Svoju strast prema fotografiji Zofia Rydet je predočila svijetu na neobičan način: dala si je zadatak da zabilježi svaku unutrašnjost kuće u Poljskoj, a njezin je pothvat trajao od 1978. godine pa sve do njezin smrti 1997. godine.
Zofia Ryder rođena je 5. svibnja 1911. godine, a pohađala je školu za djevojke u Snopkowu pored Lavova (željela je upisati Akademiju likovnih umjetnosti, no roditelji su je odgovorili). Kasnije je radila u bratovoj turističkoj agenciji, gdje na njegov poticaj počinje fotografirati, uglavnom djecu u obližnjim selima. Za vrijeme ruske, njemačke i mađarske okupacije, obitelj se nekoliko puta selila, a Zofia vodi papirnicu.
Ljubav prema fotografiji u punini je razvila tek u srednjim godinama. Potaknuta uspjesima na lokalnim natjecanjima, priključuje se Fotografskom društvu u Gliwicama gdje usavršava tehničke vještine i upoznaje druge fotografe.
Početkom 1960-ih počela je putovati u inozemstvo; bila je u Egiptu, Jugoslaviji, Grčkoj, Albaniji, Bugarskoj, Španjolskoj, Mađarskoj i Libanonu. U tom periodu izložila je svoju prvu seriju fotografija pod nazivom Mali čovjek (Mały Człowiek) koja prikazuje djecu iz različitih dijelova svijeta (oko 150 fotografija).
Ubrzo nakon toga, zatvara svoju papirnicu i u potpunosti se posvećuje fotografiji. “Neprestano dobivam nove ideje i moram odmah fotografirati, to je poput ovisnosti, kao votka alkoholičaru,” rekla je jednom prilikom.
Svoju najpoznatiju seriju, Sociološki zapisi, počela je snimati u dobi od 67 godina, a do smrti je snimila oko 20 000 fotografija. Ideju za Sociološke zapise Rydet je dobila za vrijeme posjeta tvornici automobila u Jelczu. Fascinirala su je malena radna odjeljenja koja su radnici ukrasili različitim predmetima (isječcima iz novina, fotografijama obitelji, vjerskim slikama, erotskim posterima i sl.).
Fotografirala je uglavnom pojedince i članove obitelji u ruralnim dijelovima Poljske, ali i u nekim drugim zemljama u kojima žive poljski imigranti (Litva, Francuska, Njemačka i SAD). Modeli bi sjedili na kauču u sobi, u kuhinji ili stajali na kućnome pragu. Zanimalo ju je kako ljudi žive u svom domu, kakve motive ističu, vežu li se uz predmete u prostoru u kojem žive… Znala je reći da je svaka kuća odraz društva, kulture i civilizacije u kojoj je nastala te da ne postoje dvije iste kuće ili dvije iste osobe. Serija je imala i brojne “potkategorije”, primjerice, televizori, portreti žena na kućnom pragu, predmeti s likom pape Ivana Pavla II. i tako dalje. Sociološke zapise mnogi su usporedili sa serijom Lice vremena Augusta Sandera koji je dokumentirao njemački narod 1920-ih.
Krajem 1970-ih postojala je ideja da se serija objavi u obliku knjige, no nije nikad realizirana, navodno zbog “neprimjerenog” prikaza Poljske kao siromašne i nerazvijene.
Osim toga, većina negativa nije bila izrađena za njezina života. Muzej moderne umjetnosti u Varšavi dobio je njezinu ostavštinu na korištenje te su fotografije tada izrađene, a dio njih prikazan je na izložbi Zofia Rydet. Record, 1978–1990 otvorenoj u rujnu 2015. godine. Izložba je pobudila velik interes javnosti i jedna je od najposjećenijih u Muzeju, a postavljena je sukladno uputama koje je ostavila (npr. prezentirati fotografije u različitim formatima – kako bi se “izbjegao zamor posjetitelja”, eksperimentirati s okvirima i tiskom, zastupiti različite potkategorije, itd.). Tada je izloženo na stotine fotografija, a preostale su digitalizirane te ih je moguće pregledati u online arhivu.
Pred kraj života, Rydet nije više mogla putovati Poljskom sa svojim fotoaparatom, stoga je modificirala fotografije koristeći škare, komade tkanine, suho cvijeće i gumbe. Njeni kolaži iz 1990-ih označavaju povratak nadrealističkim portretima i psihodeličnim motivima koje je koristila u ranoj fazi svog stvaralaštva. Umrla je 24. kolovoza 1997. godine u Gliwicama.
Izvori:
- Zofia Rydet
- Zofia Rydet @ Culture.pl
- Zofia Rydet @ we make money not art