus njegovog umjetničkog putovanja – biti na pozornici, ali istovremeno i u plesnoj dvorani, plesati sa snagom i sa slabostima, sa srećom i sa memorijom. Raimond Hoghe pojavljivao se sa svojim predstavama na Zagreb queer festival devet puta i tako postao njegov zaštitni znak i simbol. Direktor Festivala Zvonimir Dobrović, koji je i izabrao ovaj snimak, sada je dio njegove fondacijske zaostavštine. Snimak koji ćete vidjeti direktno je odobren iz tog mjesta, a preko njega ostvarujemo vezu sa Raimondovim plesačima, kao i u duhu, s njim samim. Na kraju, važno je istaknuti, da će se kroz ovu projekciju Raimond Hoghe i naći u svom prirodnom okruženju. Jer gdje je bolja ta pozornica na kojoj nastupa ranjeno tijelo, nego pozornica ranjenog grada na kojeg nitko više ozbiljno ne računa.
19. septembra od 21:00 h – Predstava Yira, Yira
Predstava „Yira, yira“ je nastala u suradnji autora Brune Isakovića i Nataše Rajković s izvođačicama/ima, seksualnim radnicama/ima i queer aktivistkinjama/ima iz Argentine: Juan Ejemplo, Leandra, Pichón Reyna i Sofía Tramazaygues. Njihove osobne priče otkrivaju nam mnoge skrivene aspekte prostitucije, a seksualni rad pritom se pokazuje u previranju između osobne odluke i životnih okolnosti. Govoreći o prostituciji, u društvu koje žudnju i seksulani užitak odvaja od rada i posla, propituje se koliko smo danas daleko odmakli od erosa i tijela uopće. U isto vrijeme otvara se pitanje radnih uvjeta općenito, ekonomije i zahtjeva tržišta, margina i središta moći, želja i strahova, snova i realnosti. Društvo iskorištava seksualni rad i uživa u njemu onoliko koliko ga moralizira i prezire. Kada razmišljamo o seksualnom radu, podrazumijevamo razmjenu usluge za novac. No, koja je zapravo puna cijena i tko ju plaća? Klijenti, ili seksualni radnici i radnice svojim društvenim statusom, svakodnevnom stigmatizacijom,nepostojećom socijalnom zaštitom, pravnom nesigurnošću i mnogim drugim rizicima posla. Prostitucija je konfliktno i složeno područje koje presijeca razna pitanja ekonomske, etičke, pravne,religijske, rodne i klasne naravi. Sklizak je to teren za vladajuće strukture, teorije, pa i same civilne ljudskopravaške organizacije oko pitanja njena uređenja i asimilacije. Dok Hrvatska inercijom zauzima konzervativni stav o ilegalnoj prostituciji, seksualni je rad u Argentini dozvoljen, a manjak regulacije nadomješten je visokom razinom organiziranosti seksualnih radnika kroz sindikate još od 1994. godine, koji čine značajne korake u borbi za pravednije i bolje životne i radne uvjete seksualnih radnika. Bruno Isaković je koreograf, plesač, performer i plesni pedagog. Diplomirao je suvremeni ples u Amsterdam School of the Arts 2009. godine. Dobitnik je nagrade žirija za najbolju solo izvedbu na Solo Dance međunarodnom festivalu u Budimpešti te nagrade struke za najboljeg koreografa (“Nečastive”, 2016). Solo izvedbom Denuded (2013.) nastupa diljem svijeta, od New Yorka, Brazila, Tokia, Londona, Sao Paola do Hobarta. Umjetnički je direktor Sounded Bodies festivala u Zagrebu. Nataša Rajković je kazališna redateljica, dramaturginja, producentica i bivša ravnateljica Kulture promjene Studentskog centra pri Sveučilištu u Zagrebu. Od 2021. profesorica je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U suradnji s redateljem Bobom Jelčićem razvija autorski kazališni koncept te ostvaruje izvedbe koje su internacionalno prepoznate i prikazane diljem Europe. Predstave u koprodukciji Kulture promjene, višestruko nagrađivane na interancionalnoj razini, postavile su temelje nove generacije hrvatskih umjetnika različitih područja djelovanja.
Projekt Radio Q+ za cilj ima afirmaciju LGBTIQ+ zajednice u javnom i medijskom prostoru, kao i afirmaciju LGBTIQ+ tema u kulturnoj i obrazovnoj ponudi Mostara. Implementira ga OKC Abrašević, a podržan je od strane USAID-a.
