Sve najbolje u 2026. godini želi vam OKC Abrašević!
Omladinski kulturni centar Abrašević, pravni i idejni nasljednik Radničkog kulturno-umjetničkog društva Abrašević, osnovanog davne 1926. godine, već 22. godinu od obnove rada funkcionira kao jedini nezavisni omladinski i kulturni prostor u Mostaru. Svoju misiju i viziju još uvijek slijedimo u uvjerenju da su umjetničko stvaralaštvo, nezavisna kultura, edukacija, susret, dijalog i kritička misao najvažniji ferment za budućnost i bolje društvo.
U Abraševiću je u 2025. godini održano preko 120 događaja – koncerata, performansa, teatarskih i plesnih izvedbi, javnih razgovora, radionica, promocija knjiga, filmskih projekcija, izložbi, slušaona, te individualnih i grupnih studijskih posjeta i neformalnih kreativnih druženja. Svoje vrijeme je u našem prostoru provelo preko 4000 osoba. S preko 900 članaka, intervjua i radijskih emisija aktivnosti i dešavanja pratio je AbrašRadio, naš medij zajednice.
Pored amaterizma, volonterizma i podrške zajednice, produkcija programa osnažena je pokretanjem Kluba Kosta, platforme kojom smo odlučili dati grassroots doprinos ciljevima definiranim dugo čekanom Strategijom za mlade Grada Mostara 2024-2028. koja, iako usvojena, nažalost još čeka na svoju implementaciju. (Istraživanja Vijeća mladih Federacije BiH iz 2025. pokazala su kako se u ovom entitetu za mlade izdvaja manje od 0,01% javnog novca, a naša ovogodišnja molba za uvrštavanje u budžet Grada Mostara odbijena je uz objašnjenje kako ne primaju nove organizacije.)
Cilj Kluba Kosta je osnaživanje omladinske scene kroz prostorne, organizacione i tehničke kapacitete te uz kontinuirane kulturno-umjetničke i obrazovne sadržaje u OKC Abrašević. U želji za razvojem organske zajednice te kako bismo povećali angažman i učešće mladih u osmišljavanju i kreiranju kulturno-umjetničkih i društveno-angažovanih aktivnosti i sadržaja, otvorili smo poziv na članstvo mladim osobama iz Mostara i okolice.
U 2026. Abrašević puni svojih prvih velikih 100, pa su razlozi za optimizam i radost veći. Nastavljamo dalje s nadom u više sluha za potrebe mladih i nezavisne kulture u Mostaru i Bosni i Hercegovini, ali spremni na izazove. Svima želimo mirniju, tolerantniju i prosperitetniju novu godinu, a u nastavku se sa starom pozdravljamo pregledom raznovrsnih dešavanja i aktivnosti iza nas:
Januar-mart 2025.
Godinu je otvorio dvosedmični program Dance Lab s argentinskom plesačicom Elise Cairns Elu. Kroz igre upoznavanja, vježbe oslobađanja tijela i osnovne korake tanga, naš prostor je postao mala laboratorija pokreta i zajedničkog učenja, ali i utočište od zimskog zastoja grada.
Prvo izdanje Radio dvorišta okupilo nas je oko pjesama mladog Koste Abraševića, pokušavajući rekonstruirati njegov misteriozni književni put i trag. Naši gosti te večeri, kao i kroz cijele dvije sedmice, bili su maturanti/ce i profesorice škole Global Gymnasiet iz Štokholma. Školski zadatak bio je istražiti i zapisati priče iz Mostara, a neki od učenika/ca su s posebnim interesom odlučili pisati upravo o Abraševiću.
Osim istraživačkom znatiželjom i brojnim i zrelim pitanjima, obogatili su nas selekcijom savremene literature iz humanistike i društvenih nauka. Fond Biblioteke OKC Abrašević dodatno je uvećala donacija knjiga iz teorije književnosti, filozofije, i umjetnosti (naročito kolekcija kultnih izdanja Nolita) mostarskog profesora Ilije Kegelja.
AbrašRadio se u januaru vratio u eter. Svakog zadnjeg petka u mjesecu od 17 do 18 sati na talasima BHR1 možete slušati 2. ime za slobodu, novu seriju ranijeg sedmičnika Drugo ime za slobodu.
14. februar, Dan oslobođenja od fašizma i zaboravljeni rođendan Mostara, nosio je memorijalnu notu 80 godina od kraja Drugog svjetskog rata. Uz vijenac i pozdrav Oslobodiocima i Graditelju posjetili smo propadanju prepušteno remek-djelo naše arhitektonske, umjetničke i filozofske baštine, mostarsko Partizansko spomen-groblje Bogdana Bogdanovića.
U februaru se plesalo uz Breakbeat Session, snažne basove i bombastičnu atmosferu u režiji DJ Niska. Plesni program nastavile su Lena i Sabiha, ali je nažalost započeti Spring Movement Labzbog porodičnog gubitka jedne od voditeljica programa morao biti otkazan. Program smo zadržali u planu za budućnost.
Mart je obilježio koncert noise rock/folk senzacije Nemeček(Zagreb/Slavonski brod), u organizaciji Balkan ekscesa. Trio je izveo drugi dio materijala Prokletije, nudeći uvid u hladni distopijski svijet kraut rocka i balkanske psihodelične baštine.
