Lobo Tomski za svoje tintiliniće i PCB-ovce uvijek ima pune rezervoare magičnih elektronskih invokacija. Za AbrašRadio izdvaja najučinkovitije čistače uha iz 2022. godine. Nakon prve desetke ElectroLanda 2022 slijedi još deset nezaobilaznih elektronskih izdanja iz protekle godine:
Schacke – Apocalyptic Decadence
(Instruments of Discipline)
Specijalista za brzi i melodični rave iznenađuje muzičkom domišljatošću na svom albumu prvijencu. Ima fantastičan osjećaj za polagani i hipnotički new beat, mračni i perverzni EBM, ali i euforičnu sintezu techna i trancea s melodičnim refrenima. Sve to uronjeno je u šizofreno šaputanje i vrištanje dok se znojimo u klupskom hedonizmu.
Move D & Dman – All You Can Tweak
(Smallville Records)
Više od 20 godina, što god David Moufang dotakne, pretvara se u muzičko zlato. Tako je i s arhivalnim zvucima nastalim u suradnji s Dmanom. All You Can Tweak odiše psihodeličnim deep house i deep techno s minimalističkim tonom u duhu ranih 90-ih. Vrijedi poslušati i kolekciju Move D Pandemic Live Jams (2022) – muzička je to dugosvirajuća poslastica (120 minuta vrtoglavog ogoljenog deepa)
The Exaltics – Retrospective
(Solar One Music)
S više od sat vremena muzike The Exaltics dokazuje kako Robert Witschakowski posjeduje rijetku vještinu stvaranja bezvremenskih zvukova. Ovih dvanaest pjesama s Retrospective moglo je nastati bilo kada, početkom devedesetih, baš kao i danas. Zvuk je to do najvišeg sjaja dotjeranog detroitskog electra koji uspješno možemo porediti u muzičkim setovima velikih imena kao što su Stingray ili Helena Hauff.
Suburban Knight – HI8TUS
(Deeptrax)
HI8TUS je skroman i nenametljiv set. Sastoji se od tri petnaestominutna dijela. Unatoč povučenosti i štedljivoj produkciji, devet novih pjesama Suburban Knighta plijeni misterioznom melodijom, suzdržanom energijom i apotekarskom preciznošću. Zapravo je teško otkriti kada su pjesme nastale: 1989., 2003. ili 2022. godine. Nije ni bitno, jer to je još uvijek onaj plemeniti zvuk podzemlja Detroita.
Aasthma – Arrival
(Monkeytown Records)
Ime Arrival nekada je nosio najbolji albuma grupe ABBA. Hoće li Aasthma biti nasljednici slavnog benda? Ko zna. Do sada su nas mazili melodičnom i plesnom muzikom sa bombastičnim zvukom koji iznenađuje svojom pejzažnom širinom. Milo ga se sluša – album blista različitom zvučnom koloristikom, cijeli album skrojen je od najboljih manira pop prizvuka. Ne čudi, stoga, što su Mannerflet i Grindvik album izdali za Monkeytown. Aasthma kroči utabanim stazama Moderata. Njihov debi je 60 minuta čiste radosti.
Pantha Du Prince – Garden Gaia
(Modern Recordings)
Garden Gaia je iznenađujuće kratak set. Postupak Pantha Du Prince duboko je promišljen. Njemački producent pažljivo je odabirao kompozicije za album te nam je ponudio šarmantan konceptualni album o odnosu čovjeka i prirode. Iako muzika na njemu ponekad opasno klizi ka kičastom patosu, klupska energija srećom efikasno spriječava pomenuti poguban efekt. Kao rezultat, dobijamo zvučni dragulj – savršen za one koji cijene klasičnu ljepotu, eleganciju i umjerenost u muzici.
Broken English Club – The Artificial Animal
(Death & Leisure)
The Artificial Animal je zvučno, nesumnjivo, najbogatiji album Broken English Cluba. Britanski producent poseže za nekadašnjim muzičkim fascinacijama, kombinujući elektro i techno, ne samo s industrialom ili post-punkom, već i sa metalom. Iznenađujuće, dobili smo odličan i zvučno koherentan album. Dvanaest pjesama s albuma pokušavaju otkriti mračno područje ljudske psihe kojom je opsjednut Oliver Ho. The Artificial Animal propituje našu ukorijenjenost u biologiji, kao i oslobađanje od njenih ograničenja uz pomoć tehnologije. Rezultati ovih eksperimenata bivaju zastrašujući – upravo onako kao i muzika na ovom albumu.
Samuel Kerridge – Kick To Kill
(Kick To Kill)
“I really don’t give a fuck what anybody thinks.”, izjavio je Kerridge prije osam godina u intervjuu za Resident Advisor. Uprkos proteklom vremenu, britanski producent nije promijenio stav prema stvaranju muzike. Štaviše, danas je još radikalniji nego što je ikada bio. “Kick To Kill” zapravo je čisti huliganski podhvat, oslobođen svih žanrovskih konvencija. Nešto mi sve ovo vuče na priču o Sex Pistols… „Ljutnja je energija“, rekao je jednom John Lydon. Kerridge bi se sigurno složio s njim.
The Fear Ratio – Slinky
(Tresor)
Materijal sa Slinkyja imao je premijeru povodom proslave tridesetogodišnjice berlinskog Tresora, a izvedbu The Fear Ratio smo mogli vidjeti na online kanalu Arte TV. Od prije koji mjesec imamo ga i na CD-u, u izdanju Tresora. U muzičkom smislu radi se o logičnom nastavku puta započetog na Refuge Of A Twisted Soul, psihodeličnom miksu elektro, hip-hopa i IDM-a, koji se najviše povezuje sa snimcima sa albuma Lego Feet iz 1991. godine. Ako se hip-hop bude objavljivao i dalje na Tresoru i meni dragim muzičkim izdavaštvima, rado ću se vratiti prvim muzičkim ljubavima, među njima je bilo i hip-hopa.
Atom Tm – Neuer Mensch
(Freibank)
Svaka mašina želi biti čovjek. Upravo tako zvuči Neuer Mensch. Uwe Schmidt je pustio algoritam da odrađuje posao, ali on, na očigled svih nas, imitira svog Geppetta. Novi album njemačkog producenta kombinuje različite zvučne niti iz njegovog prethodnog rada, kreirajući inovativnu formulu. Ipak, preslušavanje jedanaest snimaka sa albuma pravi je izazov – cijela muzička struktura podsjeća na idealan švicarski satni mehanizam koji nas zakucava skoro sat i pol. Izazov je ovo vrijedan svakog minuta zvuka sa Neuer Mensch. Dragi moji, možda je ovo budućnost muzike?