Nemoguće je u kratkom vremenu nabrojati ili pisati o svemu što je za arhitekturu napravio Frank Lloyd Wright. Za potrebe ovog teksta ćemo se fokusirati na vizionarske, utopijske trenutke njegovog ekološkog, „zelenog urbanizma“. Ovaj veliki američki arhitekt koji je praktički napravio sve što je vrijedno u jednom Los Angelesu, mistificirajući ga američkom secesijom, zapravo je utopijski reagirao na pojavu konurbacije, ludog razvoja gradova.
Kroz strah o nestanku gradova nastao je njegov doprinos novovijekom ekološkom urbanizmu, koji je u sebi ponovo dohvaćao ono pionirsko, doseljeničko osvajanje nepregledne ničije zemlje. Ideja je dobila ime Nestajućeg grada, kojeg je Wright nazivao Broadacre City. Ovaj grad je zapravo skup decentraliziranih naselja, široka mreža povezanih naselja bez jednog većeg izvora. Kao centar može poslužiti neki oblik zajedničkog gazdinstva ili većeg obradivog ili zelenog parka. U svakom slučaju, radi se o ruralnom oblikovanju prostora zajedničkog stanovanja manje ili umjerene gustoće, koji bi trebao rasteretiti grad dodatnih nagomilavanja. Ove zahtjeve nikako ne treba čitati kao neko puko slavljenje bukoličkog ili ruralnog načina života. Radi se o još jednom od pokušaja sprječavanja katastrofe velikih mjera do kojih dovodi daljnji razvoj grada, a on se ovdje vidi u stalnom obnavljaju korištenja skromnih, prirodnih materijala i zelenog domaćinstva. Wright djeluje i u periodu velikih promjena u praksi prometa gdje se pojavljuje sve više automobila, koji trebaju i vlastite autoputeve i infrastrukturu. I prije nego je došao do svog Nestajućeg grada, Wright pokušava napraviti mala naselja s pojedinačnim kućama, grupiranim oko jednog velikog parka, kao nosećeg centra zajednice. Inspiriran idejom Garden Cityja, Wright je dodatno razgibao i unaprijedio ideju slobodnog niza u gradu kojom su se povezivale namjere zajedničkog, javnog i privatnosti.
Wright je nastavio voditi se idejom decentralizacije gradova pokušavajući na novi način i još smislenije povezati centar grada sa decentraliziranim idejama. Ova utopijska ideja se ipak kroz vrijeme izvrnula u današnju sliku dominantnog nabijenog centra i razuđene i guste mreže, često osiromašenih predgrađa. Kako bi pomogao „probavi“ grada, Wright je projektirao svojevrsne gradove unutar gradova, multifunkcionalne cjeline u kojima bi se pronašlo mjesta i za stanovanje, bolnice, trgovine, škole i igrališta. Ova je ideja došla iz utopijske potrebe da se rastereti i sačuva grad, a danas se često pretvara u isključivu investicijsku logiku brze i neometane, svakako i neograničene zarade.
Drugi vizionar i utopista kojeg predstavljamo je Buckminster Fuller. Iako nije imao klasično formalno obrazovanje arhitekte, Fuller je kao tehnološki vizionar ostavio sjajne rezultate prije svega na polju praktičnih izuma koji su pomogli ljudskom rodu unaprijediti mnoge stvari, a među njima i arhitekturu i dizajn prostora. Ovdje ćemo se baviti njegovim Održivim dizajnom.
Fullera je najviše zanimalo istraživati Univerzum sa svim njegovim fenomenima i tražiti odgovarajuće mjesto čovjeku kao i mjesto njegovog svijeta u univerzumu. Za svrhu ovoga trebalo je istraživati upravo ovaj univerzalni dizajn. Zanimala su ga pitanja – Što čovjek radi u univerzumu? Što bi trebao raditi? Što on misli da bi trebao raditi?
Kao osnovno sredstvo u potrazi koristio je strukturalnu geometriju s kojom će doći do inspirativnih praktičnih rezultata. Jedan od prvih stambenih dizajna bila je Dymaxion kuća. Ovaj naziv dolazi od spajanja pojmova dinamičnog, maksimalnog i tenzičnog (napetog), a služio je ponovnom promišljanju osnovnih stambenih jedinica u industrijskoj proizvodnji. Trebala je biti prostorno, resursno i proizvodno jeftina, operativno sposobna izdržati mnoge zahtjeve, uključujući i izdržljivost na potres, pričvršćena o tlo središnjim stupom, s vjetroturbinama na krovu i cisternama za prikupljanje i recikliranje vode. Fuller je bio jedan od prvih modernih mislilaca koji je povezao arhitekturu s ekologijom i okolišem i jedan od prvih koji je svijet opisao kao “suvremeni svijet kao ekosustav koji treba pomiriti s prirodom”.
Njegov najpoznatiji izum došao je kroz eksperimentiranje i traženje što jasnijih oblikovnih principa samog svijeta, a u njegovom slučaju dobio je fizički oblik i materijalnost u slavnoj Geodezijskoj kupoli.