Na Međunarodni dan žena, nakon učešća u osmomartovskoj protestnoj šetnji Kad su Mostarke šutjele, u dvorištu Abraševića održan je Bazar razmjene ženskih stvari uz ponudu ženske literature dostupne u Biblioteci OKC Abrašević. Večer je zatvorila žurka s DJ-icom Enom Bandannom, uz pop, synthpop i elektro feminističke himne.
Ekofem festival (Front slobode, Tuzla) i program Zalog kontinuiteta okupio je mrežu bh. aktivista i aktivistkinja, saradnika i prijatelja Huseina Oručevića. Uz prisjećanje na intelektualnu, aktivističku i umjetničku ostavštinu našeg prijatelja, začeta je ideja o pokretanju fondacije s njegovim imenom kroz čiji rad bi se misija obrazovanja i gradnje mostova među ljudima kojom se za života vodio mogla nastaviti.
Još jednu martovsku žurku priredile su 3 Lune (Luna na kub) sa slušaonom na temu Woodstocka ‘99, dok je DJ Nisk inicirao večer slobodnog džemanja za mlade svirače. Koncertnu salu usvirali su sarajevski bendovi Shizif i samo Srce uz lokalnu podršku benda Limunati, u organizaciji mladog Dolma kolektiva, kao iMoca i Biznismeni i Fuzzlija, također iz Sarajeva, u organizaciji Balkan ekscesa. Uz redovne mjesečne događaje Koledža ujedinjenog svijeta u Mostaru, svoje koncertno finale u našoj velikoj sali našao je i ovogodišnji program Mostar Half-marathona.
Potkraj marta održana je fokus grupa japanskih istraživača, profesora/ica Yuji Uesugi, Mari Katayanagi, Dahlie Simangan i Xiru Zhao, sa Univerziteta Waseda i Univerziteta u Hiroshimi, koji su ovom prilikom u Abraševiću razgovarali sa predstavnicima/cama mostarskih nevladinih organizacija na temu Mostarskog sporazuma i lokalnih izbora.
Galerija slika januar-mart 2025.:
April-juni 2025.
U saradnji sa Ambasadom Španije u Bosni i Hercegovini aprilski program otvorili smo Ciklusom španske kinematografije sa pet dugometražnih filmova: Maslina režiserke Icíar Bollaín, Žalosne priče Javiera Fessera, Prasica Carlote Perede, Pokradi lopova Daniela Calparsora teSvi znajuAsghara Farhadija.
Dan planete Zemlje bio je u znaku Zelenog Koste i ozelenjavanja dvorišta uz praktičnu i kreativnu radionicu sa osnovcima, srednjoškolcima, znatiželjnim početnicima i entuzijastima urbanog vrtlarstva. Radionicu je vodio Muhamed Garib (Ekodizajn, NEŠTO VIŠE), a uslijedio je eko kviz s nagradama te druženje uz sok, stolni tenis, muziku i stripove za najmlađe.
U sklopu Večeri kritičke ekologijevođen knjigom Odrast: Pojmovnik za novu eru Giacomoa D’Alise, Federica Demarie i Giorgosa Kallisa, Ronald Panza je govorio o borbama za očuvanje rijeka i drugim aktivističkim djelovanjima u našoj zemlji, osvrćući se na posljedice projekta Gornji horizonti. U drugom dijelu večeri prikazan je kanadski dokumentarni film Antropocen: Ljudska epoha iz 2018. godine.
U aprilu je počeo novi ciklus AbrašRadionice, edukativnog ciklusa koji se bavi medijskom pismenošću, radijskim novinarstvom i radom sa zvukom.
Pored grupnih i individualnih studijskih posjeta Abraševiću, svoje goste na šetnje-predavanje vodimo koristeći se našom Mapom nevidljivih mostova. Među lokacijama najupečatljivija je uvijek posjeta Partizanskom spomen-groblju koje, do danas jednako zapušteno, pokušavamo koristiti kao prostor za dijalog i učionicu na otvorenom. O simbolici ovog mjesta i filozofiji njegovog arhitekte Bogdana Bogdanovića, Abrašević je imao priliku više reći publici okupljenoj oko njemačke organizacije AK Yutopia u Conneisland centru u Leipzigu. Motivirani posjetama prethodnih godina, drugari iz Leipziga prikupili su za trajanja online predavanja i solidarnu donaciju za Abrašević.
Abrašević je u proteklim mjesecima razgovarao sa studentima sa Univerziteta u Birminghamu, Univerziteta u Manchesteru, Univerziteta u Utahu, predvođenim profesoricom Shannon Peterson, te sa Univerziteta u Sjevernoj Karolini, predvođenih profesorom Robertom Jenkinsom. Treba spomenuti i posjetu mladih žena iz zajednica sa konfliktom zahvaćenih područja Gruzije koje su u sklopu sesije Feminističko liderstvo i akcija u fragilnim javnim prostorima u organizaciji UN Women podijelile svoja iskustva gradnje mira sa lokalnim aktivisticama, berlinsku agenciju Ex Oriente Lux Reisen te naše drugare iz berlinske organizacije balkanbiro s kojom sad već godinama razgovaramo o historijatu Abraševića i naslijeđu antifašizma u Mostaru.
