Novopredloženi pogonski sustav teoretski bi mogao prenijeti tešku svemirsku letjelicu izvan granica našeg Sunčevog sustava za manje od 5 godina – podvig za koji je povijesnoj sondi Voyager 1 trebalo 35 godina, prenosi svijetkulture.com.

Koncept, poznat kao ‘pelet-beam’ propulzija, dobio je ranu fazu NASA-ine bespovratne pomoći od 175.000 USD za daljnji razvoj ove godine.

Da budemo jasni, koncept trenutno ne postoji puno dalje od izračuna na papiru, tako da se još ne možemo previše uzbuđivati.

Ipak, privukao je pozornost ne samo zbog svog potencijala da nas odvede u međuzvjezdani prostor unutar jednog ljudskog života – nešto što tradicionalne rakete na kemijsko gorivo ne mogu – i zato što tvrdi da to može učiniti s puno većim letjelicama.

Koncept pelet-beam djelomično je inspiriran inicijativom Breakthrough Starshot, koja radi na pogonskom sustavu ‘light-sail’. Uz pomoć milijuna lasera, sićušna bi sonda teoretski mogla doploviti do susjedne Proxime Centauri za samo 20 godina.

Za rad, konceptualni pogonski sustav zahtijeva dvije svemirske letjelice – jednu koja kreće u međuzvjezdani prostor i drugu koja ide u orbitu oko Zemlje. Svemirska letjelica koja kruži oko Zemlje ispalila bi snop sićušnih mikroskopskih čestica na međuzvjezdanu letjelicu. Laseri bi zagrijali te čestice, uzrokujući da se dio njih rastali u plazmu koja dalje ubrzava kuglice, proces poznat kao laserska ablacija. Te bi kuglice mogle doseći 120 km/sekundi (75 milja/sekundi) i ili pogoditi jedro međuzvjezdane letjelice ili odbiti magnet unutar nje, pomažući da se letjelica tjera ogromnim brzinama koje bi joj dopustile da izleti iz naše heliosfere – mjehurića solarnog vjetra oko našeg Sunčevog sustava.