Univerzitet Džemal Bijedić, smješteno u dijelu Mostara s većinskim bosanskim stanovništvom, teško je uništeno tijekom bosansko-hercegovačkog rata 1990-ih i još uvijek je oronulo. Traje borba za obnovu. Studenti se nadaju promjenama.
Ruševine i oronule zgrade na sve strane: tako izgleda Univerzitet Džemal Bijedić, smješten na istočnoj strani Mostara. Od rata u Bosni i Hercegovini između 1992. i 1995. ova akademska institucija je samo djelomično renovirana. Emin* već nekoliko godina pohađa pravni fakultet i delegat je udruge studenata. Žali zbog oronulog stanja svog kampusa i govori nam o poteškoćama s kojima se njegovo sveučilište suočava desetljećima. Dok šećemo kroz različite zgrade na kampusu i dalje možemo vidjeti ožiljke rata, zamrznute u vremenu. Ruševine prizivaju sjećanja na mračno vrijeme sukoba, dok nogometna igrališta i stadion polako propadaju, prepušteni tužnoj sudbini.
Neki studenti trče preko praznog terena, a drugi idu prema svojim učionicama. Emin nam priča: „Na našem sveučilištu ima mnogo ruševina. Na njihovom bi se mjestu mogli izgraditi centri ili infrastruktura, što bi bilo korisno za studente, fakultet i osoblje“. Na sveučilištu su potrebne tolike renovacije jer je ono tijekom rata u Jugoslaviji, prije više od 30 godina, služilo kao vojarna i bilo je lišeno svoje infrastrukture, a i dio nastavnog osoblja je otpušten. Danas je šteta još uvijek vidljiva zbog nedostatka obnove i ulaganja, a zbog toga su studenti svaki dan u tjeskobi gledajući kako se zgrade urušavaju. Među najteže pogođenima je dio Pravnog fakulteta koji još nije obnovljen.
„Na našem sveučilištu ima mnogo ruševina.“
Emin
Učionice neupotrebljive
Ovdje predaje Kenan B.*, profesor prava. „Studenti su se bojali pohađati nastavu u određenim učionicama zbog straha da će se one urušiti“, kaže. Posljednjih je godina Mostar pogodilo nekoliko potresa, uključujući i onaj 2022. godine magnitude 5.7, u kojem je jedna osoba poginula, a nekoliko je ozlijeđenih u gradu Stocu, udaljenom četrdesetak kilometara od Mostara. Potres je znatno oslabio strukturu zgrade, objašnjava nam profesor. „Već smo imali slučajeve da su u nekim dvoranama sa zgrade padale cigle, imali smo sreće da nismo ozlijeđeni“. Od tada su ti prostori trajno zatvoreni. Sveučilište je obavijeno mučnom tišinom. Iz učionica se širi jak miris vlage. „Studenti više ne osjećaju želju da dolaze ovdje. Uvjeti nisu pogodni za učenje“, nastavlja profesor.
Iako je od 2005. godine izvršeno nekoliko sanacija, uključujući i one na zgradama Pedagoškog, Ekonomskog i Strojarskog fakulteta, problema i dalje ima, počevši od grijanja. Prema riječima nastavnika, svakoj su učionici potrebna „hitna poboljšanja“ kako bi se osiguralo odgovarajuće okruženje za nastavu. „Za sve učionice na drugom katu imamo samo dva reverzibilna klima uređaja, koja vrlo slabo griju, pa ne možemo tamo održavati nastavu“, žali se profesor. Kako bi se smanjio račun za struju, sveučilište je najavilo planove za ugradnju dizalica topline. „Te metode grijanja bile bi dugoročno korisne“, objašnjava Kenan B.
„Studenti su se bojali pohađati nastavu u određenim učionicama zbog straha da će se one urušiti.“
Kenan B.