Na slušaonama se mogao čuti izbor ljubitelja trap i rap zvuka, mladog Davida, CRNOG i Paris Stonea, plesalo se na brazilski phonk i hardstyle u režiji DJ Aeona, a prostor za žurku u Abraševiću je pronašla i ekipa iz studentske organizacije BEST sa gostujućim studentima iz inozemstva.
Koncertni niz u maju obilježio je povratak legendi, talijansko-francuskog dua Putan Club koje za Mostar osim Abraševića veže i poznanstvo sa veteranom mostarskog elektro i eksperimentalog zvuka Nedimom Čišićem iz kultnog benda Vuneny, koji je pod monikerom MIDI Brigade otvorio ovu rasplesanu kvir večer.
U organizaciji platforme Balkan eksces u Abrašu je u maju zasvirao zagrebački trio The Hahas and the Blablas, garažni new wave/post-synth-punk sastav za koji su otvorile mostarske snage Beatnici i Lopoč.
Prvi put bilo je ime koncertnog dvobroja koji je OKC Abrašević realizirao u saradnji sa mladim promoterskim kolektivom Dolma. Po prvi put u Abrašu nastupili su beogradska kantautorica Zhiva sa bendom, zenički pop punk kvartet BezxSluha kao i dva nova mostarska benda Splesh i Jazavčar.
Koncem maja nam se vratio jedan od najznačajnijih umjetnika sa slovenske noise scene Neven M. Agalma. Predstavio je projekt Kohleberg Kunstwerk (K2), estetsko-zvučni i video arhivski rad posvećen zvuku i naslijeđu rudarskog kraja Zasavja iz kojeg dolazi. Na programu se mogao vidjeti istoimeni film sa arhivskim snimkama iz rudnika Hrastnika, Trbovlja i Velenja, a večer je zaokružio intenzivan ambijentalno-industrijski noise show.
20. juna obilježili smo unutar tima, još uvijek sa zbunjenom nevjericom, godinu dana koliko smo bez našeg direktora, učitelja i prijatelja Huseina Oručevića. Početkom istog mjeseca bio bi napunio 56. godinu:
(…) U javnim prostorima, gdje poznato susreće drugačije, novopridošlom iz drugog grada ili zemlje nije teško ući u Agoru i uključiti se u dijalog. U toj društvenoj i kulturnoj mješavini uvijek smo među svojima. Takva javna mjesta čine da se nikad ne osjećamo sami, prostor su umjetnosti i društvenog susreta. Apsorbira nas moć kontakta i dijaloga, različitih oblika komunikacijskih kodova koje takva mjesta nude.
Moj grad je moja individualna mreža njegovih atributa, kozmopolitskih* prostora, ‘autonomnih zona – ostrva’, odbačenih u beskrajnom moru samodovoljnih, izoliranih prostora koji formiraju zatvorene entitete. Mreža koju stvaram omogućuje mi (ili me barem ne sprječava) da upoznam Drugo i drugačije.
Danas kad se nalazim u drugačijem, nepoznatom gradu u Poljskoj, otkrivam mrežu „svog grada“. Tražim osobine gradova koje sam znao prije, mjesta gdje se susreću ideje i umjetnost, mjesta koja je grad oblikovao kroz svoju jedinstvenu historiju. To su mjesta na kojima se otkrivaju univerzalna vrijednost grada i njegova jedinstvenost.
Napušteni gradski prostori (autonomne zone – otoci) mole nas da se za njih pobrinemo. Te uništene i napuštene zone ne trebaju samo obnovu, moramo im također udahnuti život stvarajući spontane ekonomske aktivnosti ili sadržaje: parking, tržne centre, saobraćajne arterije. Moramo posvetiti vrijeme razumijevanju stanja u kojem se ti prostori nalaze, stanja zanemarenosti i napuštenosti. Tu leži ključ razumijevanja grada i njegove budućnosti, ključ stvaranja te neophodne otvorenosti za ljude koji će, baš kao mi danas, hodati ulicama grada i popunjavati svoje vlastite dijelove urbane mape sjećanja i značenja.
U gradu je mnogo mjesta koja izbjegavamo, čak iako nam to stvara duži put (iako grad čini jednu cjelinu i ne postoji problem da se stigne iz jednog njegovog dijela u drugi, u kratkom vremenu). No, rijetko sebi postavimo pitanje: zašto naša ruta nije direktna, zašto izbjegavamo određene dijelove grada? Jesu li tamo mine koje smo sami sebi postavili?
Ti dijelovi su rane grada. One postaju prazna mjesta na mapi koje samo iskusan šetač može uočiti. Uništeni prostori su najčešće namjerno isključeni iz gradske komunikacijske mreže.
