Gaia noću u Chester katedrali, Luke Jerram / geograph.org.uk
Većina nas osjeća da je Zemlja više od sferičnog kamena sa tankim slojem zraka, okeana i života koji pokriva površinu. Osjećamo da ovdje pripadamo, da je ova planeta stvarno naš dom. Nekada davno su Grci, misleći u tom pravcu, dali Zemlji ime Gaia, ili kraće, Ge. Tih dana nauka i teologija bile su ista stvar, a nauka je, iako manje precizna, imala dušu. Kako je vrijeme prolazilo ta topla veza blijedila je i s vremenom je zamijenjena frigidnošću učenjaka. Prirodne nauke, od tada nezainteresirane za pitanja života, spale su na klasificiranje mrtvih stvari ili čak vivisekciji. Ge je ukradena iz teologije da bi postala ne više od korijena iz kojeg su imenovane discipline geografije i geologije. Sada napokon vidimo znake promjene. Nauka ponovo postaje holistična i otkriva dušu, a teologija, potaknuta ekumenskim silama, uviđa da Gaia neće biti razdijeljena prema akademskim potrebama i da je Ge mnogo više od prefiksa.
Novo razumijevanje došlo je iz napretka i pogleda na Zemlju iz svemira. Prizor te sjajne bijelo-pjegave plave sfere sve nas je dotakla, bez obzira što je danas vizualni kliše. Čak otvara i oko uma, baš kao što put daleko od kuće uvećava perspektivu i ljubav za one koji su ostali iza nas.
Prvi utjecaj tih putovanja bio je osjećaj čuda astronauta i nas koji smo dijelili to iskustvo namjesnički putem televizora, ali u isto vrijeme Zemlja je viđena izvana objektivnijim pogledom naučnih istrumenata. Ti uređaji bili su prilično nepropusni ka ljudskoj emociji, ali su nam ipak odaslali informaciju koja je omogućila da Zemlju vidimo kao čudnu i predivnu anomaliju. Pokazali su nam kako je naš planet sačinjen od istih elemenata i da je sličnih proporcija kao Mars i Venera, ali su nam također otkrili i da su naši planeti rođaci pusti i goli i drugačiji od Zemlje koliko crvendać od kamena.
Sada vidimo da su zrak, okean i tlo mnogo više od prostog okoliša života, oni su njegov dio. Tako je zrak za život ono što je krzno za mačku ili gnijezdo za pticu. Nešto neživo, ali sačinjeno od živih stvari kojima se brani od inače hostilnog svijeta. Za život na Zemlji zrak je zaštita od hladnih dubina i žestokih radijacija prostora.
Nema ništo neuobičajeno u vezi ideje o životu na Zemlji u interakciji sa zrakom, morem i kamenjem, ali je bio potreban pogled izvana kako bi se uvidjela mogućnost da ova kombinacija može biti jedan gigantski živi sistem kapacitiran da Zemlju uvijek održi u stanju najpogodnijem za život na njoj.
Entitet sačinjen od cijele planete sa snažnim kapacitetom regulacije klimatskih potreba treba odgovarajuće ime. Književnik William Golding bio je taj koji je predložio ime Gaia. Drago nam je bilo prihvatiti njegov prijedlog, pa je Gaia također naziv naučne hipoteze koja postulira da su klima i kompozicija Zemlje uvijek blizu optimuma za bilo koji život koji je nastanjuje.
Dokazi prikupljeni u podršku Gaie sad se smatraju ozbiljnim, ali, kako je često put nauke, to je manje bitno od njene primjene kao vrste povećala kojim bi se svijet vidio drugačije, i natjerao nas na postavljanja novih pitanja o prirodi Zemlje.
Ako smo ‘svi bića velika i mala’, od bakterije do kita, dio Gaie, onda smo svi potencijalno bitni za njen boljitak. Znali smo u svojim srcima da je uništavanje čitavog niza drugih vrsta bilo pogrešno, ali sada znamo i zašto. Više ne možemo samo žaliti za nestankom nekog od velikih kitova, plavih leptira, ili virusa malih boginja. Kada sa Zemlje eliminiramo bilo koga, moguće je da uništavamo i dio sebe, jer smo i sami dio Gaie.
Mnogo je mogućnosti za utjehu, kao i za očaj, u kontemplaciji posljedica našeg članstva u ovom velikom zajedništvu živih stvari. Može biti da je jedna uloga koju igramo uloga osjetila i živčanog sistema Gaie. Kroz naše je oči prvi put vidjela svoje bijelo čisto lice, u našim umovima postala je svjesna sebe. Mi doista pripadamo ovdje. Zemlja je više od doma, ona je živi sistem i mi smo njegov dio.