Plan za budućnost sveučilišta
Ipak, sveučilište nastoji ispuniti potrebe i očekivanja studenata. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, institucija bosansko-hrvatskog entiteta, obećalo je dva milijuna konvertibilnih maraka, odnosno milijun eura, za pomoć u pokrivanju školarina studenata i plaća nastavnika. Kontaktirale smo i rektoricu sveučilišta Alenu Huseinbegović, koja je istaknula „veliki nedostatak sredstava“ za hitnu obnovu pojedinih učionica. Sveučilište je podnijelo zahtjev Federalnom ministarstvu raseljenih osoba i izbjeglica za odobrenje sredstava u svrhu sanacije krovišta zgrade. „Uskoro se očekuje odobrenje zahtjeva i odmah bismo krenuli s gradnjom novog krovišta, koje je najnužnije i najvažnije za sigurnost studenata“, objašnjava rektorica. Sveučilište je već primilo financijsku pomoć za poboljšanje toaleta i popravak unutrašnjosti zgrade. No, radovi će započeti kada krov bude dovršen. „Nedostaje nam novca za prozore i fasadu, ali ćemo raditi na tome u narednom periodu, kako bismo kompletno obnovili zgradu“, nastavlja Alena Huseinbegović, koja je uvjerena da će se radovi pokrenuti u bliskoj budućnosti.
Na kampusu već ima nekih noviteta. Prošle godine tu je izgrađen studentski dom uz pomoć zajedničkih sredstava Turske, općinskog vijeća i Hercegovačko-neretvanskog kantona, jednog od deset kantona bosansko-hrvatskog entiteta u kojem se nalazi Mostar. Za studente i osoblje ovaj dom simbolizira konkretan napredak. Studentski dom Antalija ima 22 moderno opremljena apartmana i može primiti 180 studenata. U sklopu doma nalaze se studentska ambulanta, psihološko savjetovalište i zdravstvena služba. Za našeg studentskog delegata ti pomaci nisu dovoljni: „Od ključne je važnosti predvidjeti izgradnju novih obrazovnih centara i infrastrukture, idealno u blizini studentskog doma, kako bi se osiguralo optimalno okruženje za učenje“, objašnjava Emin.
„Nedostaje nam novca za prozore i fasadu, ali na tome ćemo raditi u narednom periodu, kako bismo kompletno obnovili zgradu.“
Alena Huseinbegović
Obnova u tijeku
Kampus izgleda modernije zbog živih boja novog studentskog doma. Veliki prozori omogućavaju da u svaki apartman uđe dovoljno svjetlosti, dok na prostranim balkonima na svakoj etaži možete udahnuti svjež zrak uz nesmetan pogled na ostatak kampusa. Dom ima i parking, koji je gotovo uvijek pun, a zbog kojeg je ovaj smještaj atraktivna opcija. Od njegove izgradnje prošle godine u nove apartmane je već uselilo mnogo studenata. Donosimo slučaj Emine*, studentice 3. godine društvenih znanosti. Iako zamjećuje da na sveučilištu ne funkcionira baš sve i da nedostaje sredstava, uživa u atmosferi na kampusu: „Odlučila sam doći u Mostar jer mi se sviđa mir ovog grada i činjenica da je fakultet blizu moje kuće“, objašnjava. „Osim toga, profesori su pristupačni i brižni, što učenje čini ugodnijim“. Emina kaže da je zadovoljna svojim izborom sveučilišta i da bi ga, kad bi morala, sigurno izabrala ponovno. I ona i mnogi studenti Univerziteta Džemal Bijedić se nadaju da će se stvari nastaviti mijenjati.
„Odlučila sam doći u Mostar jer mi se sviđa mir ovog grada i činjenica da je fakultet blizu moje kuće. Osim toga, profesori su pristupačni i brižni, što učenje čini ugodnijim.“
Emina
*Ime osobe je promijenjeno radi očuvanja anonimnosti.
O autoricama:
Inès Abandarat studira novinarstva u W Skola u Parizu. Sa puno entuzijazma je prihvatila da otkrije novu zemlju. U svojoj rubrici Making-of objašnjava kako je za nju lično ova reportaža „mješavina tobogana i maratona“. Pročitajte Inesin ‘Making of‘.
Alin Ćeremida je počela studirati francuski jezik na Univerzitetu u Sarajevu. Nakon nekoliko dana sa studentima u Mostaru, zaključila je: „Svaki novi susret bio je prilika za otkrivanje novih priča i različitih gledišta“. Pročitajte Alinin ‘Making of‘.
Ovaj prilog čini dio serije od deset reportaža koje je krajem aprila u Mostaru izradilo trideset studenata iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Francuske i Srbije u okviru medijske radionice koju je organiziralo udruženje Téméco uz financiranje EU-a i programa Erasmus+. AbrašRadio je partner projekta.