Zaobilazimo „mjesta sjećanja“ da ne bismo morali gledati u njih, a prvenstveno da ne bismo morali postavljati pitanja, jer pitanja neizbježno vode ka odgovorima. Mnogim ljudima danas ni pitanja ni odgovori nisu važni. Tvrde da nema alternative i da nemaju vremena da razmišljaju o gradu: „Vrijeme leti, nemamo vremena“, „Vrijeme je novac“, „Koga briga za to u 21. vijeku?“
Uključivanje takvih skrivenih, zabranjenih i ignorisanih mjesta je glavni izazov za podijeljene gradove. Pažljiv, ili čak manje pažljiv šetač (ali onaj koji ipak gradom skita), uočit će teprazne tačke, mjesta izvan margine. To opažanje izaziva pitanja: Šta je ovdje nekad bilo? Zašto je uništeno, zašto nije obnovljeno? Zašto je isključeno?
Posmatrajući razne gradove, naselja i četvrti, otkrio sam da svaki od njih ima neku vrstu „ožiljka“, mjesto koje te moli da ga upoznaš, obnoviš njegovu historiju i prikupljaš sjećanja o njemu. Ako se ne budemo bavili historijskim radom i obnovom sjećanja takvih mjesta, samo ćemo izbjegavati suočavanje s problemom koji će neminovno opet isplivati. Može se pojaviti u drugačijem obliku i postati agent i akcelerator razaranja. Vidljive granice unutar grada, prostori skriveni od pogleda stanovnika, čine autonomne zone sjećanja, ali i zone neznanja – problem su koji ne postoji („Ne vidim ga, pa ne postoji“). Sve što želimo ignorisati, sve što ne želimo znati, znak je prolaska vremena, razvoja grada, pa bi se moglo reći i razvoja civilizacije. Jer ako je grad veličanstveni sloj sjećanja, koja po pravilu prevazilaze sjećanje samo jednog naroda, rase ili jezika – šta onda donosi uništavanje ‘antropološke’ memorije? Zar ne oduzima dobro ili možda ono najbolje u ljudskoj suštini?
Zar to nisu instinkti uništavanja grada? Jedino što mogu zamisliti je neznanje, a jedino rješenje koje vide je rat. Oni koji mrze grad i kozmopolitski život mogu predočiti i prihvatiti samo jednu istinu. Konstantnim potpirivanjem tjeskobe, uključujući i strah od rata, sprječavaju da se kažu druge istine. Taj strah onemogućuje bilo kakav pokušaj susreta. Granice definiraju područje konflikta, ali ujedno i opseg razgovora. Skrivene su u tami, u neupadljivim ruinama koje otkriva tek dnevno svjetlo. Miruju neprimjetne, neprepoznate, nemaju historiju ili je njihova historija neispričana. Ostaju strane dok ih neko ne primijeti, ne počne opisivati i raditi na njima. Drugim riječima, dok neko ne otvori arheološko pamćenje mjesta.
Nije lako preći iz svjetla, svjetla zasljepljujućeg neona, u mračne i nepoznate prostore. U ovom slučaju svjetlo služi kao separator – zasljepljuje i tjera u mrak. Mi koji živimo na svjetlu nećemo nikada otkriti drugu, ‘mračnu’ stranu. Zatamnjena strana može nas naučiti da ponovo prepoznamo svjetlo, a da nas ne oslijepi.
Kako se možemo ponovo roditi?
Moramo se kupati u svjetlu ljudi koji su nekada činili dio gradskog svjetla – svjetla koje nas okružuje, ali ostaje neviđeno. Paralele se mogu povući sa situacijom u getima za vrijeme Drugog svjetskog rata. I ona su bila skrivena od pogleda prolaznika i žrtve ignorancije. Nepristupačni, kontrolisani, na kraju zaboravljeni prostori isključeni su iz gradskog života. Sakriveni su kao da nikada nisu ni postojali. Da li su izgubljeni zauvijek?
Autonomni umjetnički prostori suočavaju se sa sličnim problemima. Za podijeljene gradove imaju važan reintegracijski potencijal, ali ih politika segregacije pretvara u neosvjetljene prostore drugog reda. Nalaze se u fizičkim ruševinama i ruševinama sjećanja, i trebalo bi ih što prije zaboraviti. Strah građanina (ne šetača) od mračnog i uništenog prostora, okruženog bukom i morem blještavih bilborda, otkriva problem vizualnog zagađenja i lažnog osjećaja sigurnosti skrivanja iza poplave svjetala i sveprisutnosti kamera. Tajanstvenosti i znatiželje nema. Strah je jači jer se više ne susrećemo i ne poznajemo, sigurnost kupujemo u paketu sa zasljepljujućim svjetlima. Ne postižemo je više razgovorom i dogovorom. Noć je postala tamnija nego ikad prije.
Skriveni, ignorisani prostori tihi su i neosvjetljeni. Podsjećaju na dekor horor filma i treba ih izbjegavati pod svaku cijenu. Ako se nađemo na takvom mjestu, što prije je bježati ka sigurnom moru gradskih svjetala. Bez kamera i ekrana se ne osjećamo sigurno, a buka nam zamjenjuje osjećaj aktivnosti i tekućeg života. Putevi koji vode do autonomnih zona djeluju sumorno, nalik su šetnji slijepog čovjeka ili dugom, blatnjavom prolazu u mrak.
