U Mostaru je danas, 9. juna obilježena treća godišnjica od smrti mirovnog aktiviste i borca za ljudska prava Gorana Bubala.
Sadnjom stabala u krugu Koledža ujedinjenog svijeta u Mostaru (UWCiM) te u dvorištu OKC Abrašević, prijatelji i štovatelji lika i djela ovog cijenjenog humaniste, učitelja, kolege i saborca podsjetili su na ulogu koju je imao za gradnju mira i ljepše budućnosti u Bosni i Hercegovini.
Goran Bubalo rođen je 1972. godine u Čapljini, a do svoje smrti radio je i živio u Sarajevu. Kao predsjednik Mreže za izgradnju mira koja broji članice diljem Bosne i Hercegovine, bio je istaknuti zagovornik ideja slobode i humanosti kao ključnih faktora za građenje boljeg društva, a svojim neumornim radom potakao je i brojne druge ljude i organizacije.
‘Goran Bubalo je kao čovjek – jedan veliki mir. Zbog toga što je tu ideju nosio u sebi i imao je dovoljno energije da je neprimjetno i blago prenese na sve nas. Danas su se okupili ljudi koje je lično poznavao, na koje je jako uticao, na njih lično kao na ljude, ali i kao predstavnike organizacija kroz koje radimo svoje aktivnosti i projekte. Zahvaljujući toj snažnoj poruci mira koju je Goran prenio na sve nas, mi to, barem dijelom, nadam se, uspješno prenosimo na druge, pogotovo mlade ljude BiH, Mislim da je samo takva ideja, ideja zajedništva, mira i mirnog rješavanja svih problema s kojima se ova zemlja suočava već jako dugo, ustvari jedini ispravan i dobar put‘, istakla je Dženana Dedić, direktorica Agencije za lokalnu demokratiju u Mostaru (LDA Mostar), jedne od članica Mreže za izgradnju mira.
Među okupljenim prijateljima, današnja predsjednica Udruženja Mreža za izgradnju mira Maida Zagorac podsjetila nas je na Goranovu veliku ljubav prema pčelama. Pčele radilice, uvijek u saradnji bila su mu velika inspiracija. Stoga je baš sadnja stabala, oko kojih će se i one moći skupljati, prikladno podsjećanje na Goranovu zaostavštinu:
‘Zadnje tri godine ovo je tužan datum za nas, ali je i prilika da se uvijek iznova okupimo i povežemo s ljudima koje je Goran volio i koji su voljeli Gorana. U prethodne dvije godine, u sjećanje na Gorana posadili smo stablo u Sarajevu, također i u Kaknju. Goran je jako volio pčele i u njima je nalazio inspiraciju, jer su pčele vrijedne radilice, uvijek zajedno nešto prave, stvaraju, grade, ostvaraju budućnost za sve nas. Zato smo htjeli da u sjećanje na Gorana sadimo biljke koje će da privuku pčele. U Mostaru smo sa svojim prijateljima i članicama posadili dvije stabljike za Gorana. Jednu smo posadili u bašti Koledža ujedinjenog svijeta, drvo japanske trešnje. Znamo da je to pravo mjesto, gdje će to drvo biti njegovano s ljubavlju, kako ljudi koje rade u koledžu, tako i djece koja prolaze kroz koledž. Da će rasti i podsjećati nas na našeg Gorana.‘
Kao rođeni Hercegovac crpio je veliku motivaciju iz života ovdašnjih ljudi. Mostar mu je bio od velike važnosti, i koristio bi svaku priliku da se susretne s njim. No, posebno je velik trag koji je ostavio u Abraševiću. Direktor OKC Abrašević Husein Oručević kaže:
‘Goran Čovjek Bubalo, ja bih ga tako nazvao, jer taj nadimak je uvijek egzistirao u Abraševiću. Bubalo Goran kada bi se pojavljivao na vratima Abraševića, ili kada bi najavio svoj dolazak u Abrašević, govorili smo: dolazi Čovjek! Za nas je to bilo izuzetno važno. Za mene osobno, pa onda, nadam se i za sve one koji su na početku rada Abraševića trebali Gorana, koji je u svakom trenutku znao podržati naše inicijative, koje su tada bile male, ali vrlo ambiciozne. Goran je zračio nečim što malo ko u Bosni i Hercegovini, a pogotovo Hercegovci, ima u sebi, a to je bila blagost koju je pokazivao na svakom koraku. Čovjek koji je znao odgovoriti, a da nikoga ni na kakav način ne uvrijedi, da usmjeri stvari u dobrome pravcu, a da nikoga ne ošteti. Svaki put kada bi on na neki način pokušavao voditi debate ili organizirati dijalog među ljudima, nikada niko nije izašao ni na kakav način okrnjen sa te debate, sa tog dijaloga. Znao je podijeliti i dobre i loše stvari, a loše je pretvarao u izazove. I ovom prilikom još jednom želim da se zahvalim Goranu. Ovaj čempres u našem dvorištu je znak naše želje da i dalje ostanemo bliski sa Čovjekom.‘
Obzirom da je Goran naročito vjerovao u mlade ljude naše zemlje, raduje nas da će jednoga dana, srednjoškolci Koledža ujedinjenog svijeta i mladi u OKC Abrašević hlad naći upravo pod krošnjama Goranovih stabala.