Ali baš kao u džungli punoj opasnih, vrebajućih životinja – neočekivano otkrivamo čistinu, otvoren prostor s izvorom velike rijeke. Tu isto ima života.
Kako za slijepog čovjeka možemo taj neugodni prolaz učiniti sigurnijim i pristupačnijim? Kako da uljudimo i skratimo put koji povezuje dva svijeta, stvoren upravo s namjerom podjele? Kako da ih povežemo, suprotstavimo? Jedan svijet liči muzeju antikviteta, drugi sigurnost traži u čovječnosti i razgovoru. Jedan je zasljepljujuće blještav, drugi jedva primjetan, skriven u mraku. Jedan je homogen, uniforman, prepoznatljiv, drugi raznovrstan i pluralističan. Jedan je nacionalistički, zarobljen mržnjom, drugi radoznao i otvoren, ali skriven od pogleda prolaznika.
Da su to osobine ljudi, a ne urbanih prostora, koje bismo vrijednosti željeli odbraniti?
*Kozmopolit, od stare grčke riječi kosmopolitês – „građanin svijeta“ – prvi put je objašnjen u stoičkoj filozofiji i koristi se za opis širokog spektra pogleda na moralnu i društveno-političku filozofiju. Maglovita srž svih kozmopolitskih pogleda jeste ideja da svi ljudi, bez obzira na političku pripadnost, pripadaju (ili barem mogu pripadati) jednoj zajednici, i da tu zajednicu treba kultivirati. Filozofsko pitanje kozmopolitizma leži u izazovu koji on postavlja spram opće prihvaćenih vezanosti za sunarodnjake, lokalnu državu, lokalnu kulturu i slično.
Husein Oručević, ekscerpt iz teksta Odbrana javnih prostora – odbrana naše budućnosti (Studija slučaja), Priručnik dijaloga: Povjerenje i identitet, ur. Krzysztof Czyżewski, Joanna Kulas, Mikołaj Golubiewski, Sejny, 2012. (Obrona przestrzeni publicznych – obrona naszej przyszłości (Studium przypadku), Podręcznik dialogu: Zaufanie i tożsamość, pod redakcją Krzysztofa Czyżewskiego, Joanny Kulas, Mikołaja Golubiewskiego, Sejny 2012.)
S ciljem promocije skateboardinga kao sporta, kulture i oblika slobodnog izražavanja u Mostaru djeluje mostarski neformalni kolektiv Mostar United Skateboarding Team (MUST) koji je u junu organizirao prvo obilježavanje Svjetskog dana skejta ili Go Skateboarding Day. Sala Abraševića pretvorena je u improvizirani skejt park sa DIY rampama, grindboxom, railom i highest ollie spravom, a cjelodnevno skejtanje završilo je nastupom mostarskih bendova Crustalno jasno, Inat i Beatnici.
Zagrebački lezbejski trio, post-rock/indie/shoegaze bend ŽEN zasvirao je u Abraševiću nakon skoro 10 godina. U međuvremenu su djevojke odsvirale na stotine koncerata po Europi, snimile nekoliko albuma, od kojih je posljednji Ciklus bio u fokusu ove večeri.
Galerija slika april-juni 2025.:
Juli-septembar 2025.
Muzičko putovanje španske grupe Evoèh stiglo je u julu u Mostar, u okviru snimanja dokumentarnog filma Searching for a Balkan Blues talijanskog autora Lorenza Melegarija. Duo Ariana Barrabés (vokal, iberijska i bliskoistočna perkusija) i Jesús Olivares (gitara, lutnja, harfa, baglama i oud) u dvorištu Abraševića upriličili su večer ispunjenu rafiniranim senzibilitetom i bogatstvom mediteranskog zvučnog naslijeđa.
Na 23. Mostar Blues and Rock Festivalu domaće boje branili su Acoustic Stories (Dražen Majerski) i mostarski blues veterani Bulevar. Uslijedila je hrvatska grupa Drugi način, dok su drugi dan nastupili slovenski muzičar Julijan Erič sa svojim Midnight Lightnin’, te blues gitarista Tonky de la Peña sa Tonky Blues Bandom. Festival je zaokružio američki blues gitarista i pjevač brazilskih korijena Artur Menenez.
Na početku augusta u intimnoj poluakustičnoj atmosferi svoj debi koncert u Abraševiću imala je mlada sarajevska kantautorica Emi Trnka u pratnji svog oca i producenta Muhameda Mukija Trnke. Uslijedio je nastup njemačkog alt/grunge benda Vertigo za koji su otvorile lokalne snage alt rock/fusion sastav Splesh (najbolji bend ovogodišnje Gitarijade u Muzičkom centru Pavarotti), te povratnički nastup makedonske supergrupe Lufthansa. Večer mostarskog zvuka donijeli su muzičar Miran Dabić sa svojim intrigantnim novim solo projektom Konj Zvani Dolar te indie rock bend Letter From a Stoic.
Ritualističan je bio nastup talijanskog noise dua Annalized_Noiose kojeg čine sardinijska umjetnica Annalisa Pascai Saiu i bubnjar, improvizator i noisician Emilio Bernè. Bučnu večer otvorio je nešto senzibilnijom found footage sesijom moskovski multidisciplinarni umjetnik i muzičar s adresom u Parizu Wassily Bosch.
Slušaona Industrija gladi predstavila je industrijski zvuk 70-ih i 80-ih u kombinaciji sa ekološkim i eksperimentalnim kratkim filmovima, Altermostar je predstaviosvoj drugi po redu trosatni miks mostarske muzike, dok je ljubitelje trap zvuka ponovo okupio mladi Ory. Ekološke teme zvučale su i na Eko-metal slušaoni u izboru DJ Troskota, a desio se i povratak igranja Domaćih, u augustu je zvučni kombinat bio u sastavu MIDI Brigade, Nisk i Plogen.
Pored muzičkih dešavanja, august i septembar su bili naročito plesni i performativni. Predstava A Wonderland Tale Retold: Kad se sat okrene mostarskog omladinskog amaterskog teatra AMD Theatre je osavremenio i postavio u lokalni kontekst klasični tekst Lewisa Carrola; amaterska produkcija PAB, njen pokretač i mladi glumac Aljoša Golo predstavili su pjesničku monodramu Iskreni boem, dok je performans Money Talks, u režiji i izvedbi Sarajke Ume Đurić propitivao odnose novca, umjetnosti, kapitalizma i seksizma.
Izvedbeni highlight ljeta bila je plesna predstava I’m Alive, u režiji koreografa Žaka Valente i izvedbi plesača Tonija Flege iz riječkog Trafik Dance Theatre. Ovim komadom koreograf Žak Valenta odao je omaž britanskom umjetniku Michael Clarku koji je sinonim za radikalnu koreografsku praksu u kojoj se stječu klasični balet, ekscentrična moda, anarhičan post-punk i raskrinkavanje heteronormativnih rodnih uloga. Žak i Toni su nakon performansa održali radionicu i diskusiju sa prisutnima.
Modernim plesom bavila se i Plesna videoteka Ronalda Panze koji je odabrao inserte plesnih scena, kao primjere za bavljenje ovom stogodišnjom pozorišnom formom, između ostalih iz predstava Dead Dreams of Monochrome Man (DV8) i Rosas danst Rosas (Rosas).
U septembru je plesni performans Glas kamena, inspirisan poezijom Maka Dizdara, predstavio Međunarodni euritmijski ansambl Buna, koji izvodi umjetnost euritmije, odnosno ‘vidljivu muziku’ i ‘vidljivi govor’, gdje se riječi i muzika spajaju kroz gestu i pokret inspiriran antropozofskim principima.
Nova izdanja Radio dvorišta bila su posvećena savremenim ekološkim temama, pa se tako mogao čuti razgovor sa zeničkim ekološkim aktivistom i doktorom političke ekologije Safetom Kubatom, koji je govorio o konceptu balkanskog ekonomskog đevreka. Medijsku stranu ekološke borbe predstavio je Harun Dinarević, urednik portala Naratorium, dok je ciklus zatvorio voditelj programa Ronald Panza predavanjem na temu Ekologija nije izbor.
Mjesec je zatvorila promocija knjige Programirani zaborav Dragana Markovine, koja istražuje mehanizme koji oblikuju kolektivno pamćenje i zaborav u postjugoslovenskom prostoru, s posebnim fokusom na podijeljene gradove. Knjigu je izdala cijenjena Biblioteka XX vek, a promociju u Mostaru inicirala je organizacija Pro Peace iz Beograda.
Mostarski skejteri okupljeni oko neformalnog kolektiva Mostar United Skateboarding Team (M.U.S.T.) već godinama iskazuju potrebu za skejt parkom u našem gradu. O skejt parku i uopće kulturi skejtanja u našem gradu u Radio dvorištu razgovarali smo sa predstavnicima i pokretačima MUST-a Nikolom Bevandom i Pavletom Šumanom, a priču je proširio veteran i jedan iz prve generacije skejtera u našem gradu Amir Voloder. Poslije razgovora sa skejterima dviju generacija, Domaći su opet zaigrali, a House of Skate su ozvučili Nisk i DJ Amir Groove.
U susret prvom mostarskom Maker Faireu, u sklopu Radio dvorišta o mejkerskoj kulturi kod nas i u svijetu, razgovarali smo sa Anidom Cmanjčanin i Nermanom Turkovićem iz neprofitne organizacije i maker prostora Garaža.
Prije 60 godina u Mostar je stigao njegov drugi najveći Neimar – Bogdan Bogdanović. Zajedno sa cijelim gradom, te dalmatinskim i hercegovačkim klesarima, napravio je kameni zvuk zajedništva. Partizansko spomen-groblje noćna je kamena postelja mrtvim antifašističkim borcima i dnevna opservatorija za različita učenja. Povodom ovog važnog jubileja u Abraševiću smo, u produkciji AbrašRadija, predstavili zvučni informans u nastajanju Mostouzicekojim smo obilježili ovu važnu godišnjicu.
Nakon radionica radijskog novinarstva, Klub Kosta i platforma Kostart u saradnji sa Vijećem mladih Grada Mostara u septembru su pokrenuli Malu školu fotografije koja se odvijala sve do decembra okupivši 20-ak mladih osoba.
Iz ovog perioda spomenuti je i diskusiju o zelenoj tranziciji u organizaciji Vijeća mladih Federacije BiH, studijske posjete grupe studenata Univerziteta u Erfurtu i organizacije Humanity in Action, kao imladih okupljenih oko talijanskih organizacija Viaggio e mirrago i Andrea Bocelli Foundation.
Galerija slika juli-septembar 2025.
Oktobar-decembar 2025.
Ovaj period obilježio je već na samom početku prvi Maker Faire Mostar, međunarodni format festivala stvaralaštva koji sa sobom nosi DIY duh, inovacije i učenje kroz praksu. Garažaje okupila preko 50 izlagača iz cijelog regiona, kao i djecu, mlade i odrasle koji su u stvaranju prepoznali način da se znanje podijeli, a kreativnost učini vidljivom i društveno relevantnom, posebno u sredini gdje su takve prakse često nevidljive institucijama i javnosti.
Sredinom oktobra u Abraševiću su nastupili riječki alternativni duo Mrave brojim i mostarski duo Half Omen, najmlađe mostarske snage kojima je ovo bio ujedno i prvi nastup. U okviru zajedničke jesenje turneje, Abrašević su posjetili švicarski queer bendovi Plagöri i Zertrümmerte Kniescheiben. Dva dana kasnije na red je došao i metal. Slušali smo banjalučki metalcore/deathcore bend Klapan i riječke alternativce metalce Mamut, uz lokalnu podršku Lopoč koji su ovom prilikom predstavili novu postavu i materijal.
U okviru Šantićevih večeri poezije u organizaciji SPKD Prosvjeta i SPKUD Gusle u Abraševiću je održana mostarska promocija romana Knjiga za Maju Marka Tomaša. Publici je o govorio i čitao sam autor, a nakon promocije uslijedio je koncert mostarskih blues veterana Bulevar (Bad Blues Band).
Oktobar je donio i još jednu razigranu elektronsku noć u organizaciji mostarskog kolektiva Pitchblack. U 4. izdanju serijala Dark Circuit, za pultom su bili Denvoy i Plogen, sa repertoarom EBM-a, industriala i techna.
Od 27. oktobra pa sve do kraja novembra u dvorani OKC Abrašević mogla se pogledati izložba Grad u tragovima. Nastala je kao rezultat višemjesečnog istraživanja šest ruiniranih simboličnih lokacija zajedničkog nasljeđa. Kroz fotografije, priče i lična svjedočanstva, mladi su ponudili drugačije narative o gradu, naglašavajući dijalog, empatiju i zajedničku odgovornost za prostor. Izložba je realizovana uz podršku Fonda za izgradnju mira Glavnog sekretara Ujedinjenih naroda, u okviru projekta Furaj mir.
U susret Halloweenu, Horor note pripremio je DJ Čir uz (o)kultne numere klasičnih horror filmova, dok je sami 31. oktobar vidio vještičje muzičko okupljanje Abrašewitch u prepoznatljivom Kostinom kostimu, kada su igrali Domaći MIDI Brigade, Palac i kklj.
Novembar je otvorila energija igre Odiseja mira. Okupivši preko 70 mladih ljudi iz Kluba Kosta i OKC Abrašević, te četiri srednje škole u Mostaru, kreatorica igre i voditeljica takmičenja Ivana Kešićpredstavila je, po prvi put u Mostaru, pedagošku i edukativnu snagu igre koju je već diljem Bosne i Hercegovine igralo preko 1000 mladih osoba.
Film o legendardnom zagrebačkom Kugla glumištu i njihovoj najpoznatijoj predstavi Mekani brodovi započeo je i zamaštao Željko Zorica Šiš, reditelj i intermedijalni umjetnik, i sam jedan od članova Kugle. Dovršili su ga njegova životna partnerica i nažalost udovica, producentica i kustosica, sociologinja i voditeljica umjetničke organizacije Studio Artless Ana Janjatović Zorica i montažer Viktor Krasnić iz zagrebačkog benda Šumski. Poslije projekcije filma, uz Anu i Viktora, gosti Radio dvorišta bili su još teatrologinja Agata Juniku te mostarski glumac, pjesnik i dramski umjetnik Nedžad Maksumić koji su razgovarali o alternativnom teatru u Jugoslaviji 70-ih i 80-ih godina i danas.
Audiovizualna poslastica zime bio je performans Sonokinesis češkog posthumanističkog umjetnika s adresom u Londonu Trojanovskxog, koji balansira između ambient, drone i ritualističke elektronike, techna i IDM-a, sa self-made senzoričkim instrumentarijem i karakterističnom kostimografijom. Večer je otvorio i nastavio u najboljem grooveu Palac (Pitchblack).
U okviru Kluba Kosta započeta je još jedna serija radionica urbanog vrtlarstva sa Muhamedom Garibom, dok je mlada članica Kluba Mela priredila slušaonu kultnih black metal pjesama iz 80-ih i 90-ih godina. U saradnji s Ambasadom Savezne Republike Njemačke u Bosni i Hercegovini organizovali smo kafu s novim njemačkim ambasadorom Alfredom Grannasom. U prostoru OKC Abrašević (obnovljenom prije 20 godina zahvaljujući djelovanju nekoliko mirovnjačkih organizacija objedinjenih pod nazivom Mobile Cultural Containers, koje je podržala, između ostalih, i njemačka diplomatska zajednica), ambasador je podijelo iskustva i razmijenio viđenja sa 20-ak zainteresiranih mladih ljudi.
I ove godine u saradnji sa Ambasadom Japana u Bosni i Hercegovini i Japan Foundation, prikazali smo izbor iz aktualne japanske kinematografije. Na trodnevnom programu mogla su se pogledati tri filma: Dijete ribe, Put kroz vrijeme i Itomichi.
Od studijskih posjeta iz ovog perioda izdvajamo Fondaciju Boris Divković koja nas je posjetila sa grupom studenata zainteresiranih za priču i izazove naše organizacije i Mostara. Krajem novembra također smo zatvorili izložbu Grad u tragovima koju je u 30 dana vidjelo preko 500 ljudi.
Članovi Kluba Kosta za kraj novembra organizirali su zajedničko gledanje novih epizoda popularne serije Stranger Things sa popratnom dekoracijom i razmjenom figurica i postera.
Petog i šestog decembra mostarski techno kolektiv Pitchblack zaokružio je sezonu obilježavanjem šeste godišnjice rada. Osim 5. izdanja serijala Dark Circuit, nezaboravnu žurku priredio je DJ Ogi (Energetica, Rijeka) koji je osim nastupa otvorio i izložbu ličnog arhiva svoje tridesetogodišnje karijere te je za zainteresirane održao radionicu rada sa vinylom.
Par dana kasnije svoju novu zbirku pjesama pod nazivom Driblanje živaca, u izdanju Nove poetike iz Beograda, promovirao mostarski pjesnik Anes Oručević.
Manifestacija Noć hrvatskog filma i novih medija i ove je godine donijela svjež izbor filmskih ostvarenja iz susjedne zemlje. Prikazano je sedam filmova, animiranih, igranih i dokumentarnih, kratkih i dugometražnih, a naročit favorit mostarske publike bio je film Fiume o morte! Igora Bezinovića. Segment programa bio je posvećen velikoj hrvatskoj filmskoj montažerki Radojki Tanhofer (1927–2025).
Sredinom decembra otvorena je izložba radova polaznica i polaznika Male škole fotografije, radioničarskog ciklusa realizovanog u saradnji OKC Abrašević i Vijeća mladih Grada Mostara. Na izložbi je predstavljeno preko 60 fotografija 13 mladih autorica i autora iz Mostara i okolice, koji su pokrenuli Klub amaterske fotografije u okviru Kluba Kosta.
Portugalski filmaš i fotograf Diogo Pereira, saradnik Balkan Solidarity Networka, u Abraševiću je održao prezentaciju izbora fotografija i video-materijala kojima je zabilježio svjedočanstva i iskustva palestinske zajednice koja živi pod represijom izraelskog režima na Zapadnoj obali. Momenti nehumanosti aparthejda smjenjuju se s momentima otpora i ustrajnosti na ljudskom dostojanstvu. Predavanje i prezentacija otvorili su diskusiju, a večer je zaključila članica Kluba Kosta Dareen izborom palestinske muzike.
Večer sa veteranima europske eksperimentalne noise scene EMERGE i Re-Drum donijela je meditativan, ali sonorno prodoran ugođaj. Iza EMERGE stoji augsburški muzičar, umjetnik i izdavač Sascha Stadlmeier, dok je Re-Drum projekt ruskog performera Pavela Aleshina koji danas živi i radi u Beogradu.
Krajem mjeseca u sklopu svog regionalnog The Lutkica Toura u Mostaru je nastupila alt-pop pjevačica Macha Ravel u pratnji muzičarki iz benda Foster, dok je sami kraj godine, na radost brojne i raznovrsne lokalne publike i gostiju iz okolice, obilježio koncert novog mostarskog post-rock sastava vyeru, koji je u decembru objavio samizdat debi album in the ruins of our dismal days.
Galerija slika oktobar-decembar 2025.:
Hvala svima koji su 2025. proveli s nama, partnerskim organizacijama, prijateljskim inicijativama i neformalnim kolektivima, redovnim i povremenim saradnicima i saradnicama, velikom broju umjetnika, performera, profesora, predavača, aktivista i drugih stručnjaka, mladim ljudima, volonterima, amaterima, kreativcima i supkulturnim entuzijastima, studentima, istraživačima i novinarima koji su se interesirali za našu priču i viziju i pomogli nam uspješno iznijeti još jednu izazovnu i nepredvidivu godinu u kreativnosti i zajedništvu.
Budite s nama i u Abraševićevoj stotoj!
(AbrašRadio)
Podrži naš rad:
Omladinski kulturni centar Abrašević
Alekse Šantića 25, 88 000 Mostar, Bosna i Hercegovina
Žiro račun BAM: 1941053253700194
IBAN EUR: BA391941053253703298
SWIFTCODE: MEBBBA22
ProCredit Bank, Biskupa Čule b.b.
88 000 Mostar, Bosna i Hercegovina
